Židovska kabala, i preko nje u zadnjem odjeku komunistička materijalistička dijalektika, i još prije kao i danas, masonsko izvrtanje vrijednosti u društvu, zasniva se na primjeni subverzije, ili generalizaciji pojedinačnih slučajeva.
Pođe se od nekog jadnog pedera, i kaže se: "a šta će on jadan, trebamo bdjeti o njegovim pravima, ne može ga se baš tako vrijeđati", itd. Tako da umjesto da nitko ne obraća pažnju što neki tamo peder radi u svom stanu ako ga nitko ne vidi niti se on javno oglašava - ima privatnih grijeha koje kažnjava samo Bog - i svih ostalih 99% pojedinaca i više idu mirno svojim putem, u ime zaštite prava sodomaca njihovo "poštivanje" nameće se svima ostalima. To "poštivanje" na koncu postaje zakon, i treba se još i slaviti na gay paradama i slično. Ono za što nitko praktično nije znao ni da postoji, sada postaje općenitost i zakon i tare svakog drugog. I još ako bi se netko pobunio protiv takvog "prihvaćanja", bit će kažnjen.
Upravo taj princip koriste infiltrirani elementi u Crkvi. Uveli su svoj Drugi Vatikanski, u kojem su odškrinuta vrata za promjenu mise. Tako je četiri godina nakon sabora uvedena nova misa. Nitko nije glasovao za nju. Kad je njen nacrt bio prikazan biskupima, bio je odbačen od velike većine. Ipak, na koncu, nova misa je usvojena, i nametnuta svima.
Tada su, i na taj način, bile uvedene promjene u riječima, tj. u formi sakramenta. Naočigled male promjene, ali u biti ogromne. Sva docnija polemika i borba tradicionalista bila je prvenstveno zbog tog pitanja. Ali modernisti su je bili nametnuli. Ono što se predstavljalo kao neka vrsta eksperimenta ili prijedloga, postaje na koncu zakon. I jao onom tko bi se protivio tome. "Takav ide protiv Crkve", govore.
Sada se koristi bezvezni slučaj Amazonske Sinode biskupa. Povodom pripreme te sinode, jedan isusovac - gle čuda, otkud opet neki isusovac u ovome! - Francisco Taborda, osamdesetogodišnji profesor teologije na sveučilištu u Belo Horizonte (Brazil), izišao je s prijedlogom da se dopusti amazonskim indijancima koristiti na misi umjesto kruha pri pretvorbi, zbog velike vlage koja može dosta ovlažiti kruh u malo dana, i tako učiniti da izgubi svoje osobine, koristi biljka yuca (juka) - upotrebljava se za ishranu njen korijen - koju ondašnji žitelji koriste umjesto kruha.
Svakako, yuca nije žito, niti "kruh" ili kolač od yuce nije žitni kruh koji se mora koristiti za euharistiju, da bi mogla biti valjana. Jer to je ustanovio nitko drugi do Isus Krist.
Ali koja je njihova strategija? Oni se prvo pozivaju na "razvoj dogme", da bi opravdali bilo koju promjenu ili novinu. Ako postignu napraviti bilo koji korak u željenom pravcu, nakon toga otvaraju autocestu. Počela bi bilo koja druga generalizacija. "Zašto ne ovo, kad je već ono?", i sve tako.
Još treba uvidjeti drugi elemenat u svemu ovome. Budući se sakramenat poima kao izričaj "zajednice", onda se i materija i forma sakramenta prilagođavaju zajednici, a ne nečemu što je ustanovljeno od Boga samog. Tako zajednica, tj. čovjek, zauzima mjesto Boga.
Čisti modernistički proces koji je postigao danas tako drska obzorja da se usuđuje probati - i vidimo da su dosta uznapredovali - proturiti čak i promjenu materije sakramenta.
Nema komentara:
Objavi komentar