Demokracija, jedno od najgorih oblika vlasti i državnog uređenja

Churchill je cinično izjavio: „demokracija je najgori sustav vlasti, izuzev svih drugih koji su se izmislili”. Cinično jer u isto vrijeme tvrdi da je loša vrst vladavine, ali odmah nadodaje da je manje loša od svih drugih oblika. Prema tome, to je ustvari nešto najbolje što možemo imati.

Nije istina. Demokracija je jedno od najgorih državnih uređenja, tu negdje sa komunizmom. Do te mjere da nije nužno da bude gora od komunizma. Nekad može biti i gora; nekad bolja. Može čak biti gora i od islamizma, jer demokracija je u stanju navodnim „slobodnim izborom” dovesti islamsku državu tamo gdje je nikad nije ni bilo, kao što opažamo danas u Evropi.

Diktatura, ili čak apsolutistička monarhija, ne moraju nužno biti loši: ovise od diktatora ili kralja. Ako je diktator dobar, dobra će biti i vlada. Staviti će na prava mjesta dobre i sposobne ljude, i bit će bolje za sve. Ako je diktator loš, onda imamo tiraniju. No, tiranina je lakše skinuti jer se radi samo o jednoj negativnoj osobi ili vladaocu. Skinut taj s položaja, može se staviti bolji od njega i tako biti riješeni mnogi problemi. Iza lošeg predsjednika u demokraciji jesu svi oni koji su ga izabrali, i ako skineš jednog takvog, drugi slični dolazi na vlast.

U čemu je zlo demokracije? Prije svega, zasnovana je na jednoj lošoj osnovi, a to je pozicija prema kojoj svi ljudi su dobri po naravi, i dobro izabiraju. No, to nije tako. Znamo da ima zlih ljudi, i ako takvih bude puno, izabrati će loše predstavnike. Dalje, općenito gledajući, masa ljudi traži samo osobne interese i ne ono što je zajedničko i dobro svima, ne samo njima. Prema tome, vrlo je teško demokratski napraviti neki pozitivn pomak. Takvih slučajeva je vrlo malo.

Demokracija je loša sama u sebi i zbog sljedećeg: izjednačava glas jednog dobrog, poštenog, požrtvovanog čovjeka sa glasom proste, loše osobe i ljenčine. Kako ta dva glasa mogu vrijediti isto? A ipak u ovom političkom uređenju, oni vrijede isto.

Odatle ne može proizaći ništa dobro, kao što možemo i provjeriti. Ako svemu ovome nadodamo diktatorsku i totalitarnu kontrolu medija koju vrše današnji moćnici, tj. mediji su u rukama onih koji imaju novac, jasno je tko će vrlo lako pobijediti na izborima. Oni čije su informacije i propagande sveprisutne.
Škotski povijesničar Sir Alexander Fraser Tytler (1747 – 1813), donosi svoju ispravnu analizu, nimalo danas politički korektnu, koliko nasuprot ispravnu: 

„Demokracija ne može postojati kao permanentni oblik vlasti. Samo postoji dok glasači ne otkriju da sa svojim glasom mogu sebi udijeliti darežljive izdatke državne blagajne. Od tog trenutka, većina uvijek glasuje za kandidate koji im obećavaju veće blagodati, uz posljedični rezultad da demokracija uvijek završava u kolapsu zbog nerealne porezne politike, i uvijek je nasljeđuje diktatura.”

U biti, dolazimo na isto: pogubni rezultati demokracije efekt su činjenice tendencije ka lošem od većine ljudi. Efekt su nagnuća na zlo ljudske pale naravi. Nagnuća traženja osobne koristi nasuprot općoj.

Razlog dakle nužno negativnih posljedica demokracije jest život bez milosti, napuštanje Boga od velikog broja građana. To je sažetak proročke poruke Solženjicina u svom nagovoru u Americi, 1983: sve ovo što nam se dogodilo u Boljševičkoj Revoluciji i poslije, jest zbog napuštanja Boga. Nešto što je također vrlo prisutno na Zapadu, i što će biti njegova skora budućnost. Zapad promiče individualnost i zasniva se na sebičnom traženju vlastite koristi koja vodi u propast.
Iz čisto naravne perspektive, protiv demokracije upozorili su i Platon i Aristotel. Prvi je učio da je demokracija – vlast naroda – korupcija Republike, koja treba biti vođenja mudracima, ne glasovima rulje. Zbog toga je tražio da upravno vijeće bude sačinjeno od zrelih i isprobanih osoba starijih od 50 godina, jer tada je već teže da budu izloženi tolikim ljudskim strastima. Gledaju smrti izbliza, izvježbani su u službi narodu i oni koji bi prije tražili osobnu korist, bili bi već udaljeni. Po Platonu vlast treba voditi duhovna i aristokracija koja je pripremljena kreposnm življenjem za vlast na uslugu svima. Totalno suprotni koncept onom što vrijedi danas.

Aristotel ide istim putem naznačujući da je masa „materija”, tj. bezoblična, i treba primiti oblik od sposobne manjine koja će je voditi.
To je koncepcija koja je bila prisutna u Srednjem Vijeku na Zapadu, u Kršćanstvu. I zbog toga to vrijeme danas sotonom opčinjeni zovu „mračno doba”. Ne, ovo danas je mračno doba, ne ono. Uz nadodatak da su zakoni trebali biti inspirirani kršćanskm duhom i evanđeoskom mudrošću. 

Kralj je trebao imati dobre, mudre i izučene savjetnike koji bi blagodatno vodili državne poslove. U slučaju kad to ne bi bio, mogao je biti svrgnut. Nekad i od samog Pape, kao što  je učinio Inocencije III.

[Engleski kralj Ivan, izopćen iz Crkve 1209. i raskrunjen od Pape 1213. zbog napada na Crkvu i okrutne vlasti]

I što danas? Danas nije kršćansko vrijeme, već vrijeme sotonskog haranja. Sami sotona preko medija pere glave masama i ova izabire svoje robovlasnike. 

Jedan pozitivni pomak bio bi u traženju da političari moraju položiti izvjesne ispite kojim bi makar mogli posvjedočiti izvjesnu spremnost. Govorimo o jednoj vrsti tehnokracije. Izvjesne stvari bi mogle biti stavljene na referendum. Uglavnom, cilj bi bio postaviti sposobne ljude na vlast. Za biti direktor jedne bolnice potrebno je biti liječnik, a predsjednik države može biti bilo tko. Apsurd.

Svakako, ni tehnokracija nije nikakva garancija dobrog ishoda. Koji će zakoni na koncu biti donešeni, ovisi fundamentalno o konfiguraciji pučanstva. Što je više dobrih kršćana u nekj državi, to je njena budućnost sigurnija. Samo i jedino tako može se zazvati blagoslov s neba i postići zaštitu. To je polje na kojem trebaju raditi svi kršćani, posebno oni najsvjesniji i požrtvovaniji. „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muči graditelj”, davno je rečeno.

Također je potrebna kulturana borba u koju se trebaju uložiti svi odgovorni ljudi, spremni žrtvovati svoj osobni dobitak na korist općem. Tada, Bog uzvrati i udijeli blagoslov.

Da se ne zaboravi, potrebno je ne zaboraviti: muslimanski napadi na Salerno (IX st.) i Otranto (XV)

Džihad je želio proširiti se cijelom Evropom. No, sa zapadne strane, nakon prvih prodora iza Pirineja, arapske snage se susreću sa djedom Karla Velikog, Karlom Martelom, koji ih skrši do nogu kod Poitiersa 732. (samo sto godina nakon Muhamedove smrti) i protjera ispod Pirineja sa španjolske strane. Nakon toga pobijeđuje ih još nekoliko puta i definitivno udaljuje sa franačkog tla.

Međutim, Sredozemlje je bilo pod potpunom arapskom kontrolom. Njihovo gusarenje i pljačka, te odvođenje zarobljenog roblja (jer arapi su stvarali imperij na osnovu ukradenog zlata i srebra, te radne snage; njihova aktivnost imala je glavni cilj širenje Islama i bogaćenje, između ostalog za financiranje troškova ratnih pohoda), proizveli su i ekonomsku depresiju zapadnih zemalja od osmog pa do jedanasetog stoljeća.

Svi otoci bili su pod njihovim udarom; more je bilo vrlo opasno za kršćanske zemlje, arapi su imali veliku prevlast na Sredozemlju. 846. iskrcavaju se u rimskoj luci i stižu do Rima, profanirajući Baziliku Sv. Petra kao i Sv. Pavla. Džihadisti vandaliziraju i pljačkaju obje bazilike, profaniraju svete grobove za kršćanstvo, Sv. Petra i Pavla. Odnose sa sobom zlatni križe i srebrenu oblogu oltara darovanu od Karla Velikog.

Ovi bogohulni naleti potiču Papu Lava IV podići čuvene zidove oko Vatikana.

Istih godina događa se gnusna opsada Salerna, pedesetak km ispod Napulja. U pokušaju proboja, saracenski vođa postavlja ležaj nasred oltara i tu svake noći "žrtvuje" djevičanstvo jedne časne sestre dok je trajala opsada (Gibbon, Dekadencija i pad Rimskog Carstva). Čista imitacija - jer je isti autor - sotonskih žrtava silovanja djevojčica.

To se događalo u ime džihada, Alaha i njegovog poslanika.

1480., Sultan Muhamed II osvaja Otranto, i prije bježanja pobije polovicu od njihovih 22 tisuće mještana. 800 građana Otranta ritualno je ubijeno - odsječena im je glava - jer nisu htjeli otpasti od kršćanske vjere i prihvatiti Islam za spasiti život na ovom svijetu.

To se sve događalo u južnoj Italiji koja je imala sreću za ne pasti definitivno i trajno u muslimanske ruke.

Sve do sada, kada izdajnički kler, s biskupima na čelu, uz navijanje Uzurpatora na tribinama, ne zove hodže, kao ovaj biskup u Bariju, da usred crkve - čak katedrale! - zazove onog istog Alaha i pozdravi onog istog Muhameda u čije ime su silovane one časne sestre, i u čije ime su pobijeni mučenici Otranta.

To čine u ime one proklete drugokoncilske nauke "zaboravimo što je bilo", odnoseći se na relaciju kršćana prema muslimanima.

Sada su naše crkve i katedrale oskvrnute unutrašnjim izdajnicima koji dopuštaju da se bogohulno vrijeđa spomen na mučenike i kršćanske žrtve posotonjenih članova sljedbenika antikrista, jer ne priznaju Kristovo božanstvo.

To radi ovaj izdajnički kler koji zaziva prokletstvo na sebe i na druge. Dao vam Bog brzo obraćenje prije nego što zazovete sumpor s neba na vas i na nas.

Zašto pada Sjeverna Afrika pod Islam?

Kršćanski pisci nisu mogli promatrati kako nekad prekrasni predjeli Sjeverne Afrike – današnja Libija,Tunis, Alžir, Maroko, osim Egipta – redom i vrlo brzo padaju pod arapskim džihadistima. Muhamed umire 632., a već 698 pada Cartago, zadnji veliki grad Sjeverne Afrike. Prije toga je pala patrijarhalni prijestolncia Aleksandrija - 641 -, čija je stolica ustanovljena od evanđelistge Sv. Marka, najljepši grad svijeta, pa onda Hippo, gdje su postavljeni temelji teologije zapadnog kršćanstva preko riječi i pouke Sv. Augustina.

Te regije zbog dobre klime i rimske kulture izgradnje i zemljoradnje bila su velika kulturna sjedišta. Kada je kalif Omar dao naredbu za paliti sve knjige Aleksandrijske biblioteke, papirusi su gorili kroz šest mjeseci, toliko im je trebalo vremena za sve spaliti.

Kako je to bilo moguće? Zašto je Bog dopustio da tamo gdje se jednom propovijedalo njegovo Evanđelje preko tako svetih ljudi, kako je moguće da sve to sada postaje zapuštena pustinja bez ploda?

Crkveni pisci su napisali u VII stoljeću jednu knjigu koja je sadržavala duboko razmišljanje o ovom stradanju. Knjiga je nazvana Apokalipsa (ne radi se o novozavjetnoj knjizi) i evo jednoj značajnog ulomka:

„Ne zbog toga što bi On ljubio njih (muslimane), dade im Gospodin Bog moć za porobiti zemlju kršćana, nego zbog kršćanske nedostojnosti. Nešto ovako nikad se nije dogodilo niti se moglo dogoditi kroz sve generacije. Jer se muškarci obukoše u haljine bludnih žena i prostitutki, uresiše se kao žene i otvoreno stajaše na trgovima i raskršćima gradova i zamjeniše naravne odnose sa nenaravnim...

Jednako, žene učiniše iste stvari kao i muškarci. Otac, sin i brat općiše sa jednom ženom koja se doticala svakog rođaka... Zbog ovoga Bog ih predade u ruke barbara, to jest, zbog njihovog grijeha i zaudaranja. Žene će se onečistiti ljudima koji su već zagađeni, a sinovi Jišmaela izgubit će se zbog njih.“

Ne može se ne izvući poredba sa današnjim vremenom promidžbe svih mogućih poroka na svim širinama:

Uz zdušnu podršku unutrašnjeg neprijatelja ("ako gledamo na "neubičajene",  gay parove, kao Božju djecu, stvari bi išle drugačije". Da, kad bi ih upozorili da ih čeka pakao ako nastave tim putem):

Ne može se jednako ne donijeti jedini logični zaključak o našoj budućnosti, i jedino moguće rješenje koje može izbjeći propast.

