Duboko nekršćanski stav Ravne Zemlje

Groteskna tvrdnja o Ravnoj Zemlji je potpomognuta od onih koji se hoće smijati kršćanstvu i prikazati ga nespojivim sa razumom. Nije slučajno da njihove stranice i video zapisi imaju na milijune posjetitelja. I nije slučajno da im ateisti i gnostici na taj način daju podršku, a poslije se smiju navodnom kršćanstvu kojeg ovi propovijedaju.

Istina je mnogo drugačija. Kako sam već nekoliko puta rekao, Crkveni Oci uzimali su Zemlju za okruglu i oštro su osuđivali par njih koji bi u prvim stoljećima navodili mogućnost Ravne Zemlje. To preuzima Sv. Toma Akvinski, i u svojoj Sumi Teologije iz XIII stoljeća, I dio, Pitanje 1, u odgovoru na drugu opasku, navodi:

"Različitim načinima spoznaje, različite nauke. Na primjer, toliko astronom kao i fizičar mogu zaključiti da je Zemlja okrugla. Ali dok astronom to zaključuje preko nečeg apstraktnog, matematike, fizičar to čini preko nečeg konkretnog, materije. Odatle ništa ne priječi da iste stvari ulaze u polje filozofskih materija postavši spoznate po jednostavnom naravnom razumu, i, u isto vrijeme, unutar druge znanosti čiji način spoznaje je preko svjetla božanske objave. Odakle se zaključuje da je teologija koju izučava sveta znanost, po svojoj vrsti različita od teologije koja čini dio filozofije."

[Sveti Franjo odbacuje svijet u obliku kugle i prihvaća Krista. U kršćanskoj umjetnosti nije prikazivan mit ravne zemlje]

Dvije figure koje citiraju vjernici mita Ravne Zemlje (mit proizveden ponovno u XIX stoljeću među anglikancima i protestantima, osim među muslimanima od prije) su Lactancio (245-325) i grčki geograf Cosmas Indicopleustes. Lactancio je bio ustvari heretik koji je govorio da je Bog pozitivno htio zlo i koji je zastupao manikeističku viziju prema kojoj Krist i Sotona su jednaci, makar suprotna stvorenja Božja. On je vjerovao da poganski filozofi nisu imali dobre argumente za držati da je Zemlja kugla, i da Biblija ne uzima niti jednu poziciju, da to smatra bez važnosti. Njegova ideja, osim što je zastranio pod manikeizmom, ni na koji način ne predstavlja mišljenje prvih kršćana. Svakako, njegove ideje nisu bile utjecajne.

Cosmas je izgradio kompliciran i poseban model fizičkog svemira koji je predstavljao Ravnu Zemlju. Makar čak ni on nije htio da se njegov model uzme za dosljedni prikaz pravog uređenja svemira. On je mislio na fizički svemir koji bi imao odraz duhovnog, nešto kao Dante koji će kasnije pristupiti na literalan i pjesnički način ovoj duhovnoj stvarnosti.

Ali...! Suvremenik Cosmasa, Ivan Filopo (490-570), strogo i oštro je kritizirao njegov rad. Bilo koja bilo nakana Cosmasa, po njegovom velikom akcentu na fizičkom aspektu doista je davao utisak da je njegova želja bila sagraditi realni model kosmosa. Ivan Filopo imao je mišljenje Svetog Augustina, koju su izrazili Alberto Magno i Toma Akvinski nakon njega. Tj.: kršćani treba da se odvoje od tvrdnji o fizičkom svijetu koje bi ušle u konflikt sa razumom, jer bi inače doprinijeli prezir i napade na svoju Vjeru.

Navešću još samo par citata Crkvenih Otaca o ovoj temi.

Sveti Bazilije, Prava Vjera, Knjiga 2, Glava VII:
"Eklipsa Mjeseca, s druge strane, uzrokovana je sjenom koju Zemlja projekcira na Mjesec kada je mjena od petnaest dana, i Sunce i Mjesec su na opriječnim polovima velikog kruga. Sunce koje je ispod Zemlje i Mjesec iznad nje. Jer Zemlja projekcira sjenu i svjetlo Sunca ne može osvjetliti Mjesec, i zbog toga eklipsa".

Sveti Grgur Niški, O duši i uskrsnuću:
"Kao, kad Sunce pada na Zemlju, sjena ide preko njenog dojnjeg dijela, zbog njenog sferičnog oblika... toliko gurnja polovica (Zemlje) koliko dojnja su svjestlo i tama."
Sveti Bazilije, Hexameron IV, Propovijed 4: "Ovo su jezera, i samo ima jedno more, kao što tvrde oni koji su putovali oko Zemlje".
"Ali oni ne primjećuju da, unatoč tome što se pretpostavlja ili se naučno dokazalo da je svijet okruglog i sfernog oblika..." Sveti Augustin, Grad Božji, Knjiga XVI, Glava 9.

To je tvrdnja o Ravnoj Zemlji, podstaknuta od ateista i gnostika za rugati se kršćanima u nastojanju za odvojiti od vjere one razmišljaju. Sramotni i duboko nekršćanski pogled na svijet (ili ne znam na što).