Tako i sada: Franjo ih je u biti pohvalio: ne treba ići na misu. Jer se može biti bolji čak i kao bezbožnik od licemjernih.
Ali spomenimo prvo krutu ali pravednu - kao što tako mora biti - istinu: bezbožnik se ne može spasiti ako umre u takvom stanju. Onaj koji niječe Boga, ne može kod Boga.
Druga je stvar što Bog kuca na srce svakog od nas, pa i jadnog bezbožnika ne bi li se obratio prije smrti i spasio.
Ali posvetimo se sada malo "licemjernim kršćanima". Ne burazeru, makar ti bio i najgori na svijetu, kao kršćanin imaš obavezu ići na misu, častiti Boga. Možda, preko ispunjenja te dužnosti Bog ti kucne srce i ti se obratiš.
Ima jedan jednostavni odgovor koji mogu dati toliki nesavršeni koji idu na misu, i drugi im je rugaju zbog izvjesnih nedostataka: nek im kažu: "kakav bi tek bio ako ne bi išao na misu". I gotova diskusija.
Ali ima tu još nešto. Koliko napr. ljudi u recimo Belgiji ide na misu nedjeljom? Možda 2%, ako i to. I onda, to je tebi problem? Zar nije - i to pravi socijalni problem - problem što 98% ljudi ne žele ni čuti o Bogu? Do te mjere da ne žele posvetiti Stvoritelju i Otkupitelju ni sat tjedno?
Od tih ljudi bi se trebalo tražiti - i to bi bila zadaća Petrovog nasljednika da su stari kako Bog hoće - da idu na misu i da tako budu bolji.
Ali ne, upravo su tu toliki "naprednjaci", "filantropi", "humanisti" itd. koji su opravdani svojom socijalnom aktivnošću koja zamjenjuje kult Bogu.
O tome se radi: o novom kultu, "evanđelju čovjeka" kojeg Franjo propovijeda u njemu zadanoj zadaći Novog Poretka.
Nema komentara:
Objavi komentar