U doba Francuske Revolucije mnogi biskupi i svećenici nisu pristali na civilnu zakletvu odanosti revolucionarnim principima: sloboda, jednakost i bratstvo. Zbog njihovog odbacivanja - i Papinog - civilnog Ustava za kler usvojenom od Nacionalnog Ustavnog Sabora 12 srpnja 1790, bili su progonjeni, zatvarani te i mučenici. Zbog ovog stanja vjerni kler - za razliku od ustavnog klera koji je dao otpadničku zakletvu vjernosti revolucionarnim principima - bio je smatran za proturevolucionare i nakon proglašenja Prve Francuske Republike u rujnu 1792 bio je prisiljen na bijeg iz Francuske, ako ne bi htjeli biti pritvoreni. Nešto što se dogodilo mnogima. U masakrima u devetom mjesecu bilo je ubijeno oko 220 svećenika i redovnika u pritvoru, i s njima troje biskupa. Vjerni kler koji uspijeva spasiti život prisiljen je na bijeg zajedno sa mnogim civilima koji su išli s onim koliko su mogli ponijeti. Malo nakon toga Nacionalna Konvencija određuje protjerivanje svog vjernog klera, pod prijetnjom smrtne kazne ukoliko se vrate - računa se da su 1793. oko 60% francuskih svećenika tri godine ranije bili vani. Ipak, neke grupe svećenika su tajno obilazile vjernike, slaveći tajne mise, krštenja i vjenčanja i čak pokoji biskup zaređujući svećenike. Vjerni puk prestaje prisustvovati valjanim misama koje su služili ustavni svećenici, koje su smatrali otpadnicima. Daju dakle pastoralnu skrb tim vjernicima progonjeni svećenici koji bi ih obilazili s vremena na vrijeme. Služili bi mise u privatnim kućama, izlažući svoj život opasnosti. Na tisuće katolika, među kojima se nalaze i roditelji poslije Svetog Arškog župnika ne idu u župne crkve, i budući sveti svećenik prima prvu pričest u roditeljskoj kući za izbjeći svetogrđe idući na valjane mise ustavnih svećenika, koji su i dalje bili na čelu župa. Sama Marija Antonijeta (na slici) nije htjela primiti pričest ni pred samom giljotinom od ustavnog svećenika, nasljedujući, nasljedujući Svetog Hermenegilda koji nije htio primiti pričest od arijevskog biskupa, radije prihvaćajući mučeništvo (živo je bila prisutna nauka Sv. Tome da tko primi pričest od heretika, sudjeluje s njim u nevjeri).
Vjernici su bili ostali bez sakramenata kroz to vrijeme, ali ne i bez milosti sakramenata, jer ih nisu primali iz vjernosti prema Bogu i Crkvi.
----
Što je pisac htio reći?
Mala pomoć: konkretni slučaj koji se događa pred našim očima, njemački biskup određuje dati pričest protestantima.
Veoma jasna poruke, koliko god bila teška za onoga koji je bio vjeran katolik kojemu je sv. misa najvažniji dio dana (i života).
OdgovoriIzbrišiKako ići na obred gdje se moli: "Za papu našega Franju", a ostati Kristov?
To je za mene bila mora, nisam to mogao izgovoriti, kao da bih izgovorio: za "papu" našega Kajafu molimo te (zna se na koga se misli) ili: za "papu" našega Judu Iškariotskog molimo te.
Molim se da nam Bog da što više svetih svećenika kao što je bio Ivan Maria Vianey.
V
Neki odgovore na to pitanje: "nije moje da ga proglasim antipapom, već to mora Crkva reći" ili slično.
IzbrišiMakar ovo pitanje bilo od ogromne važnosti, mnogi ga preskaču zbog navedenog razloga. Ali ono što ne mogu preskočiti jest davanje sakramenata nekatolicima, onima u smrtnom grijehu, ili u Kini napr. staviti se pod zapovijed komunistima odanim biskupima. Čak i uz pretpostavku valjanosti Novus Ordo, što je također jako bitno pitanje, možda još i više.
Kod kineza se dogodila zanimljiva situacija. Skrivena crkva, da bi izrazila svoju vjernost Rimu, prihvatila je bila Novus Ordo. Dok je patriotska, da bi ostavila dojam da je Katolička i da se razlikuje od "službene", nastavljala služiti Tradicionalnu Misu. Tako je bilo došlo do izvjesnog paradoksa. Vjerni svećenici, jer također nisu imali ni dobre informacije, služili su Novus Ordo (makar uz mnogo veću pobožnost nego što se može vidjeti i kod nas), dok su komunistički nastavili sa Tradicionalnom. Ali nije dovoljna samo liturgija, već i cjelokupni nauk. Danas, ipak, sve je više progonjenih svećenika koji služe Tradicionalnu Misu uz svo progonstvo, dok se komunistička, za izraziti svoje jedinstvo sa Franjom, praktično uspostavlja Novus Ordo.
Ima ih dakle koji subjektivno vjeruju u valjanost Novus Ordo; pretpostavimo da je tako. Ali ni tako ne možeš davati pričest mimo katoličkog mjerila. Niti biti u tim crkvama gdje se to radi.
Ali, ima ih koji shvaćaju mnogo više po ovom pitanju. Takvi trebaju biti avangarda odbrane vjekovnog katoličkog nauka i liturgije. Nakon ne mnogo vremena, to će postajati sve očitije i trebati će poučiti sve više vjernika koji će to početi shvaćati.
Je li onda Marija Antonietta mucenica Katolicke Crkve
OdgovoriIzbrišiSvi mučenici nisu proglašeni. Ono što je ona učinila kreposno je djelo, djelo jedne vjernice koje služi za primjer. Bila je spremna ispovjediti se, ali ne kod otpadnika.
IzbrišiAli za staviti nekoga za primjer gleda se i na čitav život.