"Oni pre svega veruju da postoje dva božanstva i da je ono veće božanstvo stvorilo sve što je duhovno i nevidljivo, a ono manje božanstvo, dakle Lucifer, stvorilo sve što je telesno i vidljivo.
Oni poriču čovječju prirodu Hristovu i kažu da je Hristos imao nestvarno i vazdušasto telo.
Oni govore da je blažena devica Marija bila anđeo a ne ljudsko biće. Također kažu da Hristos nije uistinu stradao i umro, da nije zaista uskrsnuo niti se sam uzneo na nebo.
Oni odbacuju Stari zavet, osim Psalama, a svi oci iz Starog zaveta, patrijarski i proroci bili su osuđeni, kao i svi drugi koji su postojali prije Hrista. Također osuđuju i Jovana Krstitelja i kažu da je proklet. Za Mojsijev zakon kažu da je dan od đavola i da se đavo pokazao Mojsiju u ognjenom oblaku.
Rimska crkva da je stecište idola i da se pristalice te crkve klanjaju idolima...", itd.
Bogumili su prema tome bili jedna vrsta gnostičke sekte, po svom dualizmu vrlo slični manikejcima u čijim je redovima bio i Sv. Augustin prije svog obraćenja. Nešto što je bujalo u Evropi u XII i XIII stoljeću i protiv čega Crkva se morala boriti svim snagama. Od te borbe ovisio je opstanak kršćanske civilizacije i snaga njenog otpora islamskoj najezdi. Slični bogumilima na Zapadu bile su sekte katara, albigena itd.
Ali ono što nam privlači pažnju su dva elementa: prvo, osiromašenje kulta. Andrić navodi:
"U skladu sa napred naznačenim načelima, sam obred im je bio veoma jednostavan. Bogoslužje se sastojalo u moljenju očenaša i u čitanju Svetog pisma, u javnoj ispovedi, u primanju novih vernika i u posvećivanju strojnika (opaska: jedna vrsta njihovih upravitelja). Crkve su bile jednostavne kuće, bez ukrasa i kićenja, bez slika i statua, koje su bogumili odbacivali kao i znak krsta; također i bez zvona, koja su za njih značila 'demonske trube', i bez svete vodice koju su 'prezirali' kao otrov."
Drugo: bogumilska sekta (bosanska crkva, kako su se nazivali), bila je izvrsna priprema za prelazak na Islam. Njihova duboka mržnja prema kršćanstvu i njihova nevjera u Kristovo božanstvo našla je svoj naravni produžetak u Muhamedovoj sljedbi. Bogumili su bili značajna slavenska grupa koja prelazi mahom na Islam, što je nakon toga slijeđeno od katoličkih i pravoslavnih "poturica".
[Ovo je kao fol, "crkva Srca Isusova" u Minhenu. Čudovišna kocka čije se pročelje otvara na pritisak dugmeta. Navodno, "otvorena vrata". Plašim se da je za pakao. Sjeti se "Uska vrata vode u život, a široka su vrata i prostran put koji vode u pakao, i mnogi idu njime". Ti bježi od novusordovskih čudovišta.]
To je ono što ističemo: nekršćanstvo bogumila pripremila je put padu cijelog Balkana pod Turski namet. To nekršćanstvo se odražavalo u duboko heretičnim postavkama njihove sekte, što je svakako imalo odsjev u nihovom kultu, po svojoj anticrkvenosti i duhu "reforme" preteči "sažetka svih hereza" kako je protestantizam označio Sveti Papa Pio X.
U zadnjem vremenu taj odsjev imamo preko infiltracije demonskih snaga u crkvenim redovima u skretanjima Drugog Vatikanskog Koncila i Novus Ordo reformi.
Nešto, što sada kao i onda, zaziva kaznu Božju na cijeli svijet preko sljepila i zatora Islama, sve dok Bog ne kaže dosta.
U međuvremenu, trpimo strpljivo, i borimo se bez prestanka.
Nema komentara:
Objavi komentar