Franjo priprema teren: "Crkva treba imati hrabrosti za napustiti svoje tradicije"

Treba imati hrabrosti da tebe nabije nogom, što bi bilo najprimjernije; da izvrši egzorcizam na mjestu koje si isprljao i da može doći katolik na Svetu Stolicu kako Bog zapovijeda.

Rekao je to na misi za učesnike Caritas Internationalis (23 svibnja). Počinje isprevrtanjem Prvog Sabora u Jeruzalemu (opisanog u Djelima Apostolskim), kad se odlučilo ne tražiti od kršćana poganskog porijekla prihvatiti židovske običaje i Mojsijeve propise. Savršena odluka, jer kršćanstvo je dar Božji, a ne plod ljudskog rada, muke i napora, a posebno zakona koji nemaju snagu dati milost. Propisi Starog Zavjeta služili su Židovima pripremiti ih za prihvaćanje Krista; već kad je jednom Krist uništio grijehe svijeta svojom smrću, tj. svima onima koji u njega vjeruju preko njegove Sv. Muke i Uskrsnuća, dovoljno je prihvatiti Božji dar u Sinu Božjem za početi novi život u milosti.

Prema tome, te tradicije koje su bile odbačene kao nepotrebne i nesuvisle, nisu bile kršćanske tradicije. A sad Bergoglio, u ime tog odbacivanja nekršćanskih tradicija, želi odbaciti upravo kršćanske... i staviti svoje.

To je jedna ideja koju modernistički isusovci provlače ima već decenijama: Crkva nije nešto što je ostvareno, već što treba biti postignuto. Radi se o "evoluciji dogme" i ostalim sotonskim idejama. Stoga Jorge, u istom smislu, počne prosipati svoje bljuvotine: "prvi kršćani nisu trebali 'stožere nauka i tradicija' već jedino navještaj da je 'Bog ljubav'". Tim kršćanima, varalico, Isus sam je rekao: "upoznat ćete Istinu i Istina će vas osloboditi", "Tada Isus progovori Židovima koji Mu povjerovaše: "Ako ostanete u Mojoj Riječi, uistinu, Moji ste učenici;". Nema ljubavi bez istine; jer ako nema istine, tu je laž, varanje, i ne može biti ljubavi. Svoje savjete ostavi za susret sa Bob Dylanom i njegovom publikom.

Dalje kaže da Krist nije rekao mnoge stvari svojim učenicima s ciljem da Crkva nauči "prijeći preko želje za jasnoćom i redom". Ovo također proturječi prije rečeno, kao i obećanje Duha Svetog upravo da ih podsjeti "na sve što im je tumačio", jer niti jedna kasnija odluka ili nauk Crkve može proturječiti ono što je Krist potvrdio jednog za uvijek.

Na koncu, zašto sve ovo? Priprema za Amazonsku sinodu u listopadu. Za nove torpede koje će lansirati na brod Crkve i reći: "to je razvoj nauka, prihvatite to, ja vam to kažem. Trebate biti poslušni, slušajte vašeg Papu".

Treba te spucati nogom, eto što treba.

Najgroznija slika demokracije. Sadašnosti, ne samo bliske budućnosti

Našao sam ovu sliku izbora u Ceuti, španjolskom gradu i luci na sjeveru Afrike. Predstavnik partije kritične prema inmigrantskom valu i koja želi zaustaviti taj proces, izvrijeđan od predsjednice biračkog stola:

Da, dobro ste vidjeli: ova službena predstavnica, sa španjolskim državljanstvom, nosi nikab i vrijeđa ovog militanta jer pripada partiji koja se usuđuje tražiti nešto takvo.

Kako je uopće moguće da se netko predstavi kao službena osoba u ovakvom stanju? To je već poraz. Vijest donosi da će lider te partije podnijeti tužbu protiv ove žene (pretpostavljamo da je žena). No, poraz je već u tome što se ovo uopće može dogoditi.

Ceuta graniči sa Marokom i muslimansko pučanstvo je skoro većina u gradu. Doslovna slika Evrope u nekim njenim dijelovima, i bliske budućnosti u sve širim oblastima.

Evo vam vašeg dijaloga i prihvaćanja Islama kao "religije mira", pojam u čijem promicanju su učestvovali toliki postkoncilski "teolozi".

Ovo nam je i tvoj poljubac doprinuo u dobroj mjeri, Wojtyla:

["Svetac" koji ljubi Kuran. Ma je li molim te?]

Koliko treba upozoravati za vidjeti oluju što se sprema nad našim glavama?

Italija: Salvini pobjednik; poraz ljevičarskog lidera

Izbori daju jasnog pobjednika: Salvini. Katolici okrenuli leđa vođi ljevičara i Biskupskoj Konferenciji Italije.

"Zorro subito", umjesto "Santo subito" ("Hoćemo odmah proglašenje svetim") odmah će stupiti na scenu.

'Ko te šiša.

Bergoglio, izbori, i Bergoglijevi prijatelji

L’Espresso sutra izlazi sa ovom naslovnicom:

„Pruge i maske. Narod protesta i Crkva pape Bergoglia koja ide nasuprot. Tako glasovanje mijenja političku scenu: nova moć Salvinija i Italija koja mu kaže ne.“

Nije istina. Nije Italija protiv Salvinija, koji je postao najomiljeniji talijanski lider nakon drugog svjetskog rata. Protiv Salvinija su mediji, u službi svjetskih moćnika i Franjini ljudi, jednako u službi istih. A to je jedina istina prikazana ovom fotomontažom.

Također je istina duhovitost karikature: Bergoglio je prikazan kao Zorro (lisica), jer je Jorge kao Zorro iz španjolskog govornog područja. No, još veća je sličnost u tome što djeluje kao odvažni bandit koji ne zazire pred bilo čim.

Vrlo dobro prikazan križ (Bergoglijev!), kojeg se vidi tek pola, kao i mač u ljevoj ruci (ljevica).

Gdje je odstupanje jest u tome što je Zorro primjer odvažnog plemića koji se bori protiv korumpiranih institucija, pomažući tlačenima. Tako moćnici žele predstaviti Bergoglija. Ali ovdje je Lisica na vrhu institucije, u ulozi drskog i bešćutnog pljačkaša.

I sve više naroda vidi njegovo ludo lepršanje.

USA: pustite Iran na miru, neprijatelj je unutra

Islamizacija nije samo stvar Evrope, Crne Afrike, i drugih regija do sada ne toliko pod vlasti Islama. Plazza del Plebiscito, Napulj:

 Itd. U Americi postoji isti problem:

Obilježavaju svoja mjesta jer to su nova područja za zauzeti.

