Danas nam se čini ova slika, iz prijelaza s XIX na XX stoljeće, nedostižnim idealom kršćanske obitelji. Kolko ljupkosti, skromnosti, duhovnog ganuća svih generacija su prisutni u ovom motivu.
Što smo danas uradili, pita se čovjek? Gdje nam je sreća, ako nema Boga, ako Bog nije na prvom mjestu? Nikad nismo imali toliko stvari kao danas, ali nikad nismo toliko žurili ni za što. Nikad nismo imali tako brza prevozna sredstva, za tako malo vremena na raspolaganju za nas same, ili za naše najbliže.
Čovjek vidi ovu sliku, i gleda nesreću današnjeg doba. Televizor je zamijenio svijeću, i blesavi programi (kad bi ljudi od prije pedeset godina vidjeli ovo što nam se danas potura na TV, rekli bi da smo svi psihološki opterećeni, to jest, u ondašnjem žargonu, da smo pošadrncali), mirni razgovor i molitvu.
Nikad toliko govora o pravima, pa eto recimo žena, a nikad toliko maltretiranih, ne samo žena, već i djevojaka. Zašto sve to? Jer nema u neredu sreće ni blagoslova. Bog je izbačen s prvog mjesta, i onda samo može vladati nered. A kršćansko obiteljsko ćudoređe potpuno jasno naznačio je Sv. Pavao, sve proizlašlo iz Krista kao glavne misli i stvarnosti. Jer slovo zakona ne može opstati, ako mu se duh ugasi. Iz tog duha, s Bogom koji predsjeda sve u ljubavi, proizlazi svaka druga odredba, i vrijedna u bitnome za svako drugo vrijeme. Ove Pavlove riječi danas izgledaju prevaziđene:
"Ali, hoću da znate da je Krist glava svakome čovjeku, da je čovjek glava ženi i da je Bog glava Kristu." 1 Kor. 11, 3
"Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža. Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!" Ef. 5, 21-33; 6, 1-4
Sv. Pavao naređuje svakome izvršiti ono što je po naravi sklon izoztaviti: žene poslušnost, a muževi ljubav. Jer žena je po naravi sklona ljubavi, ali poslušnosti ne baš toliko. Dok muž je sklon zapovijedanju, a manje ljubavi. A danas, eto, prave se pametni svi po redu, i zato imaju što i imaju, ali unotač tome daju "savjete" Sv. Pavlu, kao eto, "prevaziđeno je ono o čemu je on govorio, to je više kulturna oznaka vremena". Možete to kititi prividno lijepim riječima, ali stvarnost vas izdaje. Stvarnost je previše gruba. Uostalom, pogledajmo komu daju savjete:
"Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama." 2 Kor. 11, 22-32
[Brodolom Sv. Pavla]
Usuđuju se dakle davati savjete nekome koji od Boga samoga izravno dobija Objavu, i oni će takvom davati lekcije:
"Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje. Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim." 2 Kor 12, 1-5
Uostalom, vraćamo se na početak, stvarnost pobija one koji hoće sreću van Krista. Gledaj što je kršćanska obitelj, hranjena Kristovim i Pavlovim naukom kroz stoljeća i tisućljeća, i što imaš danas! One obitelji izniješe vjeru, dadoše zvanja Crkvi i vrijedne ljude društvu, na diku i korist. Svaka hrabrost i požrtovnost izlazi iz Božjim redom uređenih obitelji, te naknadno iz društva. To je prava "sol zemlji".
Ideal prikazan ovom slikom prevazilazi trenutne mogućnosti i situacije mnogih obitelji. Ali ako se uzdaš u Boga, bit će drugačije. I, kao u svakom i ljudskom pothvatu, počni kao po kosoj ravnini. Upali navečer svijeću pokojnima, izmoli barem jedan Očenaš, Zdravo Mariju, Slava Ocu. Ukoliko drugi neće, počni ti, i neka te se vidi. Tako počinje molitva u obitelji. Polako, ali sigurno.
Poslije posveti malo vremena religioznoj formaciji. Malo, ali konstanto. Uz dobroh duhovnoh savjetnika izaberi štivo za čitanje. Na koncu, nije dovoljan samo tvoj rad. Potreban je sakramenat, koji je Bog htio. Ispovijedi se dobro, iskreno, barem jednom. Poslije kreni na više, s mjerom i uz dobar savjet prokušanog duhovnog čovjeka. To da: ne vjeruj bilo kome. Uostalom, lako je vidjeti "ko naoposum savjetuje".
Na koncu, izaberi: blago, jako, vrijedno, kršćansko društvo, ili bilo koje drugo koje ne pozna Krista.
Slika napravljena od italo britanskog fotografa Felice Beato između 1863 i 1877. Prikazuje kraj Edo ere u Japanu, započeta oko 1600. Nije bila po volji?:
Opaska: prvi kršćanski misionari dolaze u Japan upravo pri početku ere Edo. Vrlo brzo stvaraju se žive kršćanske zajednice, ali Car daje pogubiti sve svećenike. Nije ostao niti jedan na životu. Ipak, kršćanske obitelji su administrirali krštenje (jedini sakramenat koji mogu dijeliti i laici u slučaju potrebe), te osnovni kršćanski nauk. Kad su ponovno misionari došli početkom dvadestog stoljeća, naišli su na i dalje žive kršćanske zajednice kojima je samo trebao svećenik za potpuni sakramentalni život. Neviđen primjer održavanja vjere, zaznovan na "receptu" kojim smo započeli ovaj članak.
Nema komentara:
Objavi komentar