Je li ovo ta budućnost i bolji život koji nam gurate svima? Je li to ono čemu trebamo težiti? Je li to najbogatija i najmoćnija zemlja na svijetu?
Ako je tako, da odmah istrčim napolje. Predstavljali su nam taj kapitalizam prije 30 godina kao zemaljski raj; evo ga pred našim nosom, i kod nas sve više i više. Koji je ovo napredak?
Samo jedna manjina jest imućna, ostali čeznu za biti jednako bogati. Dok su sami bogati nesretni i uvijek nezadovoljni. Ili su u kojekakvim sektama i ložama, ili rade po cijeli dan i onda kad odu negdje na odmor nadimaju se k'o pauni.
Zapadni svijet je promašaj. To nije dobro društvo. Zasnovan je na želji za novcem, i njihovi građani su robovi. Mali broj njih je svjestan toga i hrve se protiv ove pošasti.
Niti komunizam, niti kapitalizam su rješenje. To su dva naličja iste zle materijalističke tvorevine. Samo društvo zasnovano na kršćanskim temeljima može imati budućnost.
Ali dok to ne postane stvarnost, ti trebaš odraditi svoj posao. Tj., ti živi kršćanski. A za to je potrebno odricanje, i velika duhovnost da bi mogao biti doista sretan i zadovoljan, makar i u malom.
Moraš biti skroman i zadovoljan s malo toga. To će ti skinuti mnogo tereta u životu. Bježi od ove pošasti i ovog pakla. Ako odeš vani, može te snaći neka slična propast. Nije istina da ovdje umireš od gladi. Kad odeš, više se ne boriš na svojoj grudi. A to upravo hoće: da odeš i da te se riješe. Nemoj za inat. I još će ti dobro doći.
Dati ću ti jedan savjet o kojem sam čuo od jednog šiptara u "samoposluzi" dok sam bio djete. Pita ovaj u radnji jednu štrucu i onu malu čajnu paštetu. Prodavač, onako ironično kako se karakteriziramo toliko puta, natuknu mu: "Hoće li Vam to biti malo?" "Ako bude malo, ja kupim još jedan lebac", bio je odgovor.
Onaj šiptar živio je u svojoj zemlji, preživio i imao djecu; i bilo mu je bolje nego onima u šatoru.
Nisu svi prozori zatvoreni kako misliš.
Nema komentara:
Objavi komentar