Daleko najveći broj seksualnih zlostavljanja izvan crkvenih institucija. Zašto se optužuje Crkva? I odakle zlostavljanja u crkvenim institucijama?

Austrijski psihijatar Reinhard Haller dao je značajan podatak koji mediji kriju: čak 99,7% seksualnih zlostavljanja vrše se van crkvenih institucija.

Prije svega, potcrtajmo: u kojem kontekstu se događaju zlostavljanja? Tamo gdje se ne bori protiv grešnih nagnuća naravi, i tamo gdje može biti prilike za pad.

Gdje konkretno? U samim obiteljima: očevi prema kćerima, brat prema sestri, pa čak može biti i drugih situacija. Gdje lakše nasilnik može pristupiti žrtvi, lakše dođe i do zlostavljanja. Dalje: gdje ima djece i omladine; škole, tj. profesori; liječnici pedijatri, radnici u dječijim vrtićima i jaslicama. Institucije za socijalnu skrb napuštene djece, itd. Gdje ima djece, tu idu pedofili. Nažalost je tako, i te situacije se moraju jako čuvati.

Ono što doprinosti seksualnim zlostavljanjima jest hiperseksualizacija današnjeg društva: da li je moguće kupiti obična kola ako nije na slici lako i senzualno odjevena neka mlada žena?

Ali zašto se optužuju toliko crkvene institucije, kad je tu najmanji broj zlostavljanja u odnosu na tolike druge institucije?

1. Skreće se pažnja sa težeg problema. Dok se govori o zlostavljanjima u crkvenim institucijama, ne govori se o drugim. U Islamu i židovstvu, među hodžama i rabinima, to je mnogo izraženije, ali je vrlo zataškano.

2. "Kad se to čini u Crkvi, zašto bi bio problem u tome što se čini vani". Tj., radi se o jednoj vrsti opravdanja.

Dalje, kojih 30% optužbi crkvenih ljudi, su lažne. Ali sad dolazi problem: crkvene institucije često ostave takve nepravedno optužene bez odgovarajuće pomoći. A ako je netko nevin, onda je nevin. Optužiti nevinog čovjeka je veliko zlo.

No, da završimo: u Crkvi, tj. među ljudima koji pripadaju crkvenim strukturama, ovi teški grijesi se događaju upravo zbog upliva homoseksualzma u strukture. Dopuštenog upliva. Dakle, nije Crkva kriva, nego otrov koji dolazi izvan Crkve. Dok je to s druge strane znak koliko su odgovarajući u hijerarhiji krivi i umiješani u sostonske zahvate protiv Crkve jer takve stvari dopuštaju, te im daju teorijsku podršku. Primjer je nadbiskup Paglia, koji je dopusti da ga se prikaže na fresci nagog na zidu katedrale, 

ili u svoje vrijeme kardinal Bernardin kojeg se optužuje ništa manje nego za sodomskog sotonskog predatora... Kako je moglo doći do toga? Koja je teorijska osnova koja im je omogućavala nešto takvo? I tko je još unaprijedio nadbiskupa Pagliju? Tu je problem.