Danas, vidimo da žele prinuditi liječnike vršiti pobačaj - nešto što neki kršćanin ne može prihvatiti ni u kojem slučaju. Ni pod cijenu života niti imetka. Trebamo oponašati prve kršćane; i kršćane iz bilo kojeg doba kad su bili u prilici dati svjedočanstvo vjere.
Navodim sada primjer nimalo laganog slučaja, bogoslova Gereona Goldmanna kojeg sam već spominjao. Bio je moviliziran u ljeto 1939 i poslan u rat kroz četiri godine, i poslije pao u zarobljeništvo u Italiji kod Monte Casina tokom drugih i dugih četiri godine. Služio je kao bolničar, ali vrlo često na prvoj liniji fronta.
Pred sami rat trebao je položiti zakletvu u Hitlerovoj Njemačkoj. Evo njegovog opisa:
Iduće tri godine bile su jedne od najinteresantnijih u mom životu.
Pojavilo se pitanje, na primjer, zakletve zastavi. Noć prije smo čuli formula zakletve ne sadrži zaziv na Boga. Odmah smo odlučili (opaska: on i drugi bogoslovi, njih ukupno jedanaest) da ne možemo prihvatiti jedno obećanje tako čudno niti smatrati ga zakletvom. Idućeg jutra, obje jedinice su bile u stavu "mirno" i neki bogoslovi zauzimali smo desnu stranu prve linije. Stigao je jedan general koji je dao objašnjenje zakletve zastavi. Nepomični, slušasmo jednog časnika recitirati formulu u kojoj se zaklinjalo braniti Domovinu zbog časti naše njemačke krvi. Bogoslovi se nismo ni pomakli dok je tisuću vojnika dizalo ruke ponavljajući riječi zakletve koja nije bila zakletva. General je opazio da nismo učinili kao drugi i kasnije nas je pozvao za upitati nas razlog našeg nezaklinjanja. Odgovorili smo da se zakletva daje u ime Božje, i ako se ne spominje to ime, nitko nije obavezan položiti zakletvu. Znali smo da zauzimamo vrlo čvrst stav, ali svi smo se složili da ne ćemo popustiti u ovom pitanju načela.
Svakako, brinula nas je reakcija generala pred onom vrstom odvažnosti. Šutio je nekoliko momenata i nakon toga, zadivljen, interesirao se za naše prijašnje zvanje. Odgovorili smo mu, i izgledao je iznenađen, kao pitajući se što radimo u vojsci.
Idućeg jutra nas je pozvao prije našeg zapovijednika, i rekao nam da možemo izabrati ili ostati u vojsci, ili pristupiti u SS.
Ostali smo bez glasa. Ja odgovorih: "Ali, Herr Oberst!, što sa našom zakletvom? Siguran sam da zna za naš protest."
Odgovori mi: "To ne će biti problem."
I pozva drugog časnika pred kojim smo izgovorili stari obrazac zakletve zastavi, onaj koji je imao spomen na Boga. Tako jednostavno!
"Sada, kao članovi političkog odijela SS, slobodni ste izvšavati vaše religiozne dužnosti; u tom smislu, ne brinite se."
Gospodine, upitah, još zbunjen zaokretom situacije.
"Da, Goldmann?"
Oprostite ovo pitanje koje može izgledati drskost, ali zašto nas želite u elitnoj jedinici SS kada ne vrijedimo za Wehrmacht... gdje su nam se rugali bez prestanka?
"Vi ste odgojeni ljudi, inteligentni i lojalni. Vaše negiranje prihvatiti zakletvu, lažno u vašem poimanju, dalo nam je sigurnost da ga ne ćete prekršiti ako ga položite prema vašem kriteriju. U vojsci, SS su elitne snage, i potrebni su nam svi mozgovi i sva lojalnost koju možemo postići. Ovo će biti težak rat, i samo zahvaljujući autentičnoj i razumnoj suradnji ljudi poput vas, postići ćemo naše ciljeve".
Po drugi put u tom danu, ostali smo bez riječi.
------------------
To je primjer kršćanskog života. Ako treba pasti, pasti ćemo, ali nikad zatajiti. Umrijeti, ići u zatvor, u progon... ostajemo na svom mjestu. Ako je volja Božja da ostanemo na životu ili bez progona kroz izvjesno vrijeme, Bog će to dopustiti. Ako dozvoli da platimo cijenu jer smo kršćani, platit ćemo. Već imamo nagradu: Boga.
Tako neka danas svi rade kad sotonini sinovi budu zatražili od nas izdati našu svetu vjeru.
Ha, ha, ha, briše i ne objavljuje komentare i onda ih komentira. Pravi intelektualac od merda.
OdgovoriIzbrišiMalo te nadražim. Evo ti malo:
Izbrišihttps://odostatogaistodublje.blogspot.com/2019/05/ravnozemljasi-zovu-vas-na-putovanje-da.html