Problem inmigracije nije nov. Budući je postojao od davnine,
Sv. Toma je posvetio pažnju ovom pitanju i obradio ga u svom glavnom djelu Suma
Teologije (Ia.-IIae., q. 105, a. 3). Zasniva se na Svetom Pismu i Aristotelovoj
logici primjenjenoj u klasičnom vremenu u cilju održavanja općeg dobra. Akvinac
jasno određuje granice i način primanja ili odbijanja stranaca. Citiramo glavne
tekstove:
"Jedno društvo može imati dvije vrste odnosa sa
strancima: mira i nepodnošenja. U oba slučaja su razborita načela Zakona."
Tj., pridošlica ili inmigrant, sam po sebi, nije automatski
"dobar" ili "prihvatljiv". Treba se razlikovati:
"U vrijeme mira, Židovi su imali tri moguće relacije sa
strancima. U prvom slučaju, kada bi ovi prolazili kroz njihovu zemlju. Također
kad bi dolazili za nastaniti se kao stranci. U oba slučaja zakonske odredbe
imaju milosrdan karakter, jer se kaže u Izlasku 22: 'Ne maltretiraj stranca', i
u 23: 'ne smetaj prolazniku'".
Dakle, pridošlice kroz određeno vrijeme, kao i prozalnici,
pod uvjetom da su ispravne nakane i da dolaze ne želeći niti planirajući
nikakvo zlo, trebaju biti čovječno prihvaćeni i tretirani. Prema tome,
pretpostalja se "pravo primanja". Opće dobro, cjelovitost i identitet
zemlje i naroda koji prima pridošlice mora biti osigurano. Idući slučaj, kad se
pridošlica želi stalno nastaniti u novom narodu, zahtijevi su snažniji:
"Treći slučaj se davao kad bi neki stranci htjeli
uključiti se potpuno u hebrejsku naciju i prihvatiti njihovu religiju. Sa ovim
osobama su se primjenjivale izvjesne formalnosti, i njihovo primanje kao
građana nije bilo trenutačno. Na isti način, kako je rekao Filozof u III
Polit., u nekim nacijama se rezerviralo pravo na građanstvo onima čiji bi već
djedovi ili pradjedovi bili pridošlice u svoje vrijeme."
Sveti Toma opravdavava ovakav postupak, jer:
"Što je razumljivo, zbog mnogih protivnosti i neprilika
koje može prouzročiti rano učešće stranaca u administraciji javnih pitanja;
doista, prije nego se u njima učvrsti želja za općim dobrom, mogu započeti
nešto što bi išlo protiv naroda".
Tj., uklopiti se u novo društvo ili narod, nije automatski
proces koji bi se odigrao sam po sebi. Doći u novu zemlju pretpostavlja
asimilirati mnoge običaje i način rada, ponašanja i djelovanja, nije to
"tek tako". Kad nedostaje ta potrebna prilagodba, nužno dolazi su
sukoba i loših odluka koje proizvode loše efekte čak i u slučajevima kad se
takve ne donosile sa zlom nakanom: jednostavno pridošlica još nije sposobna
doprinijeti općem dobru nove zajednice.
S druge strane, sve pridošlice, s obzirom na svoje
porijeklo, imaju veću ili manju sklonost prema domaćem življu. Drugim riječima,
svi nisu jednaci niti se isto ponašaju niti isto doprinose društvu koje ih
prima. Neki doprinose, a neki "odnose", odnosno: na štetu su. Takvi
se ne trebaju prihvatiti radi održanja općeg dobra. Sveti Toma navodi Izraelu
bliže i dalje nacije, i opravdanost razlike ophođenja prema jednima i drugima:
"Zbog toga, prema Zakonu, neke nacije koje bi
imale izvjesnu bliskost prema Židovima, kao Egipćani, među kojima su se bili
rodili i stasali; ili idumejci, koji su bili potomci Ezava, Jakovljevog brata,
bili bi primljeni u zajednicu u trećoj generaciji. Drugi, nasuprot - poput -
Amonaca ili Moabaca -, koji su pokazali neprijateljstvo prema Židovima, nikad ne
bi bili primljeni kao članovi naroda; i Amalečani, koji su se najviše oprijeli
Izraelu i nisu imali s njima nikakvu srodnost, trebali su biti tretirani kao
neprijatelji."
[Atentat u Strasburgu,
na Božićnom trgu. Pitamo se do kada ovako? Zašto je “istina” da je inmigracija “potrebna”?
Zašto to ne kažu ovim ljudima koji su poginuli, njihovim obiteljima? Ovo nama
nije potrebno.]
Svakako, mogu postojati izuzeci, ali radi se samo o
provjerenim izuzecima koji ni u kojem slučaju čine pravilo:
"Ipak, kao izuzetak, jedan idividuo bi mogao, na osnovu
kojeg kreposnog čina, biti primljen u zajednicu kao što čitamo o knjizi o
Juditi 14, 6 da je Akior, vođa Amonovih sinova, 'bio primljen u Izraelski
narod, on i njegovo nasljedstvo'. Isto se dogodilo moapkinji Rut, koja je bila
'žena velike kreposti'."
Ovo upozorenje vidimo danas odraženo u nelagodovnju tolikih
evropljana, amerikanaca ili kanađana spram inmigrantskim pokretima određenih
ljudskih i religioznih skupina. Uvijet primanja određenih skupina ljudi ovisi o
povijesno dokazanoj sposobnosti određenih skupina za prihvaćanje, integraciju i
poštovanje zakona i običaja zemalja u koje dolaze. Bez toga, inmigracija je
kaos i bolno razaranje koje možemo posvjedočiti iz dana u dan.
Možemo samo reći, nakon ovih tekstova i upozorenja Svetog
Tome - ne rasiste, ne ksenofoba, već velikog sveca i filozofa -, da je upravo
njegova mudrost ta koja može dati svjetla današnjoj problematici kojoj smo
svjedoci; a ne imbeciloidna slaba misao zasnovana na osjećajnosti kojom se
karakterizira naše postmoderno vrijeme.
Tekstovi Svetog Tome preuzeti iz članka Johna Horvata,
direktora Sjevernoameričkog Društva za Odbranu Tradicije, Obitelji i Vlasništva
(TFP).