Svjedoci smo rušenja procesa rušenja crkava u Evropi, prvenstveno zapadnoj, na što posebno reagiraju članovi identitetskih pokreta, mnogo više nego što barem zvanično možemo čuti od članova hijerarhije. Bolno je vidjeti kako se ruše lijepe crkve koje perfektno mogu biti još uvijek upotrebljive, ili barem sačuvane. Ne malo puta se ruše uz proteste domaćih ljudi, protesti koji nisu uslišani:
S druge strane, broz džamija neprekidno raste, u Francuskoj u zadnjih petnaestak godina je niklo kojih 1.500 novih.
Ali vratimo se na naše pitanje. Zašto postkoncilska hijerarhija ne pokuša zadržati te crkve? Nemaju para? Ali ako nemaju para, zašto prave moderne crkve, poput ovih strašila, i to skupih?
Imaju, imaju para. Imaju para da čak i čupaju oltare iz starih crkava, odvajaju ih od svetohraništa i stavljaju na centar, za prilagoditi novoj "teologiji". To su uradili, ne žele poštovati ni ono što oni nisu napravili; ono što su katolici napravili, a oni ruše.
Zato ih nije briga što uništavaju stare crkve. To su svjedoci onoga što oni sami uništavaju, i što manje takvih svjedoka, to bolje.
Doći će dan, kad će katolici imati samo katoličke crkve, makar i u katakumbama. Ostali će igrati kolo sa protestantima. Dok ne dođe dan Oslobođenja.
strašno,jadno i jaaaako žalosno....neznam što je gore,dali rušenje tih prekrasnih starih crkava ili gradnja modernih "crkava" koje uopće ne nalikuju na crkve
OdgovoriIzbriši