Ali činjenica da se daje savjet po ovom pitanju, i to ove prirode, ukazuje na totalno rasulo crkvenog mentaliteta u Njemačkoj (a sigurno i šire).
[Napr. Biskup Kohlgraf javno izjavljuje da tamo neka zabrana, da je to njemu šprdnja i da će i dalje davati pričest protestantima. Pitanje je da li uopće on daje sv. pričest.]
Osim rasula, još i apsurd. Jer u prvom redu treba biti biskup mjerodavni za davati prave savjete. Ukoliko ih ne daje, treba biti suspendiran, ili teško upozoren. Svakako, od autoriteta koji je iznad njega. A tko je taj? Pretpostavlja se da je to Papa, ili oni iz Kurije koji rade u njegovo ime i njegovim potpisom.
Nema Pape, nema ni potpisa, nema ni savjeta, nema ni upozorenja. Široko ti polje, ljepotane moj. Jaši, pasi, trči, radi što ti volja.
[Pojam Katoličke Crkve sveli su do idiotizma. Koje čudo da djeca koja se uče "vjeri" u ovom Disney stilu - dok ih uvlače u profanaciju - napuste vjeru čim počnu misliti svojom glavom?]
Jer doista, savjet od "Pape" postoji: on ga je već dao na sto načina, i biskupi ga kuže. Kad bi pri posjeti anglikancima u Rimu podsjetio da su u Argentini katolici išli kod anglikanaca kad ne bi imali svog svećenika, i obrnuto. I to je stavio za primjer.
Dalje, tolikim svojim zagrljajima, pažnjama, tepanjima njemu dragim protestantima... kako onda očekivati da njegova raja ide mimo njega?
Međutim, ne žurimo toliko sa pljeskom Mülleru. Što on doista naučava o Euharistiji, da li bi mogli malo pročeprkati o tome i donijeti na vidjelo njegovu misao?
Svakako: Müller piše 2002. godine knjigu "Misa, izvor kršćanskog života", u kojoj niječe pretvorbu. Njemu je to simbol. Te iste godine, Müller je imenovan biskupom i njegove nekatoličke fantazije nisu mu smetale za biti imenovan Prefektom Kongregacije za Nauk Vjere, od Benedikta, kao ni biti imenovan kardinalom od Franje 2014.
Učenje Kristovo, te i njegove Crkve jest: nakon pretvorbe, kruh i vino nisu više kruh i vino, nego pravo Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista.
Müller tvrdi ovo:
"U biti, Kristovo tijelo i krv ne označavaju fizičke dijelove čovjeka Isusa tijekom svog života ili u njegovu proslavljenom tijelu. Tijelo i krv ovdje posebno označavaju nazočnost Krista u simbolici kruha i vina. ..."
"Sada imamo zajedništvo s Isusom Kristom, kroz jelo i piće kruha i vina. Kao u međuljudskim odnosima, pismo može pokazati prijateljstvo među ljudima i ilustrirati naklonost pošiljatelja prema primaocu. "...
"Priroda tih darova može se razjasniti jedino u odnosu prema čovjeku. Bit kruha i vina, dakle, mora se definirati na antropološki način. Prirodni karakter ovih darova [kruha i vina] kao ploda zemlje i rada ljudskih ruku, kao dio prirodnih i kulturnih proizvoda, jest jačanje i hranjenje čovjeka i ljudske zajednice u značaju zajedničkog jela. ... Ova prirodna suština kruha i vina je preobražena od Boga u smislu da ta priroda kruha i vina sada pokazuje i ostvaruje spasiteljsko zajedništvo s Bogom. "
(G. L. Müller, Die Messe, Quelle Christlichen Lebens. Augsburg: Sankt Ulrich Verlag, 2002, pp. 139-140)
Drugim riječima: on ne vjeruje u pretvorbu. A Isus je bio vrlo jasan: "moje Tijelo i Krv su pravo jelo i piće". I Židovi ga ostaviše.
Ali Isus nije trčao za njima da im kaže: "Ne, ne, nemojte tako, niste me dobro razumjeli! Nisam ja baš tako htio biti krut u jeziku. Malo je to drugačije, trebate to shvatiti!"
Ne, nije im tako govorio. Ostavio ih je da odu... jer su ga dobro shvatili! Čak je i Apostolima rekao: "hoćete li i vi otići?"
Kao što su sve to Apostoli i Crkva potvrdili, od prvih dana pa kroz stoljeća.
Ali Müller je jedan žalosni modernista.
I onda ovo što je rekao njemačkim svećenicima nema veze sa katoličkom vjerom.
Nema komentara:
Objavi komentar