Značajan propust u Viganovom svjedočanstvu

Ima jedna stvar što može lako promaknuti kada se promatra Viganovo svjedočanstvo. Naime, ono je centrirano posebno na McCarricka, makar se ne propustilo navoditi podatke i optužbe i o drugima. Međutim, ima jedna bitna karakteristika: ograničava se na Franjino vrijeme.

Ali, stvari su puno dublje, i mnogo gore. Tj., dok Vigano govori uz veliku slavu i hvalu o Ivanu Pavlu II, potpuno su stavljeni na stranu drugi nepobitni podaci koji u potpunosti ukazuju na velike probleme o istom pitanju za njegovog dugog vremena - 26 godina - na Svetoj Stolici.

Konkretno, jedna osoba ne postaje sodomac preko noći. Teško da netko počinje sa tim zastranjenjem u svojoj 50. godini. I još teže da to ostane prikriveno.

McCarrick je postavljen za biskupa Metuchena 1981, u 51. godini života. Onda nadbiskup Newarka, 1986, kad se već govorilo među svećenicima New Jerseya da se radi o seksualnom predatoru. Formalne optužbe nekoliko svećenika potiču upravo iz perioda u Newarku. Unatoč svemu tome - glasine nisu dolazile do Rima? - McCarrick je imenovan za nadbiskupa Washingtona, 2000. I na koncu, kardinal 21/02/2001, istog dana kad i Kasper i Bergoglio i prika Maradiaga. Četvorica fantastičnih, ne zaboravljajući Schönborna još iz 1998.

[Zadnja od Schönborna: rock koncert u bečkoj katedrali, uz njegovu dozvolu. Koliko je tu bilo bogohula, ne može se dovoljno reći. Kako ovakvi tipovi mogu ostati kardinalima i imati svoje promocije kroz toliko godina? Je li Schönborn od jučer? Je li podivljao za Franjino vrijeme? Kad je pomoćni biskup Wagner bio imenovan za Linz, budući je bio poznat zbog svojih optužbi prema homoseksualnosti, Schönborn hitno ide u Rim i u veljači 2009, mjesec dana nakon imenovanja, Wagner je bio "nagovoren" da podenese ostavku.]

Svi imenovani od "svetog" - od Franje proglašenog svetim - Ivana Pavla II.

Tu je i Bečki Nadbiskup i Kardinal Hans Groër, imenovan kardinal od Ivana Pavla II 1988. Protiv njega je bilo toliko optužbi za seksualno zlostavljanje da je se morao povući u jedan manastir. Na njegovo mjesto dolazi Schönborn. Istini za volju, Benedikt XVI je nastojao postići od Ivana Pavla II narediti početi istragu protiv Groëra, ali bez uspjeha, sve do njegove smrti. Navodno, Sodano je to spriječio.

Dakle, puno, puno toga zapljuskuje Ivana Pavla II, a o tome Viagano ne govori ni riječi. Benedikt XVI je poduzeo više zahvata, ali činjenica je da su McCarrick i još koji ostali na svojim položajima.

Prema tome, pitanje je sada: zašto samo prokazivati Franju za ove stvari? Nije li kriza mnogo dublja?

I svakako jest. U prvom redu, kriza je vjerske naravi, i nakon pada u vjeri olakšava se pad u moralu. Antopocentrizam i raznorazne teorije o "sveopćem spasenju", "praznom paklu" i sl., doprinose gubljenju pojma o grijehu. Ostaje gol čovjek i njegovi užici. Čovjek postaje bog, a odatle proizlazi svako zastranjenje.

Ali među konzervativcima Ivan Pavao II i Benedikt su na posebnom glasu. Vigano pripada otprilike tom krugu. Ne ću reći da ima loše ili proračunate nakane, ali izgleda ovaj zahvet usmjeren na dovođenje "mira" preko konzervativnog stila Ivana Pavla II.

Ali ta vizija je zamazivanje očiju; ne rješava problem koncilskog vjerskog zastranjena odakle dolaze tolika zla.

I kako je to zlo toliko ogrizlo i uvuklo se u previše utjecajnih skupina... Viganovo svjedočanstvo ne postiže željeni efekt.

Dok se stvari ne riješe u korijenu i dok se ne napravi prava dijagnoza, bolest se ne liječi. Stoga još će pokoji čir puknuti prije nego što naraste poimanje kod tolikih o pravom izlazu.

Izlaz koji svakako mora doći. Užurbajmo ga.