Rješenje? Nema drugog do Sobijeckog i Katoličkih Kraljeva. Ova šteta po duše ne može se pustiti ni u "njihovim" zemljama.

Živimo povijesne trenutke i treba biti na razini zadatka.

Vrijeme svjedočenja: argentinski liječnik osuđen na zatvor jer nije htio izvršiti pobačaj

Ginekolog Leandro Rodríguez Lastra izjavljuje nakon presude: opet bih učinio isto.

Ne mogu ubiti, i ako trebam ići u zatvor, idem. Htjeli su ga natjerati da izvrši pobačaj djevojci od 19 godina, silovane od jednog člana obitelji. No, djete nije krivo.

Djevojka uopće nije ni podnijela optužbu, već tužilac. Žele dati primjer svima da ako se usude neposlušati izvšiti žrtvu idlolu Moloku, primiti će primjernu kaznu.

Leandro može dobiti do dvije godine pritvora, ali ostati bez posla duplo vremena.

Dvije su poruke ovdje: prva je da trebamo biti spremni trpjeti za vjeru ono što nas zapadne. Dati život, ili gubiti imetak, što nije nimalo lako. Hrvati, tako poželjni novca, ovdje imaju mnogo za naučiti.

Druga je: nedavno smo vidjeli primjer mladog njemačkog bogoslova Gereona Goldmanna u drugom svjetskom ratu, koji nije htio položiti vojničku zakletvu jer ova nije sadržavala priziv na Boga. No, nacisti su znali preći preko toga.

Tj., takzv. liberali gori su mnogo od nacista.

Nalet Islama, ljudska ljubomora i Božja providnost. Lekcije povijesti

Sto godina nakon Muhamedove smrti muslimani (bolje tako reći nego arapi, jer je ne mali dio pokorenih naroda prelazio na Islam radi izbjegivanja teških poreza i maltretiranja; BiH, Srbija, Crna Gora,... i ostali dio Balkana nisu iznimka) su pokorili bez milosti, uz najgoru vrst okrutnosti koja ih karakterizira kao neprijatelje križa Isusa Krista, cijelu sjevernu Afriku, skoro sav Iberijski poluotok, napadajući konstanto Istočno Rimsko Carstvo sve do naleta prema Carigradu, došavši konačno do današnje južne Francuske.

Tu zadobiju najjači poraz do tada od franačkog vođe Karla Martela, 732. Budući je kultura arapa muslimana izrazito parazitska, koja živi od poreza pokorenih, počinje dekadencija njihovog imperija: nema novih posjeda, nema novih robova, a oni su nesposobni za dobar i učinkovit rad; nužno idu unazad.

Zapadna Evropa počinje stajati na noge. Sin Karla Martela je Pipin Mali, otac Karla Velikog, de facto obnovitelja Zapadnog Rimskog Carstva. Počinje u glavnim crtama konfiguracija Kršćanstva na Zapadu. Predmet velike ljubomore Carigrada, koji se smatrao jedinom prijestolnicom i nasljednicom Rimskog carstva.

Tadašnji Rim je bio selo, i vladajući krug Carigrada gledao je na Rim s prezirom. Šizma 1054 nije rezultat jednog slučajnog hira vladajućih tih godina; posljedica je čitavog mentaliteta koji je zazorno gledao na to "selo". Ali veličina Rima nije bila u njegovoj svjetovnoj moći, već u nasljeđu Petrove stolice. To Patrijarsima poručuje posebno Sv. Grgur Veliki. Ja, kao vođa kršćana po Kristovoj volji, ne mogu ne ispuniti njegovu volju. Tu je potrebna vjera.

[Karlo Veliki između Pape Gelazija i Pape Grgura Velikog]

Carigrad je nije imao. I kao posljedica gubitka te vjere, pada pod Islamom.

No, u isto vrijeme dok Istok, prekrasni i sjajni, kršćanski Istok pada pod pustinjskim primitivnim jahačima, Zapad stasava i raste pod okriljem zaštite prave vjere. Taj kršćanski Zapad sputava Islam, izbajuje ga čvrsto i definitivno sa Iberijskog poluotoka, stalno ga vrebajući po Mediteranu i po Sjevernoj Africi. Zapadni križari, potiskuju muslimane u Svetoj Zemlji bez pomoći ljubomornog Istočnog Rimskog Carstva. Kršćanska Poljska i Zapad potiskuju Turke pod Bečom, i opet, gubeći roblje i porez, turski imperij počine neizostavno i sigurno tonuti.

Pojavljuje se veliki saveznik Muhamedov u srcu Evrope: protestantizam. No, u to isto kobno vrijeme otkriva se Amerika, i bezbrojne duše su privedene Kristu napuštajući poganstvo. Put u Ameriku je financiran između ostalog tražeći ne samo trgovačke rute prema Istoku, već za imati vojni pristup u zaleđe islamskog imperija. Zlato iz Amerike bilo je namjenjeno financiranju rata protiv arapa u Sjevernoj Africi. Nažalost, projekt spriječen ratom s protestantima.

Zašto je pao kršćanski Istok? Zbog nevjere. Dali su leđa Kristovom namjesniku na zemlji. Nije moglo biti blagoslova.

Ali, dok se gubio Istok, dobivao se krajnji Zapad za Sina Božjeg. Božja providnost nikad se ne gasi.

Što se događa danas? Danas se događa prokletstvo prvenstveno u Zapadnoj Evropi JER NEMAMO PAPU. Umjesto Kristovog Vikara tu je Sorosov perilac muslimanskih nogu. Tu je agent Novog Svjetskog Poretka koji zaziva prokletstvo na cijeli Zapad.

I nemoguće je imati oporavak Zapada dok Sveta Stolica stoji okupirana nekatoličkim uljezima. Samo u znaku prave, jedine Katoličke vjere može se spasiti i Istok i Zapad.

Dok se ta vjera ne povrati... naučimo se iz povijesti pada Istoka i uspona Zapada.

Tko sjedi na Svetoj Stolici, glavni je problem današnjice.

Razmišljanje o islamskom produru u Siriju i Egipat

Muhamed živi od 570 do 632.

610 u Meki po njemu ukazuje mu se arhanđeo Gabriel i govori mu da će (Muhamed) biti Alahov poslanik. Nakon 12 godina propovijedanja ima samo stotinjak sljedbenika. Tjeraju ga iz Meke u Medinu, 622. Naredne decenije do smrti, pokori cijelu Arabiju sa ne manje od 9 pohoda godišnje.

630. dolazi u Meku. Tamošnjem vođi, Abu Sufijanu, ponudi prihvatiti Islam (ili smrt). Muhamed je već bio vrlo moćan, i Sufijan prelazi na Muhamedovu stranu, recitirajući "šadadu": "Nema drugog boga osim Alaha i Muhamed je njegov prorok".

