Američka pragmatičnost u drugom sv. ratu u službi sionizma. Samo služi filozofija koja počiva na realnosti, u suštinskoj vezi sa istinom i dobrotom

Budući predsjednik USA, Harry Truman, izjavio je u šestom mjesecu četrdesetih godina prošlog stoljeća, kada se razmatrala mogućnost napada Njemačke na SSSR, i kad se postavljalo pitanje uloge USA u ovom ratu:

"Ako vidimo da Njemačka pobjeđuje, trebamo pomoći Rusiji; ako Rusija pobijeđuje, trebamo pomoći Njemačkoj i tako im dopustiti da ih ubiju koliko je moguće".

Što je htio reći s ovim? Ovo: u svakom slučaju, Njemačka gubi. Jer ako Njemačka počne pobjeđivati, treba pomoći Rusiji. Tako će Njemačka biti bačena na tlo, kao što je i bilo. Ako pak Rusija dobije nadmoć u ratu, treba pomoći Njemačkoj da ubiju što više Rusa, da ne bi Rusija ojačala previše makar u svakom slučaju Njemačka ostala uništena.

Usput, ove misli se slažu u potpunosti sa planom koji donosi iduće godine židovski poslovni čovjek i pisac Theodore Newman Kaufman, u knjizi - komentiranoj i promoviranoj u glavnim medijima, unatoč što se radilo praktično o pamfletu od 104 str. - Germany Must Perish! (Njemačka mora nestati!) U toj knjizi - naslov na zapovijedni način, s uskličnikom -  se zalagao ništa manje do genocida Njemaca i podijele njemačkog teritorija među drugim zemljama.

No, ono što nas zanima jest: odakle ovakav način razmišljanja kod Trumana? Pragmatizam, kao filozofija, već je uzela maha u Americi. Ne kršćanskog porijekla, predlaže izabrati ono što je korisno, ne gledajući na moralnu vrijednost konkretnog čina.

Ako hoćeš uništiti neko društvo, slijedi tu filozofiju. Dobro i istina nestaju. Ostaje samo korist momenta, i to moja - uglavnom jačeg! - korist. Korist sve opravdava. U biti se radi o materijalističkoj filozofiji koja ubija duh i prelazi preko njega.

Ali pogledajte malo u svoju dušu: ova je filozofija života vrlo prisutna kod Hrvata, i kod drugih obližnjih naroda. Ustanila se u cijeloj Evropi. Još više, hara svijetom. Svodi se na: Daj meni! Vrijednost čina je određena mojim egom. Radi se o jednoj derivaciji nominalizma, "realnosti" ideja koje izlaze iz moje glave, i ne moraju imati nikakve relacije sa objektivnim kriterijima dobra i stvarnosti.

Kršćanska tradicionalna filozofija, na kojoj se zasniva prava skolastika i posebno učenje Sv. Tome Akvinskog, polazi od suprotnog stanovišta: istinu je moguće upoznati, istina se odražava u stvarnosti, i, već jednom upoznata, treba se slijediti ne gledajući na momentalnu korist. Čak i pod cijenu gubljenja ovog života, jer pravi život, vječni, jest onaj koji je Bog obećao. Sve muke ovog svijeta ništa su u odnosu na blaženstvo koje čeka izabrane. Ali  treba se “malo” potruditi. I obrnuto. Uzalud ti sva ovozemaljska dobra ako dušu izgubiš. Imati ćeš vječnost za žaliti, i ne će biti dosta.

Ali otkud ova koneksija Trumana sa zapovijedi “Njemačka treba nestati!”? Truman je bio mason 33 stupnja. Odatle ostali zaključci. Odatle nije se čuditi bombardiranja Hirošime i Nagasakija, glavnih katoličkih misija Japana. Uostalom, sam Truman potvrđuje (cf): “više od Predsjednika, dičim se time da sam bio ‘brat’”.

“Skinite im masku!”, daje drugu zapovijed katolicima Papa Lav XIII u enciklici Humanum Genus o sekti masona. Ne povlačite se za njihovim djelima, ne samo kad deklarativno kažo to i to; što je lakše za prepoznati, nego u prikrivenim šemama i filozofijama koje neoprezno asimilira preveliki broj kršćana.