Zašto pada Sjeverna Afrika pod Islam?

Kršćanski pisci nisu mogli promatrati kako nekad prekrasni predjeli Sjeverne Afrike – današnja Libija,Tunis, Alžir, Maroko, osim Egipta – redom i vrlo brzo padaju pod arapskim džihadistima. Muhamed umire 632., a već 698 pada Cartago, zadnji veliki grad Sjeverne Afrike. Prije toga je pala patrijarhalni prijestolncia Aleksandrija - 641 -, čija je stolica ustanovljena od evanđelistge Sv. Marka, najljepši grad svijeta, pa onda Hippo, gdje su postavljeni temelji teologije zapadnog kršćanstva preko riječi i pouke Sv. Augustina.

Te regije zbog dobre klime i rimske kulture izgradnje i zemljoradnje bila su velika kulturna sjedišta. Kada je kalif Omar dao naredbu za paliti sve knjige Aleksandrijske biblioteke, papirusi su gorili kroz šest mjeseci, toliko im je trebalo vremena za sve spaliti.

Kako je to bilo moguće? Zašto je Bog dopustio da tamo gdje se jednom propovijedalo njegovo Evanđelje preko tako svetih ljudi, kako je moguće da sve to sada postaje zapuštena pustinja bez ploda?

Crkveni pisci su napisali u VII stoljeću jednu knjigu koja je sadržavala duboko razmišljanje o ovom stradanju. Knjiga je nazvana Apokalipsa (ne radi se o novozavjetnoj knjizi) i evo jednoj značajnog ulomka:

„Ne zbog toga što bi On ljubio njih (muslimane), dade im Gospodin Bog moć za porobiti zemlju kršćana, nego zbog kršćanske nedostojnosti. Nešto ovako nikad se nije dogodilo niti se moglo dogoditi kroz sve generacije. Jer se muškarci obukoše u haljine bludnih žena i prostitutki, uresiše se kao žene i otvoreno stajaše na trgovima i raskršćima gradova i zamjeniše naravne odnose sa nenaravnim...

Jednako, žene učiniše iste stvari kao i muškarci. Otac, sin i brat općiše sa jednom ženom koja se doticala svakog rođaka... Zbog ovoga Bog ih predade u ruke barbara, to jest, zbog njihovog grijeha i zaudaranja. Žene će se onečistiti ljudima koji su već zagađeni, a sinovi Jišmaela izgubit će se zbog njih.“

Ne može se ne izvući poredba sa današnjim vremenom promidžbe svih mogućih poroka na svim širinama:

Uz zdušnu podršku unutrašnjeg neprijatelja ("ako gledamo na "neubičajene",  gay parove, kao Božju djecu, stvari bi išle drugačije". Da, kad bi ih upozorili da ih čeka pakao ako nastave tim putem):

Ne može se jednako ne donijeti jedini logični zaključak o našoj budućnosti, i jedino moguće rješenje koje može izbjeći propast.