Tih godina šalje pismo caru Heraklitu s porukom "aslam taslam", tj. "podvrgni se Islamu i zadobij mir". Muhamed šalje 629. 3000 tisuće arapa koji idu u boj pjevajući "pobjeda ili mučeništvo" . Poraženi su od Rimljana (Istočno Rimsko Carstvo) na današnjem istočnom Jordanu.

633. neka arapska plemena su se htjela odvojiti od utjecaja Muhamedovog nasljednika, njegovog punca i kalifa, Abu Bakra. Ovaj odgovara terorom ubijajući na desetine tisuća arapa (muslimana), odrubljujući im glavu, razapinjanjem ili spaljujući ih žive. Ovi ratovi završavaju 633. i Abu Bakr umire 634. Nakon njega idući kalif, Omar bin al-Katab preuzima svu vlast i sve drži čvrsto pod rukom. Iste godine (634.) umire ali za života napada Siriju.

Vodeću ulogu u osvajanju Sirije ima bivši prvak Meke, Kalid. U svoje vrijeme rugao se Muhamedu, ali kad se ovaj vratio moćan, prihvatio je Islam i postao najljući neprijatelj svih nemuslimana. Muhamed mu daje crnu zastavu na kojoj je bijelim slovima bila ispisana šadada (ISIL-ova zastava je kopija).

Damask pada 635, gušeći se u krvi negdašnja prijestoljnica koja je čula propovijedanje Svetog Pavla.

Krajem ljeta 636. odvija se ključna bitka u dolini rijeke Yarmuk (blizu Tiberijadskog jezera), sa teškim porazom Rimskih snaga.

Rimski car Heraklit pada u malodušnost, makar je prije samo malo godina potukao herojski perzijance. Napušta Antiohiju i sklanja se u Carigrad. Antiohija i Jeruzalem padaju nakon šest mjeseci opsade, 637.

Onda dolazi red na Egipat, i konkretno najljepši grad klasičnog svijeta, Aleksandrija, gdje je Sveti Marko, evanđelista, ustanovio svoju stolicu. Nakon pola godina opsada, ne primajući pomoć iz Carigrada, pada Aleksandrija 641. Tadašnji kalif Omar naređuje s obzirom na Aleksandrijsku biblioteku, koja da je ostala sačuvana izmjenila bi u velikoj mjeri našu spoznaju o klasičnom svijetu: "Ako te knjige govore isto što i Kuran, ne trebaju nam. Ako govore suprotno, jednako ih spalite". Kronista Abdul Latif izvješćuje da su knjige paljene tokom šest mjeseci.

--------------

Zašto nije stigla pomoć iz Carigrada u Aleksandriju? Mnogi egipatski kršćani bili zahvaćeni herezom o samo jednoj (Božjoj) naravi Isusa Krista. Čemu onda truditi se za heretike?, mislili su određeni klerici u Carigradu.

Fatalna greška. Makar bili i zbunjeni, imaju neke veze sa kršanstvom (i dosta velike). U smrtnoj opasnosti, treba im pristupiti u pomoć da se i tako mogu uvjeriti da iznad osude greške postoji ljubav prema onima od kojih se očekuje ponovno vraćanje u puninu istine.

Ta greška ponavljala se nakon toga više puta. Uvijek sa istim posljedicama. Da li je Bog kažnjavao one koji su nas prethodili u vjeri? U smislu da je dopuštao da nas snađu posljedice našeg pogrešnog djelovanja. Bog nas čeka, ali nas ne sili. No, ako mi ne odgovorimo kako trebamo... posljedice su neminovne. I, vidimo, strahovito krvave.

Poslije su bili križarski pohodi katolika nastojeći osloboditi Svetu Zemlju. Istočno Rimsko Carstvo (koje se od 1857 pogrdno počelo nazivati iz zapadnih masonskih loža "Bizantija" da bi ih se odvojilo od njihovih kršćanskih korijena: vrlo bitan momenat, nije to bio njihov iskonski naziv, već ovih protivnika Božjih) nije surađivalo. Katastrofalna greška, kao što znamo iz povijesti idućih stoljeća.

Skraćujem: u XX stoljeću mi smo imali ljute i surove ratove promovorine na nacionalnoj bazi. Još jedna katastrofalna greška. Umjesto da se traži zajednički jezik spram dvoje velikih neprijatelja, Islama i Novog Svjetskog Poretka, Srbi i Hrvati zaboravljaju svoje prvenstvene vjerske korijene i ulaze u fatalne ratove, nevjerojatno teških posljedica.

Ponavljam: potrebno se je izdići iznad izvjesnih teoloških problema koji doista postoje (ja nisam bergoglianac niti koncilski ekumenista; jedina Crkva je Katolička, i "pravoslavni" su šizmatici... ali oni vuku duhovno porijeklo iz istog korijena, u čije ime treba tražiti zajedničku korist nasuprot velikim opasnostima), i oprijeti se onom što dovodi u opasnost za golu egzistenciju.

Pro Sorosov Avaaz daje savjet za izbore. I stvarnost također

Pro Sorosova nevladina organizacija poručuje evropljanima koji su loši momci:

 I svakidašnjica također:

 

Ravnozemljaši, zovu vas na putovanje da provjerite gdje je kraj svijeta

Živa istina: organiziraju putovanje do Antarktika da uslikaju ono što im nitko ne žele dati, njihovu sličicu Južnog Pola. I izgleda dokazati da je tamo kraj svijeta preko kojeg se ne može proći. I to gdje će oni doći, to okružuje cijelu Zemlju.

Prošle godine ovi luđaci su imali svjetski susret u Denveru, i sada idu na sve strane, samo je pitanje kad će početi u Hrvatskoj i u okolini. Za sada su na ovom blogu kao ose. A ništa, naložiš ih malo, pa ih onda pustiš iz lanca.

[Uživaju samo tako]

650 razvnozemljaša se okupilo na njihovoj konferenciji, i već daje plodove: idemo na put na kraj svijeta. Kad dođu do Južnog Pola, reći će: "eto vidiš da ne može dalje". Ili bilo što drugo.

["Teorija" počinje pseudonaučnim "eksperimentom" 1838. Za očekivati s takvim pogledom.]

Nastala je još jedna religija.

No, o čemu se ovdje radi? Jedan od njihovih glavnih zastupnika osim što je ravnozemljaš, negira holokaust, 11/9, itd. Što to znači? Miješaju bilo dio istine, bilo istinu, sa bezumljem i duhovnom bolešću ravnozemljaštva. Sve ostalo, što bi se makar djelomično ili potpuno moglo uzeti u obzir, oni obezvrijeđuju i daju u šprdnju. Zbog toga je netko moćan iza njih naložio ih na ovaj fanatizam. Služe neprijateljima istine.

