Muslimani za kradju odsjecaju ruku, jedino mozes izabrati lijevu ili desnu. Po tome bi kod nas u saboru bilo sve puno invalida. Skrecem paznju na blog Biblija i znanost, tema o blagdanu Tjelova. Robelar
Muslimanske zemlje nisu primjer ničemu. Jedino gdje je nešto moglo biti bolje, zbog sekularizacije, Libija i Sirija napr., to su uništili ili uništavaju.
Upravo taj. To su takve gadosti a da nitko ne reagira. Pod vidom ovog ozbiljnog naslova , Biblija i znanost, proturaju se nepotpisane lazi i mrznja prema Rimokatolickoj Crkvi. Procitajte bilo koji clanak i svi su uglavnom na tom principu. Vjerojatno financirano i pokrenuto od neko mocnog. Robelar
Zanimljivo je samo kako oni sve tumače i izvrču istinu. Sotona je lažov, ali on je plagijator da kopira Boga i samo jedan dio promjeni da dobro postane zlo. Jelo može biti fino, ali sa previše soli dobiš nejestivi obrok. Tko da reagira? Bitno.net Pa oni žele sa njima dijalog. Isus je jasan, euharistija je utemeljena u Bibliji, a Tijelovo nije ništa novo ili protivno objavi. Što oni čine Isusu u spomen? Razapinju ga, opet i opet. Posadašnjiti savršenu i jedinstvenu žrtvu je njima idolopoklonstvo. A to činimo samo jer je to Isus tražio. Upravo oni su heretici jer Božju Riječ tumače protivno istini.
Evo moj komentar na Objave poratala Bilija i znanost. ----------------------------------------------------------
Internet portal Biblija i znanost piše o katoličkom blagdanu Tijelova i iznosi netočne navode o samoj euharistiji i vjerovanja katolika koje je od Kristovog doba do danas nepromijenjeno. Tijelovo je jedini blagdan koji imaju samo katolici i samo je nama katolicima jedistven. To je najkatoličkiji blagdan presvete Euharistije. Ukoliko imate problem sa euharistijom i nerazumijevanjem iste, te samovoljno tumačite bibliju kao što rade protestanti logično je da dolazi do zabluda. Sam blagdan je uveden u 14. stoljeću i to nije sporno. Uglavnom se prva ideja za ovaj blagdan veže za 1209. kada je redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje kojim joj je ukazano na nedostatak blagdana kojim bi se posebno slavila euharistija – sakrament koji je Krist ustanovio na posljednjoj večeri. Kao mlada redovnica veoma je častila Isusa prisutna u Svetohraništu. Kad joj je bilo tek 17 godina, godine 1209. imala je prvo viđenje mjeseca koji je na rubu imao tamnu mrlju. Više puta je imala takvo viđenje. Mnogo se molila da joj Bog objasni smisao te vizije. Gospodin joj je rekao da tamni dio mjeseca označuje nedostatak svetkovine u čast Svete Euharistije u crkvenoj godini. Shvatila je tu Isusovu želju da se jednom svetkovinom svečano javno časti Isusova nazočnost u Euharisitiji. Kroz dvadeset godina Sveta Julijana nije nikome povjerila što je posebno doživjela. Kada je 1230. Sveta Julijana izabrana za poglavaricu samostana Mont Cornillona, po nalogu duhovnog vođe, kod kojeg se ispovijedala, javno očituje svoja viđenja i traži crkvenu oblast da se u crkvenu godinu uvede posebna svetkovina u čast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Nije naišla na razumijevanje javnosti pa i samih sestara. Podršku je imala samo kdo svog ispovjednika i liješkog arhiđakona Jakova od Troje. Jedna tročlana komisija ispitala je Juliju o viđenjima. Sveta Julijana je kao poglavarica revnovala za duhovnu obnovu. Nailazila je na otpro redovnica i vanjskih osoba. Zbog toga je 2. svibnja 1248. dala ostavku na službi poglavarice i započela strogi život takozvane “rekluze”, zatvorene redovnice uz crkvu u mjestu Fosses. Puna sreće živi tamo u svijesti da živi da s druge strane zida, u crkvi u neposrednom susjedstvu je sâm Isus pod prilikama kruha u Svetohraništu. Uz nerazumijevanje i poniženja pod starost su se pridružile razne bolesti. Pred smrt je tako oslabila, da se nije mogla pričestiti. Stoga su joj donijeli na klanjanje Presveti Oltarski Sakramenat. Klanjajući se Isusu u Euharistiji završila je zemaljski život 5. travnja 1258. Sahranjena je u cistercitskoj opatiji Villers. Biskup Robert de Thourotte uveo je blagdan Tijelova za biskupiju Liége godine 1246., a nakon toga je biskup Hugo od Svetog Karla ( koji je bio u komisiji ispitavnja) uveo čašćenje Tijelova u Zapadnu Njemačku. Kada je arhiđakon Jakov postao papom imena Urban IV. uveo je 1264. svetkovinu Tijelova u čitavu Katoličku Crkvu. Tijelovo je danas kao i u većini zemalja članica EU neradni dan. Obilježava se tijelovskim procesijama koje su za vrijeme Reformacije bile naročito važne jer se time izražavala vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji a ne samo simboličku, kako to do danas uče protestanti. Portal ističe temelje katoličkog nauka (namjerno pišu Rimokatolički jer je ne mogu priznati da smo mi rimokatolici ujedno i katolici, a oni pogani) i navode citate iz biblije pritom ignorirajući Isusove riječi.
