Interesantno je zato opaziti ovaj skok kod Franje, ne govori više o "antisemitizmu", već o "antižidovstvu". Sve ljudske obitelji i rase su Božja stvorenja, i ne mogu se mrziti. Ali se može i treba biti protiv nijekanja Boga.
Vrlo jednostavno.
Ali Franjo, jer radi za njih (ide njima na ruku; služi ih), ispunjava svoju zadaću. Tj., kaže kršćanima: budite sa njima (što se prevodi: služite im, jer to oni hoće od nas), to znači budite neka vrsta židovske služinčadi. Jer kako niste "anti" njima, onda ste sa njima, kako trebate biti. Judaizirani kršćani, ili bolje kršćani bez identiteta.
Usput, interesanto je kako je danas na propovijedi - što je čudno - ostao nijem; ništa nije zborio. No, kad se vide čitanja koja optužuju židovsku nevjeru (prvo čitanje iz poslanice Hebrejima, i drugo kritika židovskim pismoznancima):
"Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali."
"Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«"
pa znaš, nije red kritizirati braću.
A koji je njihov stav prema kršćanima, dobro to prikazuje film "Violinista na krovu", o ruskom progonu Židova s početka XX stoljeća (Rusi su ih progonili jer su Židovi bili iza ubojstva Cara osamdesetih XIX st.)
Naš simpatični "dobričina" prelazi preko tvrdoglavosti kćerke koja izabira siromašnog krojača - ta, Židov je. Prelazi preko zeta komuniste ateiste. Kćer mu ide u Sibir sa zetom, ali on je to u stanju primiti.
Ali kad najmlađa odlazi sa kršćaninom, to ne oprašta i prokune kćer.
Ipak, njen muž dolazi s njima u progonstvo u Poljsku, čime se označava da kršćani uvijek treba da se osjećaju krivim prema zlu koje se nanosi Židovima.
Slično danas Franjo kritizira "devetnaest stoljeća kršćanskog antijudaizma".
Nema komentara:
Objavi komentar