Ovi ljudi su neutralizirani za bilo koju drugu borbu.

Biti vjeran temeljnim načelima pod cijenu života i imetka

Došlo je vrijeme - nismo to mogli ni zamisliti prije trideset godina - da se savjest poštuje u nekim, i to ne nevažnim, slučajevima manje nego u komunizmu. Napr., u ono doba načelno su profesori morali poučavati učenike u "naučnom socijalizmu i dijaletkičnom materijalizmu", ali se u praksi moglo dogoditi da nadležni pređu preko toga. U nekim slučajevima se tolerirao otpor ovog ili onog.

Danas, vidimo da žele prinuditi liječnike vršiti pobačaj - nešto što neki kršćanin ne može prihvatiti ni u kojem slučaju. Ni pod cijenu života niti imetka. Trebamo oponašati prve kršćane; i kršćane iz bilo kojeg doba kad su bili u prilici dati svjedočanstvo vjere.

Navodim sada primjer nimalo laganog slučaja, bogoslova Gereona Goldmanna kojeg sam već spominjao. Bio je moviliziran u ljeto 1939 i poslan u rat kroz četiri godine, i poslije pao u zarobljeništvo u Italiji kod Monte Casina tokom drugih i dugih četiri godine. Služio je kao bolničar, ali vrlo često na prvoj liniji fronta.

Pred sami rat trebao je položiti zakletvu u Hitlerovoj Njemačkoj. Evo njegovog opisa:

Iduće tri godine bile su jedne od najinteresantnijih u mom životu.

Pojavilo se pitanje, na primjer, zakletve zastavi. Noć prije smo čuli formula zakletve ne sadrži zaziv na Boga. Odmah smo odlučili (opaska: on i drugi bogoslovi, njih ukupno jedanaest) da ne možemo prihvatiti jedno obećanje tako čudno niti smatrati ga zakletvom. Idućeg jutra, obje jedinice su bile u stavu "mirno" i neki bogoslovi zauzimali smo desnu stranu prve linije. Stigao je jedan general koji je dao objašnjenje zakletve zastavi. Nepomični, slušasmo jednog časnika recitirati formulu u kojoj se zaklinjalo braniti Domovinu zbog časti naše njemačke krvi. Bogoslovi se nismo ni pomakli dok je tisuću vojnika dizalo ruke ponavljajući riječi zakletve koja nije bila zakletva. General je opazio da nismo učinili kao drugi i kasnije nas je pozvao za upitati nas razlog našeg nezaklinjanja. Odgovorili smo da se zakletva daje u ime Božje, i ako se ne spominje to ime, nitko nije obavezan položiti zakletvu. Znali smo da zauzimamo vrlo čvrst stav, ali svi smo se složili da ne ćemo popustiti u ovom pitanju načela.

Svakako, brinula nas je reakcija generala pred onom vrstom odvažnosti. Šutio je nekoliko momenata i nakon toga, zadivljen, interesirao se za naše prijašnje zvanje. Odgovorili smo mu, i izgledao je iznenađen, kao pitajući se što radimo u vojsci.

Idućeg jutra nas je pozvao prije našeg zapovijednika, i rekao nam da možemo izabrati ili ostati u vojsci, ili pristupiti u SS.

Ostali smo bez glasa. Ja odgovorih: "Ali, Herr Oberst!, što sa našom zakletvom? Siguran sam da zna za naš protest."

Odgovori mi: "To ne će biti problem."

I pozva drugog časnika pred kojim smo izgovorili stari obrazac zakletve zastavi, onaj koji je imao spomen na Boga. Tako jednostavno!

"Sada, kao članovi političkog odijela SS, slobodni ste izvšavati vaše religiozne dužnosti; u tom smislu, ne brinite se."

Gospodine, upitah, još zbunjen zaokretom situacije.

"Da, Goldmann?"

Oprostite ovo pitanje koje može izgledati drskost, ali zašto nas želite u elitnoj jedinici SS kada ne vrijedimo za Wehrmacht... gdje su nam se rugali bez prestanka?

"Vi ste odgojeni ljudi, inteligentni i lojalni. Vaše negiranje prihvatiti zakletvu, lažno u vašem poimanju, dalo nam je sigurnost da ga ne ćete prekršiti ako ga položite prema vašem kriteriju. U vojsci, SS su elitne snage, i potrebni su nam svi mozgovi i sva lojalnost koju možemo postići. Ovo će biti težak rat, i samo zahvaljujući autentičnoj i razumnoj suradnji ljudi poput vas, postići ćemo naše ciljeve".

Po drugi put u tom danu, ostali smo bez riječi.

------------------

To je primjer kršćanskog života. Ako treba pasti, pasti ćemo, ali nikad zatajiti. Umrijeti, ići u zatvor, u progon... ostajemo na svom mjestu. Ako je volja Božja da ostanemo na životu ili bez progona kroz izvjesno vrijeme, Bog će to dopustiti. Ako dozvoli da platimo cijenu jer smo kršćani, platit ćemo. Već imamo nagradu: Boga.

Tako neka danas svi rade kad sotonini sinovi budu zatražili od nas izdati našu svetu vjeru.

Popularni, jednostavni i jasni dokaz starih grka o kugli zemaljskoj

Klasični grci su bili poznati pomorci. U ono vrijeme bez radija i komunikacija, bilo je nužno opažati precizno nebo, kao jedini putokaz u noćnoj plovidbi. Imena mnogih zvijezda i njihov položaj bili su dobro poznati.

Vidjeli bi, sa svakog fiksnog mjesta, da tokom noći zvjezde (jer tada se vide) kruže oko Sjevernjače, praveći potpuni krug kroz za jedan dan (preciznije se zna da to traje 23h 56min).

To znači da ću na horizontu moći vidjeti potpuni krug izvjesne zvijezde samo ako je nikad ne "potone" ispod obzorja. Tako se moglo uspostaviti sa svakog mjesta koja je zvijezda koja pravi najveći kut u odnosu na Sjevernjaču, i da pritom ostane iznad horizonta. Recimo, ona koja se dotiče horizonta u svom dnevnom krugu.

Kad bi Zemlja bila ravna, iz bilo koje pozicije bi se vidjele iste zvijezde koje se dotiču horizonta. Jer bi uvijek, recimo bile na kraju ravnine koja prolazi centrom Zemlje i čini podnožje nebeskoj sferi na kojoj vidimo zvijezde. Budući da je Zemlja ravna, čini pravac sa zvijezdom koja se vidi na horizontu. Taj pravac ostaje isti išli mi njime prema sjeveru koliko god.