Postavlja se logično pitanje: „Je li Euharistija simbol ili stvarna prisutnost Isusova?“ Zašto smo mi katolici u pravu, a oni, protestanti u krivu jer (namjerno) pogrešno tumače bibliju. U osnovi rasprave, postavlja se pitanje trebamo li Isusove riječi "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je krv moja" tumačiti doslovno ili samo simbolički. Isus je često govorio u prispodobama, a u drugim zgodama pak vrlo otvoreno i direktno. Zato treba pažljivo i detaljno razmotriti sve značajne okolnosti. Promotrit ćemo odlomak 6 Ivanovog evanđelja koji počinje Isusovim pokazivanjem potrebe da se nahrani fizičko tijelo. (Iv6,1-15). Zatim Isus naglašava razliku između duhovne i tjelesne hrane: "Ja sam kruh života.Tko dolazi k meni,neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada." (Iv 6, 35-36) Isus potom govori o svojoj žrtvi: "Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." (Iv, 6, 50-51) Slušatelji ostaju nemalo iznenađeni ovim riječima. "Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (Iv 6,52,53) Stoga Isus još jednom potvrđuje i otvoreno navješta euharistijsku tajnu: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.'' (Iv, 6, 53-56) "Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni." (Iv 6, 57) Isus upotrebljava poznati rječnik da jasno kaže da se ne radi o nekoj slici, o simbolici, o blagovanju u vjeri, nego o istinskom, stvarnom blagovanju njegova tijela i krvi. Jasno je što Isus tvrdi, jer On ne povlači Svoje riječi i ne kaže da je to nova usporedba. Stoga nam je shvatljiva zbunjenost, sablazan u narodu: "Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6, 60-62) Isus zbog važnosti značenja ovih riječi čak dopušta da ga mnogi učenici napuste: "Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 66-68) Naznake za isto shvaćanje zapažamo i u ostalim Evanđeljima:
''I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.'' (Mt, 26, 26-28)
''I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.'' (Mk, 14, 22-24)
''I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Lk, 22, 19-20)
Nigdje ne razabiremo činjenicu da bi ove riječi trebali shvaćati simbolički. Takvo što bilo bi osnovano u slučaju da stoji ''Ovo je znak (ili simbol) mojeg tijela'', no Isus jasno kaže: ''Ovo je moje tijelo''. Tražeći nasilu simboliku u svemu tome, neki će izraz "na spomen" pokušati povezati s time da je sve to simbolično. No za to nema nikakve osnove, čak i hvatanje za taj izraz izvan konteksta je dvojbeno, jer je grčka riječ "anamnesis" koja znači spomenuti se, u Bibliji najčešće korištena u žrtvenom kontekstu, kao žrtva u znak sjećanja. Katolički nauk uči da ono što je sam učinio na Posljednjoj večeri, Gospodin je povjerio svojoj Crkvi riječima: "Ovo činite meni na spomen." To nije samo spomen prošlog događaja, već događaj koji neprestano traje, a misni obred ga čini nazočnim.
Još jedan redak Protestanti koriste kao navodni dokaz simbolizma: "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa" (Iv 6,63). Ovdje Isus razjašnjava važnost i potrebu za duhovnom hranom. No kada bi pokušali forsirati izvan konteksta izraz "tijelo ne koristi ništa", kao izgovor protiv stvarne Isusove prisutnosti, zanijekali bi potrebu utjelovljenja i čovještva Isusa Krista.
