petak, 28. prosinca 2018.

Molitva Pape Pija XI za idolopoklonike, Muslimane i Židove. Ne daj se zavesti od današnjih zabluda

Pio XI (1922-39) bio je Papa u periodu između dva svjetska rata. Nekoliko momenata su značajni u njegovom upravljanju Crkvom: ustanovljava svetkovinu Krista Kralja, osuđuje komunizam, liberalizam, fašizam i nacizam (posebno zadnju ideologiju u kojoj osuđuje poganske elemente, s obzirom na prvu upozorava na totalitarne vizije, posebno prisutne u nacizmu), i posebno lažni ekumenizam, kao jednih od ključnih elemenata njegovog pontifikata.

Posebnu pažnju obraćamo sada njegovoj molitvi Posvete ljudskog roda Presvetom Srcu Isusovu. Služiti će nam da kratko označimo neizmjernu razliku između katoličkog pogleda na druge religije, s jedne strane i današnjih zabluda sa druge.

Molitva je kako slijedi, između redova staljam koju sliku. Tekst i razlike su jasni sami po sebi:

Posveta Ljudskog Roda Presvetom Srcu Isusovu (Papa Pio XI)

Preslatki Isuse, Otkupitelju ljudskog roda, pogledaj na nas, ponizno bačeni na tlo pred Tvoj oltarom.

Mi smo Tvoji i Tvoji želimo biti; ali da bi sigurnije bili sjedinili s Tobom, evo svatko od nas se danas slobodno posvećuje Tvom Presvetom Srcu.

Mnogi, doista, nikad te nisu upoznali; i mnogi, prezirući Tvoje zapovijedi,
su te odbacili.

Smiluj se svima njima, milosrdni Isuse, i privuci ih Tvom Presvetom Srcu.


Ti budi kralj, o Gospodine, ne samo vjernika koji nisu nikad otišli od Tebe, nego i od rasipne djece koja su Te napustila, da se brzo vrate u kuću svoga Oca, da ne bi umrli od bijede i gladi.



[Zajednička molitva sa luteranima i drugima nije samo Franjina praksa.]

Budi Ti Kralj onih koji su zavedeni pogrešnim mišljenjima, ili koje razdor drži daleko i zovi ih natrag u luku istine i jedinstva vjere, tako da uskoro mognu biti samo jedno stado i jedan pastir.

Ti budi Kralj svih onih koji i danas borave u tami idolopoklonstva ili Islama, i ne odbaci dovesti ih u svjetlo Tvog kraljevstva.







Gledaj, napokon, očima sažaljenja na djecu tog roda, koji je tako dugo vremena bio Tvoj izabrani narod; i neka se Tvoja Krv, koja im je nekoć bila prizivana u osvetu, sada spusti na njih u kupci čišćenja otkupljenja i vječnog života.
[Sekretarica izraelskog predsjednika ne želi pozdraviti čovjeka koji nosi križ; Franjo prikriva križ i nakloni se pred njom. Međutim, ima možda i još gorih situacija, i svakako ne samo Franjinih.]

Podari, Gospodine, Tvojoj Crkvi, sigurnost slobode i imunitet od zla; udijeli mir i red svim narodima, i učini da zemlja odzvanja od pola do pola jednim vapajem: Hvalite Božansko Srce koje nam je donijelo spasenje: neka mu je slava i čast uvijeke.

Amen







3 komentara:

  1. Na zalost od svega ovoga nema nista jer se vise nemaju kud vratiti. U stvari imaju al ta Crkva je nevidljiva , skrivena i u katakombama. Sta se imaju vracati u ocev dom kad je opustio i razvaljen. A sigurno je da njima nije do toga da ga obnove. U prici o izgubljenom sinu on se ima kud vratiti, a ovako izgleda da su i otac i onaj sin koji su ostali doma sve zapili i prokurvali pa je onome isto osto li pasti svinje il se vratio doma. Da se i vrati onaj sin koji je ostao na imanju uz oca ne bi se sad vise bunio sto mu brat protrati svoj dio jer ni ovaj nije bolji gospodar. To mi lici na Izabrani narod kojeg Bog izvodi iz Egipta , a oni zale o mesu i luku koji su tamo imali.
    Crkva izgleda poput ognjista u pepelu, bez topline i sjaja. No ispod tog pepela tinja jos malo zara. Taj zar ovakvi pastiri ne mogu sami niti rasplamsati niti ugasiti jer je to Bozja milost. Taj je zar Duh Sveti koga se crkva svojim ovakvim ponasanjem odrice. Zato samo sam Bog moze kad On hoce puhnutu u taj pepel da vatra bukne. Zabluda je sto ovi cekaju a ne mijenjaju se , odnosno ne vracaju na pravi put, na staro provjereno i sigurno , nego se svega odricu a traze novo. Zato ce Bog raspiriti oganj koji prozdire a ne vatru koja grije i osvjetljava. Taj ce oganj prozdrjeti sve koji se nisu brinuli za tradiciju talente ,koji su im dati. Procistit ce i vec je pocelo Bozje gumno.Jao onom kog zatece nespremna i na neprijateljskoj strani.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Crkva je uvijek vidljiva, ali skrivena i proganjana.
    Od svega ovog rečenog ima puno, ima sve, jer tako Crkva naučava, a ne kao ovo naime danas sa glavnih mjesta.
    Da,molimo se da Bog puhne u žar što ostaje ispod pepela.

    OdgovoriIzbriši
  3. Strasno je upasti u ruke Boga zivoga.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši