Dodik skoro potpuno pravo o ezanu i arlaukanju

Da je ostao na tome, bio bi potpuno u pravu, ali je nadodao par riječi koje su ublažile potrebnu radikalnost (radikalnost u dobru nije loša stvar). Jer, rekao je uglavnom da "nema ništa protiv džamija, ali da mu to smeta jer budi narod u pet ujutro" i sl. Plus što je prije mjesec dana čestitao Bajram, što svakako nije u redu.

Matteo Salvini je bio lukaviji, rekao je da mu Islam kao religija ne smeta, ali Islam je Zakon koji je nesuglasan sa italijanskim vrijednostima". Tj., ustvari se radi o politici a ne religiji.

Onaj koji je bio jasan prije nego što će postati predsjednik, bio je Erdogan kad je rekao da su minareti Islamska koplja.

Odgovor je vrlo jasan na ovo pitanje: Islam je zlo u sebi i ako neka država to može sebi dopustiti, najbolje ga je zvanično zabraniti, jer se radi o ideologiji koja razara svako društvo u kojem djeluje. Ljubim muslimane, i zbog toga protiv sam Islama. Protiv te ideologije, ne osoba.

Teorija i praksa Islama to potvrđuju. Kuranske šure koje pozivaju na borbu protiv "nevjernika", tj. tebe i mene, nisu rečene u nikakvom "prenesenom" začenju, već u takvom kakvom jesu. Dok praksa Islama pokazuje da ne postoji na cijelom svijetu niti jedna jedina muslimanska država u kojoj se može pristojno živjeti.

Ne samo sada, već od postanka Islama uvijek imamo istu priču. Nekad kršanske zemlje su prestale to biti. Nitko nije zvao muslimane da dođu; oni dođoše sami i nametnuše se bilo direktno silom, bilo nekad mic po mic, kao Indonezija npr. Ta danas najmnogoljudnija muslimanska država počela je primati muslimane koji bi pristizali brodovima. S vremenom su se ustalili, ogorčali život susjedima i nametnuli se brojčanom nadmočnošću. To je hedžira, džihad bez mača.

Dođu na jedno mjesto; malo ih je na početku. Počnu provocirati svojim praksama ezana i sl., i malo po malo zauzimaju četvrti. Francuska je jedan živi evropski primjer toga, i nije sama. 

To je sociološki potvrđen proces i dok god političari - dok ima vremena - ne počnu govoriti jasnije od Dodika, bez njegovih nesuglasnosti čestitanja Bajrama itd. - ne počnu govoriti otvoreno, sve nas čeka sudbina Indonezije, Egipta, Pakistana, Sudana, Nigerije, Libije, Turske, Alžira, Maroka...

Usput, u BiH Srbi i Hrvati moraju graditi jedinstvenu poziciju barem na ovoj temi. Opazite upravo kako i Srpski i Hrvatski državni vrh gleda na Srbe i Hrvate iz BiH: poput nekih zadrtih radikalaca. Očito su prenosni remen instrukcija koje dolaze iz vrhova koji vode zapadne vrhove.