[C:delta Nila; B: Cipar; D: Krim. G, F i E su zadnje zvijezde koje se vide na horizontu iz tih pozicija]

Međutim, to se ne događa. Kad se plovi prema sjeveru sa ušća Nila, kraj Cipra vide se zvijezde na horizontu koje se prije nisu vidjele. I još više kod Soluna ili u blizini Krima. Zašto? Jer je površina Zemlje zakrivljena (i to praktično konstantno) i onda horizont "tone", tako da se tangentni pravac vidika iz te točke također spušta i moguće je vidjeti zvijezde koje su "niže" na horizontu.

To je bilo poznato još iz vremena Homera po svemu sudeći, dok o tome daju objašnjenja Pitagora, Teofrast, Parmenide, Zenon, Hesiodo i drugi.

Aristotel će sažeti rečeno: "ima zvijezda koje se vide iz Egipta i ... Cipra (gledajući prema jugu na analogan način) koje se ne vide iz sjevernih oblasti. To se može dogoditi samo na sferičnom tijelu (De caelo)".

Svi crkveni naučitelji prihvaćaju tu činjenicu i druge dokaze kao evidentne stvari o kojima ne treba trošiti vrijeme, toliko su jasne. Tu situaciju podrazumjeva Sveti Toma Akvinski, koji će potvrditi što je općepoznato:

"Različitim načinima spoznaje, različite znanosti. Na primjer, bilo astronom bilo fizičar mogu zaključiti da je Zemlja okrugla. Ali dok astronom to zaključuje na osnovu matematičke apstrakcije, fizičar preko nečeg konkretnog, kao što je materija." (Summa Theologiae I. q. 1, a. 1)

Da, sve do XXI stoljeća i ovih bizarnih situacija za koje nisam očekivao da će se moći dogoditi i kojima ću posvetiti i pet minuta.

Grci tako prevaziđoše mitološki način razmišljanja, i zasnovaše filozofiju na konceptu realnog. Istina odgovara realnosti. Realnost postoji i suglasna je. Realnost je Božje stvorenje, i čovjek umom može dokučiti izvjesna pravila i red koji je Bog stavio u stvoreno.

Nadam se da kod tolikih zavedenih razum ponovno nađe svoje mjesto.

Biti zastupnik ravne zemlje danas znači sljedeće:

1. Biti neznalica. Mislim da ih je vrlo malo. Trebaju biti poučeni. To je djelo milosrđa.

2. Ne željeti upoznati istinu. Što je tvrdokornost i grijeh.

3. Htjeti varati druge.

Vježbati vrlinu umjerenosti za odbranu duhovne slobode i život u Kristu

Umjerenost je jedna od četiri kardinalne kreposti koje nam pomažu imati ispravan odnos prema bližnjima. Radi našeg i spasenja drugih.

Krepost se može vježbati i poboljšavati. Ide preko pada do uspona. Krepostan čovjek razmišlja nad svojim koracima.

Kao i svaka vježba, potreban joj je program i nacrt. Potreban joj je cilj. Kreposti se žive da bi se moglo bolje služiti Bogu. Čovjek mora napredovati u vrlinama, inače se uspavljuje i ide unazad. Može postati i mrzovoljan i zao.

Učenik, student, mora imati raspored sati koje posvećuje svojog obavezi. Sportaš raspored vježbi u kojima stupnjevito napreduje. Radi se o racionalnom procesu.

Tako i kršćanin. Mora bdjeti nad svojim aktivnostima, na svakoj sitnici tokom dana. Jer, život je sačinjen od sitnica, ali život nije sitnica.

["Nemoguće je imati krepostan život bez pomoći molitve", Sv. Ivan Zlatousti. Sv. Dymphna, zagovornica za duševno zdravlje. Održala se čistom usprkos prljavoj nakani njenog oca.]

Umjerenost služi za sputavanje ovisnosti i nagnuća. Za vladati njima. Bdije nad strastima. Ne dozvoljava se voditi istima.

Slobodan je onaj, kaže se, tko radi što hoće. Ali ako čovjek (ili žena), ima loše navike, te navike zapovijedaju s njim. "...jer svatko robuje onome tko ga nadvlada" (2Pet 2:19). Nismo dakle slobodni dok ne budemo u stanju nadvladati mnoge strasti koje rastu u nama, ili barem nisu i nikad ne će biti iskorijenjene do kraja.

Ovo je jedan detalj koji zapuštaju mnogi kršćani. Nisu pažljivi prema svojim najbližima, neotesani su i nemaju sluha za tuđe potrebe i osjetljivosti.

Tu treba vježbati postići takt. Recimo, želiš se mrtviti hranom. Ali to znači da ne smiješ mrtviti druge. Ako ti je Bog dao suprugu koja je jednom htjela te obradovati vješto pripravljenom hranom, tada ne možeš reći "e ne mogu danas, mrtvim se". Ili čak "na dijeti sam", ako gledamo na običnije prilike.

Ne, ti češ to pojesti sa velikim zadovoljstvom, ali ne ćeš tražiti ponoviti. ostaviti ćeš za sutra. Tražiti ćeš elegantni izgovor za svoju nakanu i spasiti ćeš obe situacije.

U svim stvarima tražiti ćeš pravu umjerenost. Ta će te voditi prema bolje izvršenom radu, prema većoj efikasnosti. Radosnijem životu.

Jer razlog umjerenosti jest postići veću slobodu, preko kontrole strasti. I tako ćeš postići više ljubiti Boga, što je smisao i razlog umjerenosti.

Ravna Zemlja: također Kuran dijeli to mišljenje. Potrebno donijeti zaključak

Poznate su aleye u Kuranu gdje se tvrdi da je Zemlja ravna. Napr.:

Wikiislam iznosi autoritativno mišljenje muslimanskih vrhovnih naučitelja, kao i stručnjaka. Shaykh Abdul-Aziz Ibn Baaz, u svoje vrijeme vrhovni religiozni autoritet Saudijske Arabije, vjerovao je da je Zemlja ravna, kao i muslimanski astronom Fadhel Al-Sa'd, koji je otvoreno (ne može otvorenije) izjavio na TV debati na iračkoj Al-Fayhaa TV (31. listopada, 2007) da je Zemlja ravna kao što to potvrđuju Kuranski stihovi, te da je Sunce mnogo manje nego Zemlja i da kruži oko nje.

Kao religiozni muslimani, imaju dobrih razloga za zaključiti da je Zemlja ravna (navode se aleje), koje sve jasno tvrde istu postavku i niti ima i jedne rečenice u Kuranu koja bi upućivala na Zemlju kao sferu.

