Osloboditi se velikog zla, potrošačkog mentaliteta

Razgovaram danas s prijateljima o perspektivi mladih u našim krajevima. Kao obično, zastupamo dvije suprotne strane. I kao obično, moj stav je da naše nebo košta 10.000 eura mjesečno, i da se ne isplati ići vani. Nakon fiksnih izdataka za nebo, ostane ti plaća od kojih 1.000 km, ili u Hrvatskoj neka imaš do granice ispod koje su polovica plaća u zemlji: 5.391 hrk u prosincu 2017.

Opriječni stav je da makar ti želio platiti tvoje nebo koliko ti drago, od onog što ostaje ne može se živjeti.

A zašto?

Odgovor je u biti: jer treba ovo, treba ono; plus nepravda, korupcija, propala država, neodgovornost, izdaja. Kad bi opet bio rat prvo bi trebalo upucati naše izdajice, itd.

Ostavljajući stav izdaje na stranu, zamislim se o tolikoj usađenoj potrebi za tolikim stvarima. Zašto to? Zar se mora tako živjeti? Zar je doista toliko toga pogtrebno.

I odgovor je da ništa nije slučajno. Netko je već desetljećima usadio svima nama u većoj ili manjoj mjeri tolike "potrebe".

Da, ništa nije slučajno: "Sve nacije će biti gurnute u želju za zaradom, ali u toj trci će smetnuti tko je njihov zajednički neprijatelj". Protokoli Sionskih Mudraca, 44; padne mi na pamet.

Ali također sjećam se zašto i kako snažno nas Naš Gospodin upozori gledi žeđi za novcem:

"Što vrijedi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi dušu svoju? Ili što će dati čovjek u zamjenu za svoju dušu?" (Mt 16:26)