Gledajući cijelokupnu Bibliju i kontekst svih ovih riječi i navoda, jasno je da je u Isusovim riječima stvarnost koja nadilazi naš razum, a ne simbolika. Ljudi ne mogu shvatiti da mi ne jedemo meso i krv povjesnog Isusa (kako nas neki protestanti pokušavaju prikazati), već primamo stvarno tijelo i krv utjelovljenog, ali bezvremenskog, duhovnog i proslavljenog Krista. Činjenica je da tijelo treba fizičku hranu da preživi ili će umrijeti. Isto tako duša treba duhovnu hranu da izbjegne duhovnu smrt, odvojenost od Boga. Ta duhovna hrana ne može biti simbolična gesta jer samo simbol ne može nahraniti duh. Duhovna hrana je jednako realna kao i fizička hrana.
ZAŠTO JE EUHARISTIJA ŽRTVA? Protestanti pokušavaju napasti katolički nauk da je euharistija pravo tijelo i krv Isusa Krista slijedećom logikom: Ako se na katoličkim misama pojavljuje prava žrtva Isusa Krista, tada se žrtvuje ponovno i u neskladu je s Hebrejima 6,4: "Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju." Ovaj citat je opet izvan konteksta i nema nikakve veze sa euharistijom, govori se o onima kojima je dano da čuju riječ Božju, a svejedno se okreću od njega natrag u trajni grijeh (usput Heb 5,11-Heb 6,7). Uostalom sam katolički nauk sasvim je drugačiji od onoga što pokušavaju sugerirati protestanti: Crkva uči da je žrtva na križu bila potpuna i savršena. Euharistija nije nova žrtva Krista, već nova ponuda iste žrtve. Bog nije ovisan o vremenu niti prostoru, pa je i Euharistija kao "Dar s Neba" prisutna na svim mjestima u svim vremenima.
Žrtvena narav Euharistije izražena je već samim riječima ustanovljenja: "Ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje" i "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva" (Lk 22,19-20). Krist u Euharistiji predaje to isto tijelo koje je za nas predao na Križu i tu istu krv koju je prolio za mnoge "na otpuštenje grijeha" (Mt 26,28). Euharistija je, dakle, žrtva jer posadašnjuje žrtvu Križa, jer je njezin spomen-čin, i jer primjenjuje njezin plod.(KKC, 1366) Sakramenat euharistije ne teži tek za prisutnošću, već mu je konačna svrha žrtva i gozba. Nije krajnji cilj pretvorba kruha i vina, nego pretvorba nas u tijelo Logosa. U tom zajedništvu prožimaju se Bog i čovjek. "Zar nije posvećeni kalež, koji posvećujemo, zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? A to znači: Jedan kruh, jedno tijelo smo mi, mnogi." (1Kor 10,14-17) Euharistija je susret s Kristom. Moj svijet postaje njegov Euharistija je zajedništvo s drugim ljudima. Što smo bliži njemu, bliži smo i drugima. Euharistija je dar. Daruje se, i poziva na darivanje. U Euharistiji dajemo Kristu ono što jesmo, a on nama daje ono što on jest. U misi se, dakle, ne prinosi žrtva koja bi Bogu davala zadovoljštinu (ona je već dana). Misa je primanje onoga što nam je Bog u Kristu dao. Sakramenat čini da Kristova smrt bude za me, za moj sada i ovdje. Novo što pridolazi jest hvala Bogu za dana dobročinstva. Kršćanska žrtva se ne sastoji u prikazivanju darova, nego u zahvaljivanju na primljenim darovima. Kada Crkva slavi Euharistiju, vrši spomen-čin Kristova Vazma koji biva prisutan: žrtva koju je Krist na Križu prinio jednom zauvijek, ostaje uvijek aktualna: Kad se god na oltaru slavi žrtva Križa, kojom je bio žrtvovan Krist, naš vazmeni Jaganjac, vrši se djelo našeg otkupljenja. Protestanti se varaju kad misle da izostanak sakramentalnog svećenstva, uskraćivanje žrtvenog karaktera Svetoj Misi i nevjera u stvarnost Isusovih riječi da je potrebno jesti njegovo Tijelo i piti njekovu Krv, sa sobom ne nosi posljedice. Te tri negacije su same po sebi dovoljne za potpuno i stvarno odcjepljivanje od Tijela Kristova. Stoga, njihovo obraćenje koje se očituje u potpunom prihvaćanju katoličkog učenja nije samo opcija, nego i nužnost ukoliko žele stvarno postati dio Tijela Kristova i tako zadobiti spasenje.
