Ali Dante nije samo Muhameda stavio u pakao, već i nekoliko Papa koje je optužio za teški grijeh simonije (prodaje crkvenih dostojanstvenosti za novac). Stavio je čak i onda živućeg Papu Bonifacija VIII u pakao... a ovaj ga nije kaznio za to, ni za njegovo pisanje.
[Stavlja u usta Pape Nikole III koji se muči u paklu, govoreći Danteu za kojeg vjeruje da je Bonifacio VIII, još vladajući Papa: "Jesi li već ovdje, dok još nisi utonuo u ovu rupu, jesi li već ovdje, visoko uzdignute glave, Bonifacio?... Tako brzo si se zasitio onih dobara, zbog kojih se nisi ustručavao uzeti ih lažima od prekrasne Gospođe (opaska: misli na Crkvu), da nakon toga upravljaš njome nedostojno? (Devetnaesta pjesma, Osmi Krug, treća jama: simonijci. Papa Nikola III; Pakao, Božanska Komedija).]
Štoviše, Papa Benedikt XV mu je posvetio Encikliku "In praeclara summorum" (1921) povodom šest stoljeća od njegove smrti, stavljajući ga za primjer katoličkog intelektualca.
Nešto na što je podsjetio i Franjo citirajući pohvlau Pape Benedikta XV Danteu zbog njegove "intimne veze s Petrovom Stolicom".
Licemjerje, jer Franjo ne oprašta nikom tko se samo mrdne. S razlikom u dimenziji jer oni su bili prave Pape koji su tolerirali Danteove kritike njihovih moralnih grešaka... ne nauka.
Dok se Franjo kritizira zbog sijanja suprotnog nauka vječnom katoličkom, i tko se to usudi za glavu je kraći.
Vratimo se Franjinim svjetovnim suradnicima. Pisni nešto o Islamu danas, znaš što te čeka. Gdje je ta sloboda o kojoj danas toliko govore?
Sloboda samo za praviti loše.
Nemamo dakle, pomoć ljudi u ovoj borbi... ali Bog će nam pomoći.
Nema komentara:
Objavi komentar