Pradjed Ivan, djed moje majke, cio život bio je vrlo čvrst i zdrav čovjek. Osobito je volio i poštivao moga oca, supruga svoje unuke Kate. A bili su njih dvojica u godinama tako velike razlike. Doživio je duboku starost. Sa svojim štapom polako je hodao i razmicao zapreke ispred sebe.
Jednog dana javili su mome tati da je bolestan pradjed i da želi vidjeti "svoga Petra". Tata reče: "Čim je pradjed tako poručio, nešto je ozbiljno." Brzo se spremi. Stavi u džep pola litra rakije šljivovice i vrećicu nepržene kave i pođe u posjet bolesniku. Pradjed je bio doista na postelji. Obradovao se tatinoj posjeti. "Hvala ti što si došao, Petre", reče. Zatim mu je pričao o bolesti i nemoći pa se, eto, zaželio još njega vidjeti. Svoju nevjestu zamoli da mu nalije čašu rakije od "Petrove rakije". Zatim zatraži da mu ispeče kavu od "Petrove kave".
Kako kava nije bila popržena, nevjesta je rekla da ima kave u kući te da ne treba pržiti. Ivan je odgovorio: "Samo poprži, samelji i ispeci, ja ću čekati." I bi tako. Kad su popili kavu, reče pradjed: "Petre, zapjevajmo pjesmu Bosa Mara Bosnu pregazila. I zapjevaše, onako bosanski, u duetu.
Zatim je zazvonilo podne. Ivan reče: "Petre, pozdravimo Gospu." Tata započe molitvu. Nisu ni završili molitvu, pradjed pogleda oko sebe, pa iznad sebe i predade dušu Bogu. Ivan je preminuo moleći i pjevajući, onako kako je i živio. Nije se bojao ni života ni smrti. Sve je stavljao u ruke Božje. Njegova smrt ostavila je jak utisak na tatu, na sve nas, rodbinu u suseljane.
---------------
Moderna vremena, što o vama dovoljno reći!
Volio bih upoznati časnu Slavicu,moj pok.did je Ilija Buljan, majčin otac,umro 41.god.u Derventi,a drugi did Jure Polunić 93.u Kuljenovcima.
OdgovoriIzbrišiWikipedia (sigurno je možete naći, raspitajte se ili nazovite kod nekih sestri ili autoriteta u Zagrebu): Slavica Buljan (Kuljenovci, Derventa, 14. travnja 1953.) je katolička redovnica, bosanskohercegovačka i hrvatska spisateljica i pjesnikinja, medicinska sestra.
IzbrišiPoslije osnovne škole koju je pohađala i završila u rodnom mjestu i u Travniku, medicinsku školu uspješno okončava u Sarajevu, te diplomira na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu. U red sestara Kćeri Božje ljubavi pristupila je 1973. godine. Kao medicinska sestra djelovala je u Dunavu (Kosovo) i Bitoli (Makedonija) a bila je i tajnica Provincije u Zagrebu.
Dugogodišnja je djelatnica na pripremi za otvaranje kauze Drinskih mučenica i promicanju glasa svetosti Drinskih mučenica. Zadnjih godina radi na pripremi za otvaranje kauze jedne laikinje Danice Širole.[1] O njoj je napisala knjigu „Miomiris Božje ljubavi – Danica Širola“ 2017. godine na 392 str.[2], a 2021. objavila je knjigu „Autobiografija, dnevnik, korespodencija i pjesme Danice Širola“, u izdanju Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu na 880 stranica.[3]
Objavila je velik broj djela katoličke tematike poput knjiga: "Sestra Danka svjedok vjere" o mučenici Danki Jurčević i "Jozo, sine - sine, Jozo" o svome bratu Josipu, hrvatskom branitelju poginulom u Domovinskom ratu.