Upravo ovaj razlog je ono što nas sprječava da damo lažnu nadu da se do spasenja može doći i kroz odbijanja svih onih ranije navedenih istina i to je razlog zašto je nemoguća uspostava euharistiskog zajedništva katolika i protestanata koje bi označavalo stvarno zajedništvo Crkve.
Nažalost, moramo uputiti još jednu kritiku portalu “Biblija i znanost” koji objavljivanjem članaka koji promoviraju ovakav neprihvatljiv oblik ekumenizma čine medvjeđu uslugu svim svojim čitateljima, bilo katolicima bilo protestantima. Katolicima jer ih navode na pogubnu relativizaciju vjere i jer se na suptilan način vrši subvezija katoličkog učenja, a protestantima jer ih utvrđuje u njihovoj pogubnoj zabludi. Stoga još jednom savjetujemo našim čitateljima da se o događanjima vezanim za Katoličku Crkvu informiraju na drugim zdravijim stranicama.
Upravo to. A kada protestant poče citirati da Tijelo ne vrijedi ništa onda se Krist đabe utjelovio. Pljunuli su sebi u usta. Upravo tijelo je oni koje će biti Proslavljeno. Božji blagoslov svima na ovom blogu.
Nas Gospodin Isus Krist je dosao da razori djela djavolska. Koja su to djela djavolska znamo , da prevari , zakolje i unisti. To je djavo pokazao na samome pocetku prevarivsi praroditelje odvojivsi ih od Boga. Zato veli da je ubojica od pocetka. Protestanti se moraju upitati tko je njihov otac koji ih odvaja i koji ih je odvojio. Je li im otac onaj koji je otac podjele i koji je rekao poput njih necu da sluzim. No serviam. Znamo da kraljevstvo koje je u sebi razdijeljeno ne moze opstati. A oni su razdijeljeni na vise od 2000 sekti i jos ce se dijeliti. Ako ne jedete Tijela i nepijete Krvi nema zivota u vama. A u protestantima ga nema jer jedu kruh i piju vino. Rade isto sto i toliki drugi koji ne vjeuju u zivu prisutnost Gospodina Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zato spavaju i bolesni su jer ne razlikuju Tijela I Krvi Gospodnje. Osudu sebi jedu i piju. Lazac je onaj koji veli da Isus ne dolazi u Tijelu. Sto posebno cine ako jedu kruh i piju vino, to rade i pogani. Zasto bi netko ukrao kruh i vino iz Rimokatolicke Crkve kad moze iz ducana. Jako dobro znaju da je Isus prisutan samo kod katolika Dusom , Tijelom, Krvlju i Bozanstvom. Znaju da je to Zivi Bog. Zato protestantska NO misa ne daje potrebnu cast i slavu jer se sve cini da se ponizi Krist. A to je neprijatelju cilj. Primanjem nedostojno , neispovjeden , na ruku, bez vjere . Zato je postavljen stol umjesto Zrtvenika, uklonjeno Svetohraniste , Bogu se okrece ledja i ponavlja necu sluziti Tebi nego cu sluziti covjeku. Sve se radi da se izgubi vjera i kad Isus dodje hoce li je naci. A toliki vise ni svecenici ne vjeruju ono sto rade, jer da vjeruju zar bi pokudili Kralja Slave. Protestanti se pitaju zasto jedemo samo Tijelo ne znajuci da je sve u Njemu. Ne vjeruju u Euharistijska cuda jer ne vjeuju u zivu prisutnost Gospodinovu , ne vjeruju u pretvorbu nego u bajke i simboliku. Ljube vise tamu nego svjetlost. Jedu kruh od kojeg ce umrijeti zauvijek jer ne jedu Tijela da bi imali zivot vjecni. Robelar
Predobro!
OdgovoriIzbrišiOdličan komentar :)
OdgovoriIzbrišiOvo polaganje ruku stvarno je djelotvorno. Život mu se promijenio. Preporodio se...
OdgovoriIzbrišiMuslimani za kradju odsjecaju ruku, jedino mozes izabrati lijevu ili desnu. Po tome bi kod nas u saboru bilo sve puno invalida.
OdgovoriIzbrišiSkrecem paznju na blog Biblija i znanost, tema o blagdanu Tjelova.
