U tom pismu spomenuti svećenici opominju svog biskupa da se radi o činu koji potpuno odstupa od osnovnih katoličkih principa. Istini za volju, spominju čl. 844 Kanonskog Prava iz 1983. koji dopušta dati pričest protestantima u vrlo specijalnim slučajevima - koji sam po sebi predstavlja odstupanje od pravog katoličkog duha gledi ovih stvari, jer prvo treba postati katolik (nešto što se u hitnim slučajevima može učiniti dosta brzo) - ali ovdje ćemo se pozabaviti drugom stvari: anonimnosti bez koje se ovi svećenici nisu usudili prosvjedovati.
"Poskoncilskoj Crkvi" drag je dijalog sa bilo s kim: bilo protestantima, židovima, muslimanima, čak i nevjernicima. Ali ima netko tko ne može doći na "dijalog", bolje reći kojeg nikad ne će slušati, a to je unutrašnja kritika.
Takvi će biti tretirani kao najveći mogući šljam, kao guba na koju se ne treba ni osvrnuti. I posebno svećenici koji to dobro znaju, ne usuđuju se ni podići glas. Ako neko poviri, ili ako mu glava strši mimo ostalih, odmah ostaje bez nje.
To je razlog zašto se ovi svećenici prikrivaju iza anonimata. Ali time ne će ništa postići. Sve je već isprobano. Prije skoro pedeset godina, kad je započela liturgijska reforma, samo iz jedne zapadne zemlje stiglo je kojih pet tisuća pisama individualnih svećenika koji su izjavljivali da ne žele reći novu misu. Znate li kako je bio rješen "problem"? S pet telefonskih poziva. Ti si franjevac, ti dominikanac, itd.? Nazvali bi generala i poručili mu: "reci tome i tome da ga čaka ako ne bude želio 'slušati' služiti kao portir u katoličkoj školi ili misiji u Kongu". A ovaj drugi ide u Senegal, na još "ljepše" mjesto. I sve tako. S par telefonskih razgovora, bez buke, bez galame, počeo glas se širiti od jednog do drugog i svak obori glavu.
Tako rade oni koji nemaju skrupula, kojima ruka ne drhti.
A jednostavan je odgovor: ne ću reći novu misu, već katoličku od uvijek. Kao što ću propovijedati istinu od uvijek. I ne odstupam. Kazniti će jednog ili dvojicu, dalje ne će moći.
Pa i ako mognu, morati će stati. Žrtva samo nekolice njih donijeti će dobro tolikima.
Ali treba da se nađe netko spreman biti žrtva. Ima ih.
Iz mog iskustva mogu reći da ih nema.
OdgovoriIzbrišiČak sam čuo više nego jednom od svećenika da je Crkva preživjela tako što se prilagodjavala?! Dakle, po takvim mozgovima, nije živjela od vjere nego od kompromisa (sa svijetom tj. sa djavlom u obliku svih mogućih manijaka kroz povijest). I zato jeste tako kako je. Nije Bergoglio tu gdje jeste slučajno. Vjerojatno nije ni najgori od najgorih nego najludji od najgorih koji je bio spreman da se isprsi sa svojom ludom vladavinom. I ako bi se vidjela ruka Božja u njegovom svrgavanju najžešći napadači bi bili iz reda onih koji su ga doveli i održavali na vlasti. I opet bi ti "evoluirali" da bi u potaji kao zmije opet djelovali i pripremali novog "Bergoglia".
Ja ne očekujem da će se naći njih nekolicina svećenika da se javno i beskompromisno isprse. Da nisu kakvi su i da vjeruju Isusu ne bi se bojali i konačno bi progledali i pomeli Crkvu od ovoga smeća sotonskoga.
V