[Pokajani razbojnik. Sigurno je vidio bolnu Majku i sjetio se svoje, kojoj je nanio toliko boli. Vjerajotno je prvo zamolio Gospu da zagovara kod njenog Sina, za njega grešnika. Onda je ukorio neraskajanog razbojnika, priznao svoju krivicu i zamolio Isusa za oproštenje.]
Što je značajno za lošeg razbojnika razapetog s lijeva Isusu? Traži da bude spašen, makar dobro znao da to ne zaslužuje. Traži, a ne daje ništa, čak ni jedino što mu je ostalo: njegovo kajanje.
Vrijeđa Boga dok se ne kaje: "Spasi sebe i nas!", odbacujući Božji plan za spasenje svih ljudi. Prezire Boga, odbacuje Boga, psuje Boga, i još pri tom zahtijeva da bude "spašen".
Upravo to nudi socijalizam ljudima, dok ih vara budeći u njima najniža osjećanja i uvjerenja. Socijalizam (i komunizam) traže nagradu bez truda. Kvare čovjeka u samoj njegovoj naravi.
Pogledajmo koji je klasični pristup poslu, dužnostima, i pravima. Također je prisutan u Evanđelju. Poručuje stotnik Isusu: (Cf.) "Ne trebaš dolaziti, Gospodine. Jer i ja imam pod sobom podložnike, i jednom kažem 'otiđi tamo', i on ode; drugom, 'učini to', i učini. Tako i ti, samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj."
Ovaj rimljanin je imao klasično, logično, naravno poimanje dužnosti i prava. Nije pravo na prvom mjestu, već dužnost. Pravo se daje uvijek s nekim ciljem, a taj je: izvršiti dužnost.
Masonerija, i oni iza nje u cilju rušenja kršćanske civilizacije, stavljaju na prvo i apsolutno mjesto "prava čovjeka". Zasluživao on ta prava, ili ne. Svakako, to je prevara i vodi u ropstvo. Jer čovjek je na zemlji da ispuni smisao zbog kojeg je tu. Zadaću, ono što mu je Bog namijenio. I radi toga on ima prava, da bi mogao izvršiti od Boga naređeno.
Ateizam stavlja čovjeka na prvo mjesto. A to znači sotonu. Jer čovjek ne može ništa sam od sebe. Slobodan je ukoliko uskladi svoju volju Božjoj. Inače je rob strastima, svojim slabostima, svijetu i nakoncu đavlu.
Od čovjeka se stoga, u prvom redu treba očekivati izvršiti dužnost koja na njega spada. Tako treba odgajati djecu i mlade, i nas same uvijek podsjećati na isto. Na taj način izlete ti iz glave bezbroj gluposti i besmislelnih samosažaljevanja.
Upravo tu perspektivu bezbožnosti prihvaća socijalizam i komunizam, i pravi načelo od tog gledišta na svijet. Čovjek ne gleda na svoje greške. Ne priznaje ih. Ne kaje se. Samo traži, makar ne zaslužio. Čovjek tako postaje duboko bezbožan, odvojen od Boga, i na koncu stalno nesretan.
Jorge Mario Bergoglio, u biti propovijednik bezbožnosti, trči za socijalizmom danas i sutra, i koji ga kuže to znaju (igra riječi: daj Bože da se pokaje i da nas napusti, te ne bude onog "sutra"). Uvijek mu izađe na usta. Tako i sada u Rumunjskoj: traži oprost ciganima, jer navodno drugi su im činili toliko zla.
Svakako da su svi ljudi grešnici, pa tako je i ciganima netko nanio nekog zla, možda i samo zbog toga što su cigani, i to nije dobro.
Ali treba reći da tolike politike "zaštite" cigana koje se provode posebno na Zapadu, ne služe ničem i predočavaju spomenutu stramputicu. Jer cigani trebaju u prvom redu zahtijevati od sebe nešto; htjeti biti radnici, i vjerno izvršđavati ono što na njih spada.
Ali njihova kultura je pogubna. U velikoj mjeri se ne prilagođavaju nijednoj sredini: oni su ti koji bi trebali tražiti oproštenje drugima za toliko zla koje su nanijeli.
Rumunjski cigani u Engleskoj k'o divljaci, svugdje se znaju prepoznati:
Ovaj primjer, ovo evanđeosko upozorenje, ovo Bergoglijevo propovijedanje antievanđelja trebaju u prvom redu tebe samog navesti na preispitivanje tvojih običaja. Stoga, zahtijevaj od sebe više nego itko drugi! Zahtijevaj od sebe više od drugih! Traži svoja prava koja imaš za ispuniti zadaću koju ti je Bog naložio na ovoj zemlji.
Budi sretan jer je izvršavaš, i zadovoljan u malom. Odškrinut ćeš vrata putu blaženstva.
Nema komentara:
Objavi komentar