Čemu služi "ispovijed vijere" kardinala Burke i biskupa Schneidera? Za korak unazad i podršku Franji

Pogledajmo malo u perspektivi što se zbilo u zadnje vrijeme. Nastupio je jedan novi elemenat, nikad viđen do sada, kad su kojih dvadesetak teologa, laika i svećenika, napisali pismo BISKUPIMA da učine nešto sa Bergogliom. Sa heretikom Bergogliom. Nitko ga dosad u "postkoncilskoj Crkvi" nije nazvao otvoreno heretikom.

Makar sam ovdje dao opasku na tu inicijativu označujući da Papa ne može biti heretik, nego da se prvo treba vidjeti da li je uopće papa, a onda drugo da Franjine avanture nisu u suštini nešto novo; problem je zvanično u Drugom Vatikanskom Koncilu koji službeno i širom otvara vrata svoj katastrofi koju vidimo pred našim očima iz dana u dan. No, ipak je ova inicijativa bila dosad najkonkretnija i najbliža cilju jer je otvreno nazala heretičnim - kao što i jest - ovog elementa koji mrzi i pljuje po Katoličkoj Crkvi.

To su uočili i Burke i Schneider. Zato su rekli "ovi su otišli predaleko". I onda su istupili sa svojom inicijativom, koja se sastoji u sljedećem: ne ćemo napraviti nikakvu "šizmu", niti "pobunu", već ćemo reći i svećano izjaviti koja je katolička vjera, i tako ćemo nastaviti dalje i pomoći dobrim vjernicima ostati u vjeri.

Dakle, Burke i Schneider su dinamitirali dosta snažnu inicijativu onih dvadeset teologa. I plus svega toga, kao pravi pečat na svoje djelo, oni mole "Papu Franju" da ih podrži u njihovoj inicijativi. Dakle, podržavaju ga.

I dakle, Franjo je sretan sa njima. Samo se vi igrajte mačke i miša, ja idem dalje. Mislite da nešto radite, a ja idem dalje. Nezadrživo.

I nastaviti će raditi sve što je činio dosad, i svakako sve gore i gore. Jer ništa ga ne zadržava. Psuje nekom mater, a ovi mu tapkaju po leđima: "nemoj bolan tako". Eto, to su uradili Burke i Schneider. Ovo me podsjeća kad sam kao djete išao kod brice na šišanje, a onda nakon što bi me zgulio, vraćajući se kući, sretnem jednu stariju susjetku koja mi dobaci: "e reci brici da mu se serem u rađu".

Tako, Jorge - zovi me Jorge, reče od milošte - nastaviti će svoj buldožerski posao, kako je počeo od početka. Podsjetimo se samo nekoliko njegovih dinamitiranja pokreta koji su gledali sa simpatijom na Tradiciju.

Paraguajski biskup Livieres je samo za desetak godina preporodio svoju biskupio. Uveo je tradicionalnu misu u bogosloviju, klanjanje presvetom u mnogim mjestima, izbacio profesore teologije oslobođenja... i napravio pravi bum u bogosloviji. Broj bogoslova se povećao nekoliko puta:

Izazvao je ljubomoru nekih obližnjih biskupa, na što je Livieres odgovorio s manje strpljenja (jednom je u prijevodu rekao: "šuti pederu"). Poslan u penziju.

Onda Franjevci Bezgriješne. Uništen red. Krivnja: počeo privlačiti simpatije prema Tradiciji. Ne zna se gdje je bio nestao osnivač, bogoslovi i sestre razasute. Upravo divlji napad. To je uradio Bergoglio.

Nedavno jedan red sestara koji se odvažio slušati misu na latinskom (i to ne tradicionalnu): od 39 ostale 4-5. Sve ostalo protjerali. Nisu htjele živjeti po drugoj karizmi od one u koju su pristupili.

I tako dalje, i tako dalje.

Rezultat: dok se Burke i Schneider igraju, Bergoglio ide dalje, neumorno (odakle mu onika energija?). Sada je na redu Amazonska Sinoda. Otvoreno se govori o dopuštanju ređenja oženjenih u "specijalnim slučajevima". Još jedan udar na nešto što je Crkva držala kroz tolika stoljeća. I to nije zadnje. Ima toliko novina, da će njihov sadržaj produbiti krizu u Crkvi do neviđenih razina.

Biskupi ne reagiraju. Ima pravo Steve Bannon kada sugerira laicima reagirati. Osim molitve za i pokore za Crkvu, izgleda da ćemo viđati sve više laika na Trgu Svetog Petra sa parolama: napolje uljezu! Ne ostaje nam puno drugog. Bar nek nije tu u naše ime.