Robelar
Muslimanske zemlje nisu primjer ničemu.
IzbrišiJedino gdje je nešto moglo biti bolje, zbog sekularizacije, Libija i Sirija napr., to su uništili ili uništavaju.
Robelar, molim link jer prvo mi je iskočio ovaj:
Izbrišihttps://biblijaiznanost.net/idolopoklonstvo-euharistije-i-blagdan-tijelovo/
To neki heretici pišu. Oni koji tumače Bibliju po svom.
Upravo taj. To su takve gadosti a da nitko ne reagira. Pod vidom ovog ozbiljnog naslova , Biblija i znanost, proturaju se nepotpisane lazi i mrznja prema Rimokatolickoj Crkvi. Procitajte bilo koji clanak i svi su uglavnom na tom principu. Vjerojatno financirano i pokrenuto od neko mocnog.
IzbrišiRobelar
Zanimljivo je samo kako oni sve tumače i izvrču istinu. Sotona je lažov, ali on je plagijator da kopira Boga i samo jedan dio promjeni da dobro postane zlo. Jelo može biti fino, ali sa previše soli dobiš nejestivi obrok.
OdgovoriIzbrišiTko da reagira?
Bitno.net
Pa oni žele sa njima dijalog.
Isus je jasan, euharistija je utemeljena u Bibliji, a Tijelovo nije ništa novo ili protivno objavi.
Što oni čine Isusu u spomen?
Razapinju ga, opet i opet.
Posadašnjiti savršenu i jedinstvenu žrtvu je njima idolopoklonstvo.
A to činimo samo jer je to Isus tražio.
Upravo oni su heretici jer Božju Riječ tumače protivno istini.
Evo moj komentar na Objave poratala Bilija i znanost.
OdgovoriIzbriši----------------------------------------------------------
Internet portal Biblija i znanost piše o katoličkom blagdanu Tijelova i iznosi netočne navode o samoj euharistiji i vjerovanja katolika koje je od Kristovog doba do danas nepromijenjeno.
Tijelovo je jedini blagdan koji imaju samo katolici i samo je nama katolicima jedistven.
To je najkatoličkiji blagdan presvete Euharistije.
Ukoliko imate problem sa euharistijom i nerazumijevanjem iste, te samovoljno tumačite bibliju kao što rade protestanti logično je da dolazi do zabluda.
Sam blagdan je uveden u 14. stoljeću i to nije sporno.
Uglavnom se prva ideja za ovaj blagdan veže za 1209. kada je redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje kojim joj je ukazano na nedostatak blagdana kojim bi se posebno slavila euharistija – sakrament koji je Krist ustanovio na posljednjoj večeri.
Kao mlada redovnica veoma je častila Isusa prisutna u Svetohraništu. Kad joj je bilo tek 17 godina, godine 1209. imala je prvo viđenje mjeseca koji je na rubu imao tamnu mrlju. Više puta je imala takvo viđenje. Mnogo se molila da joj Bog objasni smisao te vizije.
Gospodin joj je rekao da tamni dio mjeseca označuje nedostatak svetkovine u čast Svete Euharistije u crkvenoj godini. Shvatila je tu Isusovu želju da se jednom svetkovinom svečano javno časti Isusova nazočnost u Euharisitiji. Kroz dvadeset godina Sveta Julijana nije nikome povjerila što je posebno doživjela. Kada je 1230.
Sveta Julijana izabrana za poglavaricu samostana Mont Cornillona, po nalogu duhovnog vođe, kod kojeg se ispovijedala, javno očituje svoja viđenja i traži crkvenu oblast da se u crkvenu godinu uvede posebna svetkovina u čast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Nije naišla na razumijevanje javnosti pa i samih sestara. Podršku je imala samo kdo svog ispovjednika i liješkog arhiđakona Jakova od Troje. Jedna tročlana komisija ispitala je Juliju o viđenjima. Sveta Julijana je kao poglavarica revnovala za duhovnu obnovu. Nailazila je na otpro redovnica i vanjskih osoba.
Zbog toga je 2. svibnja 1248. dala ostavku na službi poglavarice i započela strogi život takozvane “rekluze”, zatvorene redovnice uz crkvu u mjestu Fosses. Puna sreće živi tamo u svijesti da živi da s druge strane zida, u crkvi u neposrednom susjedstvu je sâm Isus pod prilikama kruha u Svetohraništu. Uz nerazumijevanje i poniženja pod starost su se pridružile razne bolesti. Pred smrt je tako oslabila, da se nije mogla pričestiti. Stoga su joj donijeli na klanjanje Presveti Oltarski Sakramenat. Klanjajući se Isusu u Euharistiji završila je zemaljski život 5. travnja 1258. Sahranjena je u cistercitskoj opatiji Villers.
