Memento pulvis es, et in pulveris reverteris. Mrtvljenje je uvijek dobro; oprezno sa velikim pokorama

 

Sjeti se da si prah, i da ćeš se u prah vratiti. Jako lijepa i snažna misao, dovoljna da nas prodrma i obrati.

Počinje sveto vrijeme korizme. Vrijeme koje možeš - i trebaš - jako dobro iskoristiti. Dozvoljavam sebi podijeliti s drugima par savjeta.

Pazi se velikih pokora. Jer vrlo lako mogu dati kao plod: oholost. Sam đavao ti govori: vidiš što radiš za Boga, vidiš kako se trudiš, pravi si svetac. Makar to ne rekao tako jasno, radi se o tome; o tome da budeš samodopadan. I tada si izgubljen. Radiš uzalud. Logično, vidiš razliku između sebe koji postiš, trapiš se, odričeš se ovog ili onog; dok drugi piju, puše, psuju, itd. Razlika je očita. A odatle i vrlo lako postaviti pitanje: tko je kao ti? I da u suštini budeš zadovoljan sam sa sobom.

Ne govorite mi: "ne, nisam ja takav". Ja sam to iskusio na samom sebi. Osamdesetih godina kad je počelo Međugorje, ja sam bio mlad čovjek koji se počinjao zanimati za ta ukazanja i "duhovnost". Impulsivan kao uvijek, počeo sam postiti o kruhu i vodi kroz godine. I u međuvremenu zapostavljao svoje staleške dužnosti, barem ih stavljao na drugo ili treće mjesto.

To je nered, a Bog je Bog reda i mira. I smirenosti, strpljivosti, blagosti. Dok sam ja ulazio u put fanatizma. Meni je bio zakon "što Gospa kaže u Međugorju", a sve ostalo iza toga. I ono prvo nikad nije moglo doći u pitanje. Ja sam izvršavao "Božju zadaću" posteći, moleći, hodočašćeći u Međugorje, a ostalo kad stigne i ako stigne.

To je karikatura od kršćanstva i potpuni promašaj. Gubljenje vremena od kojeg se čovjek, hvala Bogu, oslobodio malo po malo koristeći razum i vjeru koju je Gospodin dao Crkvi u poklad, i nije plod ovog ili onog ukazanja.

Tako sam upoznao i savjete Svete Tereze od Djeteta Isusa, koja je podavala veliku važnost običnom, svakodnevnom životu, življenom u svjetlu vjere. Kao i od drugih dobrih duhovnih pisaca. Poruku bi mogli sažeti u sljedeće: veliku pokoru mogu samo činiti izabrane duše, i uz strogo duhovno vodstvo. Dok mrtvljenje svatko može činiti, i to kroz cijeli život.

Mrtvljenje, samozatajenje vodi ka poniznosti, jer traži vlastitu svetost dok se oslobađa taštine tuđih pohvala.

Što je doista mrtvljenje?

Dati ću ti nekoliko primjera koje sam i sam naučio od drugih: ne žali se na vrućinu ili hladnoću; ustaj se uvijek u isto vrijeme; spavaj dovoljno ne previše; vježbaj se u strpljivosti; odjevaj se pristojno, ne privlačeći pažnju; otvaraj vrata tiho; ne budi bučan i neotesan; brini se za one oko tebe; nastoj ne govoriti o sebi nikad; budi zadovoljan svojom plaćom, makar u međuvremenu nastojao zaraditi više ako je potrebno, ali ne gubi mira ako se to ne dogodi;...

Tjelesno mrtvljenje: pij kavu bez šećera; ne jedi slatkiše osim voća ili meda kad si prehlađen; ne ostavljaj nikad ništa u tanjuru nakon jela (posebno ako sam sebi stavljaš); ne jedi žurno i ne pij naglo.

Na poslu nastoj biti najbolji radnik. Uvijek na svom mjestu, pa makar išao nekad na posao skoro bolestan. Raspituj se za život i okolnosti tvojih bližnjih. Nastoj im iskreno dati dobar savjet. Ali posebno prakticiraj da ih samo slušaš.

Trebaš imati duhovni rokovnik u kojem ćeš zapisivati tvoje borbe za naredni tjedan, mjesec, i godinu. Ono što ti uspijeva, i ono gdje manjkaš. Uspjehe, propuste i promašaje. Nove duhovne mete. Raspored vremena za pobožnost, obitelj, posao, prijatelje i sport. Napiši sebi listu uobičajenih mrtvljenja koju treba da provjeravaš s vremena na vrijeme.

Život nam daje najveće pokore. Tu treba izdržati križ što nam dolazi.

Pogledajmo na primjer sada Kardinala Pella u pritvoru. Provesti će tri mjeseca izoliran u zatvoru - nedužan - do iduće presude. 23 sata izolacije dnevno. Ne daju mu ni slaviti misu, jer "nije dopušteno imati vino u zatvoru". Liberali su okrutni koliko i komunisti.

Tako i tvoj život ima svoj zatvor, kojem se moraš suprostaviti kao pravi vjernik.