[Plakat francuskog svibnja 68: poništenje klasnog društva. Produžena ruka međunarodnog komunizma čiji je cilj bezbožno društvo]
Prvi su podržani od stvarnog režima, režima koji je bio u sjeni i navodno preko traženja poboljšanja radnih uvjeta, ustvari promovirao seksualnu revoluciju, razaranje obitelji, deskristijanizaciju. Dolje stara pravila, stari moral, živio novi čovjek! Dolje zastarjela kršćanska Evropa, živio multikulturalizam i nove kulture koje su možda još bolje od naše! Itd.
[Zabranjeno zabraniti. Nova parola koja je uvela anarhiju u obrazovanju. Masa dobiva sva "prava" kojima ne zna upravljati. Drvo se ne podrezava i ostane kao žbunj. Mnošto postaje bezoblična masa kojom će se upravljati po volji. "Sloboda" je u stvari za najniže porive. Dolje: "Sloboda je zločin koji sadrži sva zlodjela. Naše apsolutno oružje". Govor sotone kojim će uništiti čovjeka. Već dvije decenije poslije, Zapad je moralno smrskan.]
Činjenica je da su toliko plakali zbog nekoliko dobivenih batina od policije, da su preko vrlo malo protesta i vrlo malo učesnika u istim postigli za samo mjesec dana sazivanje novih izbora od De Gaulla. Makar ih dobio te godine, bio je načet, mnogo toga se promjenilo, mediji su dali svu podršku novim valovima te je iduće godine izgubio na referendumu i dao otkaz.
Stvar praktično počinje 3. svibnja kad su se malo više od 400 studenata zatvorili u Sarboni.
Bilo je još prosvijeda:
ali u poređenju sa onim što se događa danas, šaka jada. Već dva mjeseca se okupljaju žuti prsluci u Francuskoj. Počeli spontano jer se jedna gospođa dosjetila da njima povisuju gorivo, dok brodovima koji dovode robu iz Kine, njima ništa. Zar ja moram sve da plaćam? I počeše s tim. Međutim, nezadovoljstvo je izašlo na površinu. Traži se otvoreno ostavka Macrona, napuštanje Marakeškog sporazuma, suverenitet Francuske, ukidanje tolikih subvencija inmigrantima... previše za globalističke oči. Čak ih ima i sa križem na francuskoj zastavi. Ako ima muslimana, ima ih vrlo malo. Neki ih optužuju za pravljanje nereda i tako prebaciti krivnju na žute prsluke.
Macron radije dopušta da cijela država uđe u kaos nego da preda ostavku. Jer je dijete i sluga globalista.
No, bliže se evropski izbori i biti će velikih promjena u svim državama. Antiglobalističke partije rastu kao gljive poslije kiše.
Ponovno ulazimo u vrijeme revolucije. Ali ovaj put mi se trebamo uključiti.
Nema komentara:
Objavi komentar