Biskup Robert de Thourotte uveo je blagdan Tijelova za biskupiju Liége godine 1246., a nakon toga je biskup Hugo od Svetog Karla ( koji je bio u komisiji ispitavnja) uveo čašćenje Tijelova u Zapadnu Njemačku. Kada je arhiđakon Jakov postao papom imena Urban IV. uveo je 1264. svetkovinu Tijelova u čitavu Katoličku Crkvu.
Tijelovo je danas kao i u većini zemalja članica EU neradni dan. Obilježava se tijelovskim procesijama koje su za vrijeme Reformacije bile naročito važne jer se time izražavala vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji a ne samo simboličku, kako to do danas uče protestanti.
Portal ističe temelje katoličkog nauka (namjerno pišu Rimokatolički jer je ne mogu priznati da smo mi rimokatolici ujedno i katolici, a oni pogani) i navode citate iz biblije pritom ignorirajući Isusove riječi.
OdgovoriIzbrišiPostavlja se logično pitanje: „Je li Euharistija simbol ili stvarna prisutnost Isusova?“
Zašto smo mi katolici u pravu, a oni, protestanti u krivu jer (namjerno) pogrešno tumače bibliju.
U osnovi rasprave, postavlja se pitanje trebamo li Isusove riječi "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je krv moja" tumačiti doslovno ili samo simbolički. Isus je često govorio u prispodobama, a u drugim zgodama pak vrlo otvoreno i direktno. Zato treba pažljivo i detaljno razmotriti sve značajne okolnosti.
Promotrit ćemo odlomak 6 Ivanovog evanđelja koji počinje Isusovim pokazivanjem potrebe da se nahrani fizičko tijelo. (Iv6,1-15). Zatim Isus naglašava razliku između duhovne i tjelesne hrane:
"Ja sam kruh života.Tko dolazi k meni,neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada." (Iv 6, 35-36)
Isus potom govori o svojoj žrtvi:
"Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." (Iv, 6, 50-51)
Slušatelji ostaju nemalo iznenađeni ovim riječima.
"Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (Iv 6,52,53)
Stoga Isus još jednom potvrđuje i otvoreno navješta euharistijsku tajnu:
"Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.'' (Iv, 6, 53-56)
"Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni." (Iv 6, 57)
Isus upotrebljava poznati rječnik da jasno kaže da se ne radi o nekoj slici, o simbolici, o blagovanju u vjeri, nego o istinskom, stvarnom blagovanju njegova tijela i krvi. Jasno je što Isus tvrdi, jer On ne povlači Svoje riječi i ne kaže da je to nova usporedba. Stoga nam je shvatljiva zbunjenost, sablazan u narodu:
"Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6, 60-62)
Isus zbog važnosti značenja ovih riječi čak dopušta da ga mnogi učenici napuste:
"Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 66-68)
Naznake za isto shvaćanje zapažamo i u ostalim Evanđeljima:
''I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.'' (Mt, 26, 26-28)
''I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.'' (Mk, 14, 22-24)
''I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Lk, 22, 19-20)
Nigdje ne razabiremo činjenicu da bi ove riječi trebali shvaćati simbolički. Takvo što bilo bi osnovano u slučaju da stoji ''Ovo je znak (ili simbol) mojeg tijela'', no Isus jasno kaže: ''Ovo je moje tijelo''. Tražeći nasilu simboliku u svemu tome, neki će izraz "na spomen" pokušati povezati s time da je sve to simbolično. No za to nema nikakve osnove, čak i hvatanje za taj izraz izvan konteksta je dvojbeno, jer je grčka riječ "anamnesis" koja znači spomenuti se, u Bibliji najčešće korištena u žrtvenom kontekstu, kao žrtva u znak sjećanja.
OdgovoriIzbrišiKatolički nauk uči da ono što je sam učinio na Posljednjoj večeri, Gospodin je povjerio svojoj Crkvi riječima: "Ovo činite meni na spomen." To nije samo spomen prošlog događaja, već događaj koji neprestano traje, a misni obred ga čini nazočnim.
