srijeda, 28. studenoga 2018.

Komentirajući zgodu jednog sedevakantnog svećenika

Ima jedan čitatelj koji slijedi ovaj blog nekoliko zadnjih tjedana, i koji je počeo sebi postavljati na tisuće pitanja. S jedne strane opravdava i vidi dobre neke članke, dok mu drugi izgledaju teški skandali. Rekao bih tako. Rado bi da čita, ali ga moje razmišljanje uznemiruje.

Mislio sam odgovoriti na neka od njegovih tisuću pitanja i počeh tražiti informaciju o prvom sedevakantom svećeniku i daljem razvoju ove reakcije. Radi se o jednom meksičkom svećeniku još za vrijeme Pavla VI, ali tražeći naiđoh na jedan interesantni prikaz o jednom drugom španjolsko argentinskom svećeniku o kojem bih komentirao par stvari. Kopiram sa Wikipedije, ali izvori se mogu provjeriti i na drugim priloženim stranicama.

Julián Espina (rođen u Gijón, Španjolska, 1964), jest katolički argentinski svećenik.



Velečasni zastupa teološku poziciju dedevakantizma, prema kojoj je Sveta Stolica prazna. Tvrdi da su Pape nakon Drugog Vatikanskog Sabora (Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan Pavao II, Benedikt XVI i Franjo) branile i naučavale hereze promovirane na spomenutom Saboru, preko svojih Deklaracija i Dokumenata, kao što su "Nostra Aetate", "Unitatis Redintegratio", "Lumen Gentium", između ostalih. Ova pozicija ne treba biti izjednačena sa onom od lefebvrista, koji makar ne prihvaćali Drugi Vatikanski Sabor, ne smatraju da Papa to ustvari nije (opaska: ova rečenica izgleda nadodana od nekog lefebvriste; ili možda od nekog ne puno upućenog).

Život

Sin je (jedan od jedanaestero braće i sestara; ima dva brata svećenika i jedna je časna sestra) Carlosa Espina Rawson i Marije Magdalene Leupold Carbó. U dobi od četiri godine preselio se sa obitelji u Argentinu pri promjeni diplomatske službe njegovog oca, konzula od 1956.

Nakon vojne službe otišao je u bogosloviju Naše Gospe Suotkupiteljice Svećeničke Bratovštine Sveti Pio X, u La Rioja, oblast Moreno, Provincija Buenos Aires. Nakon izvjesnog vremena ostavio je lefebvrizam i danas živi u El Retiro, Molinari, u jednom mjestu blizu grada Cosquín, Córdoba, Argentina.

Slučajevi​

Grupa oko Espine je privukla pažnju po prvi put još 1996, kada je nastojao onemogućiti projekciju filma "Posljednja Kristova napast", na Nacionalnom Sveučilištu u Cordobi.

2004. grupa se žustro manifestirala protiv umjetničke izložbe  u Cordobskoj oblasti, bivši uzrok jedan crtež argentinskog umjetnika koji je prikazivao Djevicu Mariju općeći sa Duhom Svetim. Izložba je bila spriječena zbog incidenta i čak su dva općinska službenika bila suspendirana od nadležnog Luis Juez, praktičnog katolika.

U lipnju 2007. grupa, zajedno sa navijačima nogometnog kluba Atlético Belgrano, je uništila praktično sva djela jednog kordobskog slikara u jednoj kulturnoj izložbi. Razlog su bili satirski crteži: na jednom štalica božićne scene je bila zamjenjena televizorom, na drugom crtežu jedna djevica Marija je bila pomokrena od anđela. Espina i njegovi sljedbenici su bili privedeni, ali su povratili slobodu nekoliko sati nakon toga. Slučaj je bio jedan od glavnih događaja u nekoliko argentinskih medija.

U listopadu 2007 grupa je spriječila izložbu na Nacionalnom Sveučilištu u Cordobi u vezi slobode izražavanja. Grupa je nastojala spriječiti ulaz posjetiocima. Razlog su bile iste satirične slike kao i prije. Espina je naknadno bio tužen.

Postavljam par pitanja.

Zašto ova skupina mora energično protestirati protiv ovih bogohula? Gdje su ostali katolici?

Drugo, Espina je jedan od tolikih slučajeva prelaska preko Bratovštine u sedevakantizam. (Bolje reći, katolika koji ne mogu prihvatiti da Papa može pogrešno naučavati cijeloj Crkvi). No, u zadnje vrijeme ima dosta prelazaka direktno iz Novus Ordo.

Treće, Espinin primjer od prije više od dvadeset godina potaknuo je mnoge mlade diljem Argentine i Evrope da spremno protestiraju protiv bogohula. U Argentini redovito se suprostavljaju feministkinjama koje nastoje profanirati katedrale i crkve. U Francuskoj su bili poznati prosvjedi (uglavnom vođeni članovima Bratovštine) protiv bogohulnim izložba. To je bio korijen desničarsko tradicionalnih prosvjeda udruge "Pour Tous".

I kao zadnje, ove skupine ne će prestati. Koliko u Crkvi situacija ide na gore, sve više i više katolika će se otvoreno oprijediljivati za raskid sa krivim učenjem.



Nema komentara:

Objavi komentar