Prelom II Vatikansog Sabora

Poskoncilskim bogoslovima pokazuje se religiozni pogled na život pozivajući se prvenstveno na dokumente od Drugog Vatikanskog Sabora pa nadalje. Ako se koristi Sveto Pismo, onda su to citati koji se uklapaju u takav pogled; ako se citiraju kakvi drugi magisterijalni dokumenti, to se čini pod istom optikom.

Dok, ako se spominju kakvi drugi predkoncilski elementi, onda se to čini na iskrivljen način pokazujući njihov "promašaj".

Što ćemo mi uraditi?

Staviti ćemo prst u ranu, pa neka boli, neka se vidi kakav je prelom napravljen. Pokazati ćemo ono što se prikriva.

Kao rezultat biti će vidljiva nova poskoncilska religija.

Luka 19:27 "Ali ove moje neprijatelje, koji nisu htjeli da kraljujem nad njima, dovedite ih ovdje i smaknite ih preda mnom."

"Nije dopušteno ni nakoji način tražiti, braniti, udijeliti slobodu mišljenja, tiska, obrazovanja, ni kulta, kao tolika druga prava koja odgovaraju čovjeku po naravi. Jer, ako bi bila takva, postojalo bi pravo za ne priznati Božje kraljevanje i čovječja sloboda ne bi mogla biti umjerena nikakvim zakonom". (Papa Lav XIII, Enciklika Libertas, 42)

Psalam 96:5 "Jer ništavni su svi bozi naroda. Ali Svevišnji je načinio nebesa."

"Crkva, prema tome, vjerna evanđeoskoj istini, nasljeđuje Kristov put i Apostola kada priznaje i promovira princip vjerske slobode kao odgovarajući ljudskom dostojanstvu i u skladu sa Božjom objavom." (Drugi Vatikanski Sabor, Deklaracija Dignitatis Humanae.)

Ali što fali što se ovako govori? Pretjeruješ "ja isti"!

Na osnovu ovih dokumenata iz navodno crkvenih redova potakla se npr. islamizacija Evrope.

I to je zašto isusovac poput Davida Hollenbach iz Centra za religije i mir Sveučilišta Berkley daje predavanje na Bogosloviji u Sarajevu.

Nastaviti će se.