Još jedan redak Protestanti koriste kao navodni dokaz simbolizma: "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa" (Iv 6,63). Ovdje Isus razjašnjava važnost i potrebu za duhovnom hranom. No kada bi pokušali forsirati izvan konteksta izraz "tijelo ne koristi ništa", kao izgovor protiv stvarne Isusove prisutnosti, zanijekali bi potrebu utjelovljenja i čovještva Isusa Krista.
Gledajući cijelokupnu Bibliju i kontekst svih ovih riječi i navoda, jasno je da je u Isusovim riječima stvarnost koja nadilazi naš razum, a ne simbolika. Ljudi ne mogu shvatiti da mi ne jedemo meso i krv povjesnog Isusa (kako nas neki protestanti pokušavaju prikazati), već primamo stvarno tijelo i krv utjelovljenog, ali bezvremenskog, duhovnog i proslavljenog Krista.
Činjenica je da tijelo treba fizičku hranu da preživi ili će umrijeti. Isto tako duša treba duhovnu hranu da izbjegne duhovnu smrt, odvojenost od Boga. Ta duhovna hrana ne može biti simbolična gesta jer samo simbol ne može nahraniti duh. Duhovna hrana je jednako realna kao i fizička hrana.
ZAŠTO JE EUHARISTIJA ŽRTVA?
Protestanti pokušavaju napasti katolički nauk da je euharistija pravo tijelo i krv Isusa Krista slijedećom logikom: Ako se na katoličkim misama pojavljuje prava žrtva Isusa Krista, tada se žrtvuje ponovno i u neskladu je s Hebrejima 6,4:
"Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju."
Ovaj citat je opet izvan konteksta i nema nikakve veze sa euharistijom, govori se o onima kojima je dano da čuju riječ Božju, a svejedno se okreću od njega natrag u trajni grijeh (usput Heb 5,11-Heb 6,7).
Uostalom sam katolički nauk sasvim je drugačiji od onoga što pokušavaju sugerirati protestanti:
Crkva uči da je žrtva na križu bila potpuna i savršena. Euharistija nije nova žrtva Krista, već nova ponuda iste žrtve. Bog nije ovisan o vremenu niti prostoru, pa je i Euharistija kao "Dar s Neba" prisutna na svim mjestima u svim vremenima.
Žrtvena narav Euharistije izražena je već samim riječima ustanovljenja: "Ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje" i "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva" (Lk 22,19-20). Krist u Euharistiji predaje to isto tijelo koje je za nas predao na Križu i tu istu krv koju je prolio za mnoge "na otpuštenje grijeha" (Mt 26,28).
OdgovoriIzbrišiEuharistija je, dakle, žrtva jer posadašnjuje žrtvu Križa, jer je njezin spomen-čin, i jer primjenjuje njezin plod.(KKC, 1366)
Sakramenat euharistije ne teži tek za prisutnošću, već mu je konačna svrha žrtva i gozba. Nije krajnji cilj pretvorba kruha i vina, nego pretvorba nas u tijelo Logosa. U tom zajedništvu prožimaju se Bog i čovjek.
"Zar nije posvećeni kalež, koji posvećujemo, zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? A to znači: Jedan kruh, jedno tijelo smo mi, mnogi." (1Kor 10,14-17)
Euharistija je susret s Kristom. Moj svijet postaje njegov
Euharistija je zajedništvo s drugim ljudima. Što smo bliži njemu, bliži smo i drugima.
Euharistija je dar. Daruje se, i poziva na darivanje.
U Euharistiji dajemo Kristu ono što jesmo, a on nama daje ono što on jest.
U misi se, dakle, ne prinosi žrtva koja bi Bogu davala zadovoljštinu (ona je već dana). Misa je primanje onoga što nam je Bog u Kristu dao. Sakramenat čini da Kristova smrt bude za me, za moj sada i ovdje. Novo što pridolazi jest hvala Bogu za dana dobročinstva. Kršćanska žrtva se ne sastoji u prikazivanju darova, nego u zahvaljivanju na primljenim darovima.
Kada Crkva slavi Euharistiju, vrši spomen-čin Kristova Vazma koji biva prisutan: žrtva koju je Krist na Križu prinio jednom zauvijek, ostaje uvijek aktualna: Kad se god na oltaru slavi žrtva Križa, kojom je bio žrtvovan Krist, naš vazmeni Jaganjac, vrši se djelo našeg otkupljenja.