Ne ćemo o tome previše. Ono što nas zanima jest njihov način razmišljanja koji dijele sa kršćanskim "ravnozemljašima". Ovi muslimani (svi ne tvrde to) polaze od stanovišta da je Zemlja ravna jer to kaže Kuran. A Kuran se ne dovodi u pitanje. Prema tome, sve ostalo je laž. Zatvaraju se oči za sve ostalo. Par youtube "dokaza":

S obzirom na tu poziciju, koja je razumljiva u Islamu jer kod njih "objava" je neovisna od razuma - što god Alah tražio to se treba ispuniti, makar ne imalo smisla; drugim riječima racionalnost i volja mogu biti u različitim ravninama, što je apsurd - kršćanski "ravnozemljaši" dovode sebe u poziciju islamske iracionalnosti.

Idu još i gore: dok Kuran ne dopušta interpretaciju - u kršćanstvu je Crkva ta koja interpretira Sveto Pismo, autoritetom koji dolazi od Krista - kršćanski ravnozemljaši zapostavljaju nauk Crkve i svojom pameću tumače Sveto Pismo i to na tako neprimjeran i nakaradan način.

Nadam se da im ovo poistivjećenje sa islamskom interpretacijom ravne Zemlje otvori oči.

Jer inače, što da im kažem? Bujrum?

Islamska kultura i dragovoljno nošenje hidžab iz namlađe dobi

Uskoro i u vašoj četvrti:

Cinizam Franjinih poklona krunica

Blog Call me Jorge... donosi zanimljivu zgodu o Franjinom odnosu prema molitvi krunice. Dok bi se nerijetko odnosio pogrdljivo prema katolicima koji bi molili krunice i prikazivali ih (čak) za njega, organizirano i u što većem broju za postići određenu metu, ili bi koristio neprimjerne izraze odnoseći se na "brbljanje u molitvi" i sl.; dakle, dok prema katolicima drvljem i kamenjem... dotle poklanja i to masovno krunice (neobraćenim) Židovima, uz njegov "blagoslov". Brrr. Zadrhtim tek što pomislim.

Cinizam, njegovog stila. Cinizam je stav osobe koja bezobrazno laže i brani ili prakticira, bestidno i nepošteno nešto što zaslužuje osudu. Cinazam potiče od filozofske škole Antistenesa (V st. prije Krista) koja se karakterizirala odbacivanjem društvenih konvencija i opće prihvaćenog morala. Kasnije je Diogen bio jedan od poznatijih članova te škole.

Zašto je Franjo ciničan? Pogledajte, on "blagoslivlje" krunicu jednoj otpadnutoj od katoličanstva, Anne Virag, koja je prihvatila židovsku religiju i došla do mjesta regionalne direktorice Američkog Židovskog Komiteta (AJC).

Da se smije Bogu i Majci Božjoj koju je ostavila? Netko može reći: "ne, nego da je potakne na ponovno obraćenje na katoličanstvo". Možeš li mi reći od koga je to Franjo tražio ikad? Posebno od Židova.

Ali nije samo stvar u tome. Što naučava Talmud kojeg slijede današnji religiozni Židovi? Navodi Call Me... istraživanje Petera Schäfer, poznatog istraživača religioznih studija i specijaliste o talmudskom židovstvu. 2007. je napisao knjigu, "Isus u Talmudu". Schäfer pokazuje da Talmud - žao mi je što navodim ove riječi, ali potrebno je znati; izmolite zadovoljštinu Bogu zbog ovih uvreda koji mu drugi čine - naučava da je Isus bio kopile bludno začet za vrijeme menstruacije od rimskog vojnika zvanog Pandera [Kallah 51a] i od bludnice [Sanhedrin 106a], i da se sada nalazi u Paklu kuvajući se u fekalijama; u nekim izdanjima u semenu jer je Isus bio osuđen zbog seksualne perverzije [Gittin 57a]. Schäfer dokumentira mnogo više, uključujući da Talmud ističe da je Sanedrin pravedno osudio Isusa jer je bio idolopoklonik [Sanhedrin 43a], još se hvaleći da je Sanedrin postigao nadvladati rimsku opoziciju osudi Isusa [Sanhedrin 43a].

Da li se takvim ljudima može pokloniti krunica, dok ne izvrše pokoru i izraze želju biti katolicima? Što je rekao Isus? "Ne dajte svetinje psima", tj., ne daj svetinje onima koji ih ne znaju cijeniti, koji barem ne izraze želju za upoznati istinu.

Da, veliki cinizam i možda još gore.

Što je bilo sa krunicama?

Završile su na prodaji preko interneta, kao "blagoslovljene od Pape".

 

Možda najveći udar Bergogliu do sada

Dosad smo imali Dubia četvorice kardinala; pa onda tišina, i "ma nisam baš", "ne bih ja baš tako". Onda pismo svećenika i teologa Franji da ispravi svoja kriva učenja. Onda Viganovo svjedočanstvo, i na koncu pismo biskupima - ne više Bergogliu - da učine nešto u ovoj situaciji kad "Papa širi hereze" (komentirali smo da je to nemoguće, i da prvo treba vidjeti da li je Papa ili ne, a ne zvati ga Papom i heretikom. No, bio je to formalno težak potez... na koji je Bergoglio opet odgovorio prezrivom šutnjom. Dok su neki potpisani na nišanu od Bergoglievih ljudi).

Ali danas se dogodilo nešto vrlo dobro, nešto najbolje do sada, najžešće i najslađe: članovi antimigracijske i "gayskeptične" partije Forza Nuova (Nova Snaga - ekstremno normalna čeljad koju sustav zove "ekstremnom desnicom"), dođoše na Angelus sa velikom parolom na kojoj je pisalo "Stop imigraciji", uz podrugljiv naziv Bergogliu. Mediji ih nisu mogli zaobići i jednostavna parola je proputovala svijetom.

U isto vrijeme, na društvenim mrežama počela je ofenziva iste partije: vjera se ne može koristiti za promociju onih koji žele da talijani nemaju djece i da naše žene abortiraju u cilju da budemo zamjenjeni imigrantima.

Dosta dobro.

Pozivaju Bergoglia da "čuva poklad vjere, promiče nauk i istinu, i da ne potiče muslimansku imigraciju i globalne međunarodne interese koji koriste ekspolataciju, mržnju, teror i oružje.

Koliko on sluša ove pozive, to nam je poznato. Ali su mu ih barem rastrljali u nos.

Forza Nuova podsjeća da su Pape prije učinile od Rima svjetionik civilizacije, ali sada je Bergoglio Sorosov čovjek, imigranata i globalista.

Koliko je slušao tolike pozive do sada, to dobro znamo. Ali ove ne može kontrolirati. Ne može sve kontrolirati. Jer, "i kamenje će govoriti".

Za očekivati je sve više i više ovakvih odličnih posjeta Uzurpatoru.

Jedno od najplodonosnijih hodočašća u Rim trenutno. Bog vas blagoslovio.