Što otkriva napad nekolicine talijanskih biskupa na tradicionalnu misu?

Otkriva da je njihova religija formalno započela 1965, po završetku koncila nad koncilima; dogme nad dogmama koja poništava sve što je Crkva prethodno naučavala kroz stoljeća od samog početka.

Makar Drugi Vatikanski bio "pastoralni" sabor kako ga zovu, uzimaju ga za dogmom nad dogmama koje stavlja pečat na sve prijašnje.

Tj., Duh Sveti je spavao do Drugog Vatikanskog, a onda ga iz obamrlosti probudili koncilski oci poput Hansa Urs von Balthasar, inspiriran na "privatnim objavama" Adrienne von Speyr, koja je prenosila "poruke" prema kojima bi pakao postojao, ali bio prazan, tolika je Božja ljubav.

 

 Stručnjak Karl Rahner i njegova "teologija" "anonimnih kršćana", drugar mu Ratzinger i sve tako redom. Oni "probudiše Duha Svetoga" - oprostite na izrazu ali oni se tako ponašaju, kao da bi se baš to bilo dogodilo - osvanu tako svima nama poskoncilsko proljeće, čiji led uživamo dan za danom. Makar trenutno bili na minus 272 stupnja, ali eto, još imamo malo fore.

Na nedavnom zasjedanju talijanske Biskupske Konferencije, nekoliko biskupa izrazilo je jednu apsurdnu tezu: dopuštenje Benedikta XVI za slavljenje tradicionalne mise (bolje reći "vanrednog rituala", nepravilni izraz koji koristi Benedikt XVI u svom Motu Proprio Summorum Pontificum) bilo bi nevaljano jer je ta misa već bila poništena od Pavla VI, uvođenjem novog rituala, Novus Ordo Missae 1969.

Apsurd je u ovome: oni prihvaćaju da su pape i Pavao VI i Benedikt XVI. I trebali bi znati da je Papa vrhovni zakonodavac u Crkvi, i ima pravo - ukoliko ritual ne mjenja ono što je bitno u sakramentu - promijeniti formu (oblik) sakramenta ali samo u nebitnim pojedinostima. Napr., uvesti štovanje kakvog sveca, nadodati par molitava kao što je Lav XIII uveo tri Zdravo Marije nakon mise i molitvu Arhanđelu Mihajlu, i sl. Unatoč svemu, Misa se nije mijenjala kroz stoljeća. Sv. Pio V je izbacio neke pojedinosti i nadodane pobožnosti koje bi se tu i tamo pojavile, i ostavio perfektno strukturiranu misu nakon Tridentinskog Sabora, koja je i sama imala nepromjenjen kanon još iz apostolskih vremena.

Ali, nebitne stvari mogu biti promjenjene. Nešto što se nije dogodilo sa Pavlom VI, čiji Novus Ordo "se udaljio na impresivni način u cijelini i pojedinosti od katoličke teologije svete mise", kako je pismeno protestirao Prefekt Svetog Oficija, Kardinal Ottaviani.

No, pretpostavimo za čas da je Pavao VI - a nije bilo tako - napravio nesuštinsku promjenu mise. Što je bio Pavao VI, prema njima? Bio je Papa, i prema njima imao je to pravo. Ali onda, što je prema njima Benedikt XVI? Isto Papa, i prema tome trebao bi imati pravo za promjeniti promjenu Pavla VI, da tako kažemo.

Ali jok! Samo Pavao VI to može učiniti, jer on ide duhom Drugog Vatikanskog, i to je "duh nad duhovima", to se ne može zaobići.

Time pokazuju da oni vjeruju samo sebi, i samo svojoj odredbi. Nije im do katoličke vjere, nego do njihove nove religije koja mora biti nametnuta silom ili milom. Naime, izvjesne osobe mogle su preko dopuštene tradicionalne mise, što je učinio Benedikt XVI, podsjećamo, upoznati što je učinio Pavao VI, i koji je bio katolički obred prije koncila. Nešto što ne žele da ljudi vide, i da ne počnu razmišljati.

To je ono o čemu se radi.

S druge strane, još jedan detalj govori o tome kako oni ne haju ni za Božju Riječ. Naime, odlučili su promjeniti misnu molitvu "Slava Bogu na visini", i to upravo u predbožićno vrijeme. Tj., umjesto "mir na zemlji ljudima dobre volje", sada će reći "mir na zemlji ljudima koje Bog voli". Ali to nije u Evanđelju!

Baš njih briga. Uostalom, zar njihova religija ima veze sa Evanđeljem? Zar im to treba? Oni imaju svoje evanđelje, evanđelje čovjeka... koje napušta Boga.