Pogled na geocentrični model Tycho Brahe. Osnovno o odnosu Biblije i znanosti

Ovaj članak je odgovor na neodgovorene komentare u prošlom članku koji, vidim, izaziva dosta pitanja. Nastojati ću biti što kraći, i nadam se da  sažetost ne će ići na štetu jasnoće.

Biblija nije naučna knjiga, što znači na primjer da je apsurdno očekivati naći u Bibliji odgovor na brzinu svjetlosti, broj živih vrsta i slično. Ali s druge strane kad Sveto Pismo govori o realnostima, onda govori istinu, a istina je samo jedna.

Odmah dolazimo do pitanja: što točno kaže Sveto Pismo o konkretnim stvarima? Tko interpretira ono što Biblija kaže?

Katolik nikad ne će reći da Biblija nešto tvrdi jer on to kaže, on to tako shvaća. Katolik ne može tumačiti Sveto Pismo ili Tradiciju mimo već protumačenog od Crkvenih Oca i naučitelja, od Učiteljstva. To tumačenje treba biti usklađeno i čvrsto; nepromjenjivo. Nije dovoljno da tek neki Crkveni Otac donese o nekom pitanju određeni odgovor. Potrebno je da je njegovo mišljenje usklađeno sa ostalim Crkvenim Ocima i potvrđeno od Crkve. To je osnovni princip teologije.

Katolik ne postupa kao protestant koji poseže za "slobodnim ispitom" ili tumačenjem. Katolik se ne odvaja od Crkve. Vrijednost tumačenja jednog katolika je ukoliko je sukladno nepromjenjivom tumačenju Ckrve, "stupa i osnove Istine" (1 Tim, 3:15). To je načelo ponovno potvrđeno na Tridentinskom saboru.

Što se tiče vjere i razuma, fideizam je zabluda, osuđena hereza koja naučava da je samo dovoljna vjera kao temelj spoznaje, da možemo preskočiti razum. Prvi Vatikanski Sabor naprotiv potcrtava da su vjera i razum suglasni, vjera ide ispred razuma ali ne proturječava razum jer je istina jedna. Vjera i razum su dva vesla istog brodića koji veslaju istim pravcem. Nije najbolje poređenje jer svjetlo vjere ne može biti zamjenjeno samo razumom u čisto vjerskim stvarima, ali uglavnom poređenje vrijedi.

Pogledajmo jedan primjer: "Ja sam Vrata", govori Gospodin. Na drugom mjestu govori Krist da je "Kruh Života". Da li je Gospodin doista i doslovce "Vrata". Jest, ali u preneseom, alegoričnom smislu. I to Crkva potvrđuje.

Da li je Gospodin doista "Kruh koji se daje za život svijeta". Da, i to doslovce. Kad su ga u Kafarnaumu ostavili Židovi "jer mu je govor bio tvrd", Isus nije išao za njima uvjeravati ih u nešto drugo. Ne, ne, jer njegovo Tijelo je doista Kruh koji će se dati za život svijeta. Kruh i Vino na Misi prestaju bit obični kruh i vino, već po pretvorbi postaju Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista.

I to sve Ckrva potvrđuje. (A Crkva nije nešto posebno potvrdila govoreći o "nebeskom svodu" u materijalnom obliku i sl. Kao što Crkva nikad nije stala iza Aristotelovih modela koncentričnih nebeskih sfera koje pokreću jedna drugu. To je jednostavno bilo dopušteno za učenje i istraživanje.)
Biblija nije naučni tekst, ali govori istinu kad govori o Stvaranju čovjeka i žene, životinja, biljki, Zemlje, Sunca itd. O direktnom stvaranju. Biblija ne govori ni na jednom mjestu o "stupnjevitom stvaranju" kojeg su zastupali neki grčki filozofi, a i drugi orijentalni mislioci ili pjesnici mitova. Svi Crkveni Oci od reda zastupali su i naučavali direktno stvaranje čovjeka (i također životinja). To je branio jednako i suglasno njima i Sveti Toma Akvinski i ostali skolastici redom. Tek u XX st. počinju neki teolozi govoriti o nekoj "mogućnosti evolucije", što je bilo potpuno mimoilaženje od uvijek naučavanog.

Sada, s druge strane, da li se to može vidjeti preko znanosti? To se može i preko znanosti potvrdjeti, jer evolucija nema niti jednog dokaza za svoju valjanost. Upravo sama biologija poništava sve "dokaze" evolucije, koja je samo jedna bijedna i žalosna ideologija, ništa više. Dakle, znanost ne protivrječi vjeri. Prema tome, ne treba se plašiti ili zazirati od znanosti, jer upravo znanost, hrabro provedena, može potvrditi podatke koje daje vjera. (Preporučujem pogledati članak na ovom blogu "Humani Generis i Teologija Stvaranja".)

Bacimo pogled sada na geocentrizam, na model Tycho Brahe koji se poučavao na katoličkim sveučilištima upravo u vrijeme suđenja Galileu. Iz geometrijske perspektive taj model je potpuno ekvivalentan heliocentričnom. Dovoljno je pogledati ovaj video o godišnjem gibanju planeta sunčevog sustava.

[Heliocentrični model je na lijevo; geocentrični Tycho Brahe na desno. Po ovom zadnjem, Zemlja miruje, Sunce kruži oko Zemlje, planete oko Sunca - Zemlja prema tome nije planeta, jer se ne giba i jer je središte Svemira, ne samo Sunčevog Sustava. Relativne pozicije Sunca i planeta prema Zemlji potpuno su jednake u oba modela.]

A koji je doista istinit? Jer samo jedan od ta dva može biti istinit, ne obadva skupa. Već 1881, i poslije 1887 Michelson i Morley su imali dovoljno dobru tehnologiju za ustanoviti brzinu svjetlosti. Htjeli su tom tehnologijom napraviti eksperiment i potvrditi pretpostavljeno gibanje Zemlje kroz prostor, koje je trebalo biti kojih 30 m/s. Rezultat je bio praktično nula (vrlo malo više od nule, i to ima primjenu na dnevnu rotaciju Svemira, ali u to ne mogu sada ulaziti). Dakle, eksperiment je potvrđivao upravo geocentrični model, ne heliocentrični.
Ima mnogo drugih eksperimenata koji potvrđuju geocentrični model spram heliocentričnog, upravo koristeći znanstvene metode koji nisu nikakvi trikovi. Trik je napravio Einstein kad nije htio prihvatiti rezultat eksperimenta Michelson-Morley (jer je znao da je njegova očigledna interpretacija nepomična Zemlja) i napravio je vještački model Teorije Relativnosti, prvo Specijalne a poslije Opće. Jednostavno, igra jednadžbama koje vode u besmisao. Ali to je bilo potrebno sustavu i političnoj korektnosti i zato je bio podržan.

A što se tiče oblika Zemlje kao sfere, to u prethodnom članku jasno sam istakao da su čistom logikom stari grci došli do elegantnih znanstvenih potvrda realnosti kakva jest.