Pogledajmo najznačajnije momente oporbe prema Franji. Prvo četvorica kardinala uručuju Franji "Dubia" u vezi Amoris Laetitia. Nakon toga izvjestan broj teologa ponovno piše Franji opominjući ga za njegova skretanja, tražeći ispravku. Ni jedan ni drugi put Franjo ne odgovara. Onda dolazi treći momenat Viganovog svjedočanstva prošlog ljeta. Izgledalo je da će se sve uzdrmati. Mediji su pomogli Franji i sve se zataškalo. Kao da Vigano nije ni postojao. A sve što je rekao poklapalo se sa činjenicama.
Sada je došao još jači zaokret situacije: devetnaest teologa piše, ne više Franji, nego svim biskupima svijeta: ovo je heretik, i radite što znate da ne slušamo ove skandale sa Svete Stolice.
Svakako, opet ništa. Bergoglio samo isprobava oporbu koja mu se pruža. Ona je, doista iz kvantitativne perspektive, beznačajna. Ni jedan jedini biskup njemu se otvoreno ne suprostavlja. I što su dvadesetak teologa koji skoro očajni pišu biskupima svijeta, dok ovi muče i muče?
Oporba je dakle, brojčano beznačajna. Svi od reda su sa Franjom; tako je u praksi. Dok s druge strane, svaki od ovih promašenih šuteva na gol, daje konstantu prednost Franji. On ide nezadrživo naprijed. Nakon svake intervencije kritike, on nasrće sa još jačim udarom.
Nakon prva tri koraka protiv njega, on izlazi sa deklaracijom Abu Dabi o "Božjem htjenju više religija". Sada priprema amazonsku sinodu o kojoj neki od njegovih fanatičnih sljeditelja naviještaju da će tako promijeniti naličje Crkve, da je se više ne će moći prepoznati.
Rezultat: Bergoglio vidi da je otpor prema njemu vrlo slab, barem po broju. Prema tome, može ići naprijed. S druge strane, oporba u jednom trenutku će se morati umoriti, i stati: ovako više ne ide!, reći će.
I malo po malo formirati će se jedne vrste modernih katakumba u kojima će se nastojati održati katolička vjera od uvijek.
Ovdje treba napraviti razliku: u posjeti Bugarskoj ovih dana - kao poslan od NWO za rušiti prepreke primanju novih "izbjeglica" i sl. - pravoslavni episkopi su s jedne strane iznijeli ispravan zaključak: ne želimo biti sa Franjom na istoj liturgiji, jer istina se ne može mješati sa laži. On želi ujediniti sve religije svijeta, ali sve ne mogu biti istinite, jer je tu i đavolska. A Bog i đavao ne mogu skupa.
Ispravan zaključak s te strane, ali neispravan u cijelini. Bog je jedan, kao što je i istina jedna, i prema tome jedna Crkva. Isus Krist jest osnovao samo jednu Crkvu, i stavio joj Petra i njegove prave nasljednike na čelo. Vjera Svetog Petra i naša vjera mora biti ista, da bi Crkva ostala Crkva. To je ponovio Papa Pio XI 1928 u enciklici Mortalium Animo kojom je osudio lažni ekumenizam.
Ono što karatkerizira nas katolike, tj. kršćane u pravom smislu, nije euharistija, već Papinstvo. Euharistiju imaju i "pravoslavni", ali nemaju Papu, niti hoće biti s Papom.
Katolici, kršćani, mogu samo željeti očuvati istu vjeru od uvijek, i imati pravog Papu. Ne znam da li ćemo ga imati prije svršetka svijeta, da li će Krist prije definitivno doći, ali znam da mi to moramo željeti, i čvrsto htjeti biti podložni Papi - zbog toga nismo s Bergoglijem.
I ne trpimo podvale ni s lijeva ni s desna.
Nije bitno što smo David, i što se borimo protiv Golijata. Pobjeda je Božja, i oni koji očuvaju vjeru moći će je vidjeti, bilo na zemlji, bilo s nebesa nakon dostojne borbe.
Zamislimo samo danas jednog svetca kao sto je bio sveti Nikola koji je heretika arija udario sakom u nos kad je ovaj izjavio herezu. Danas bi ga razapeli svi mediji pa i "biskupi" svijeta. A "papa" Franjo na povratku iz bugarske u drustvu sa hrvatskim boljsevickim izaslanikom u vatikan izjavljuje kako se on bas lijepo savjetuje sa heretickim patrijarhom Irinejem u svezi Alojzija Strpinca i kako je ovaj bas jedan gin i miroljubiv covjek koji samo zeli istinu. Evo bas prikladno da jedan "papa" komunist postane i cetnik.
OdgovoriIzbriši