Protestanti se varaju kad misle da izostanak sakramentalnog svećenstva, uskraćivanje žrtvenog karaktera Svetoj Misi i nevjera u stvarnost Isusovih riječi da je potrebno jesti njegovo Tijelo i piti njekovu Krv, sa sobom ne nosi posljedice. Te tri negacije su same po sebi dovoljne za potpuno i stvarno odcjepljivanje od Tijela Kristova. Stoga, njihovo obraćenje koje se očituje u potpunom prihvaćanju katoličkog učenja nije samo opcija, nego i nužnost ukoliko žele stvarno postati dio Tijela Kristova i tako zadobiti spasenje.
Upravo ovaj razlog je ono što nas sprječava da damo lažnu nadu da se do spasenja može doći i kroz odbijanja svih onih ranije navedenih istina i to je razlog zašto je nemoguća uspostava euharistiskog zajedništva katolika i protestanata koje bi označavalo stvarno zajedništvo Crkve.
Nažalost, moramo uputiti još jednu kritiku portalu “Biblija i znanost” koji objavljivanjem članaka koji promoviraju ovakav neprihvatljiv oblik ekumenizma čine medvjeđu uslugu svim svojim čitateljima, bilo katolicima bilo protestantima. Katolicima jer ih navode na pogubnu relativizaciju vjere i jer se na suptilan način vrši subvezija katoličkog učenja, a protestantima jer ih utvrđuje u njihovoj pogubnoj zabludi. Stoga još jednom savjetujemo našim čitateljima da se o događanjima vezanim za Katoličku Crkvu informiraju na drugim zdravijim stranicama.
Cilj je izmirenje Boga i čovjeka, i zbog toga Žtva.
OdgovoriIzbrišiKršćani su mistično tijelo Kristovo, ne substancijalno.
Upravo to.
OdgovoriIzbrišiA kada protestant poče citirati da Tijelo ne vrijedi ništa onda se Krist đabe utjelovio. Pljunuli su sebi u usta. Upravo tijelo je oni koje će biti Proslavljeno.
Božji blagoslov svima na ovom blogu.
Nas Gospodin Isus Krist je dosao da razori djela djavolska. Koja su to djela djavolska znamo , da prevari , zakolje i unisti. To je djavo pokazao na samome pocetku prevarivsi praroditelje odvojivsi ih od Boga. Zato veli da je ubojica od pocetka. Protestanti se moraju upitati tko je njihov otac koji ih odvaja i koji ih je odvojio. Je li im otac onaj koji je otac podjele i koji je rekao poput njih necu da sluzim. No serviam. Znamo da kraljevstvo koje je u sebi razdijeljeno ne moze opstati. A oni su razdijeljeni na vise od 2000 sekti i jos ce se dijeliti. Ako ne jedete Tijela i nepijete Krvi nema zivota u vama. A u protestantima ga nema jer jedu kruh i piju vino. Rade isto sto i toliki drugi koji ne vjeuju u zivu prisutnost Gospodina Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zato spavaju i bolesni su jer ne razlikuju Tijela I Krvi Gospodnje. Osudu sebi jedu i piju. Lazac je onaj koji veli da Isus ne dolazi u Tijelu. Sto posebno cine ako jedu kruh i piju vino, to rade i pogani. Zasto bi netko ukrao kruh i vino iz Rimokatolicke Crkve kad moze iz ducana. Jako dobro znaju da je Isus prisutan samo kod katolika Dusom , Tijelom, Krvlju i Bozanstvom. Znaju da je to Zivi Bog. Zato protestantska NO misa ne daje potrebnu cast i slavu jer se sve cini da se ponizi Krist. A to je neprijatelju cilj. Primanjem nedostojno , neispovjeden , na ruku, bez vjere . Zato je postavljen stol umjesto Zrtvenika, uklonjeno Svetohraniste , Bogu se okrece ledja i ponavlja necu sluziti Tebi nego cu sluziti covjeku. Sve se radi da se izgubi vjera i kad Isus dodje hoce li je naci. A toliki vise ni svecenici ne vjeruju ono sto rade, jer da vjeruju zar bi pokudili Kralja Slave. Protestanti se pitaju zasto jedemo samo Tijelo ne znajuci da je sve u Njemu. Ne vjeruju u Euharistijska cuda jer ne vjeuju u zivu prisutnost Gospodinovu , ne vjeruju u pretvorbu nego u bajke i simboliku. Ljube vise tamu nego svjetlost. Jedu kruh od kojeg ce umrijeti zauvijek jer ne jedu Tijela da bi imali zivot vjecni.
OdgovoriIzbrišiRobelar