petak, 20. travnja 2018.

Zašto Bergoglio ovako govori?

Ovaj članak je odgovor na pitanje jednog čitatelja:

"Nedavno je papa navodno izjavio da duše koje nisu u miru s Bogom ne idu u Pakao nego jednostavno nestaju. Poslije toga u susretu sa onim rasplakanim dječakom tvrdi da duša njegovog tate ateista nije nestala . Kako to?"

Papa ne može govoriti tako. Takvim govorom potvrđuje stav onih koji tvrde da ne može imati milost Duha Svetoga za biti Petrov nasljednik i Vikar Isusa Krista. O tome smo ovdje dosta pisali, možete pogledati etiketu "Franjo" na blogu.

Jednom krštenom katoliku nije dovoljno biti izabran na konklavi za Papu. Mora ispovijedati i naučavati katoličku vjeru. Jer izabranje na konklavi ne može poništiti volju izabranog. On nije automat. Ali u katoliku Bog tim izabranjem daje milost utvrđivanja svoje braće u vjeri. Interesantno je, budući je papinstvo Božja institucija, nije potrebno čak ni da izabrani bude svećenik, već da prihvati izabranje. Nakon toga, primio bi svećenički red (biskupsko ređenje), da bi mogao efektivno biti Papa. Takvih slučajeva je bilo u povijesti, npr. Julio II koji je nasljedio Rodriga Bordžiju, tj. Aleksandra VI.

To dakle nije problem. Također moralni život izabranog, jer Bog ne uništava slobodnu volju čovjekovu, već daje milost naučavanja u Ime Kristovo. Ali ono što je neophodno jest da izabrani naučava katolički nauk cijeloj Crkvi. Ako toga nema, i predlaže se Crkvi neki novi nauk, onda je to jer na Petrovoj Stolici sjedi neki uljez kojeg odatle treba što prije poslati odakle je i došao. Inače kršćani bi mogli slijediti nauk koji nije od Boga. Upravo ovo pitanje jest jedan od glavnih razloga postojanja ovog bloga. Uputiti kršćane na opasnost nasljedovanja ne Božjeg nauka. Poziv na molitvu da nas Bog oslobodi ove pošasti kojoj liberali na sva grla plješću i pozdravljaju. Potači pastire da se odvaže odbraniti stado. Da ne budu nijemi psi čuvari pred vukom koji ždere stado.

O ovom pitanju Crkva se podrobno posvetila i najbolji teolozi i crkveni naučitelji (kao i Papa Pavao IV) dali su autoriativne odgovore na mogućnost da nekad bude izabran čovjek za papu. Takvo izabranje ne bilo valjano. Posebno se Crkva posvetila ovom problemu pri najezdi protestantizma, da ne bi slučajno bio izabran makar i kakav njihov simpatizer. No, dobrota Božja oslobodila je Crkvu takve pošasti sve do ovog vremena u kojem vidimo navalu velikod otpada o kojem govori Sv. Pavao da će se zbiti kao priprema za vladavinu (izgleda kratku, ali vrlo okrutnu), Antikrista, pred Kristov drugi dolazak.

Osvrnimo se sad upravo na ove riječi navedene u komentaru. Postojanje Pakla i vječna kazna duša kojima će biti pridružena tijela nakon Posljednjeg Suda, od Boga je dana istina, izgovorena preko Božjih usta. Nijekati jednu takvu istinu jest - makar se radilo o neformalnom komentaru ili nagovoru - jest skandal takve veličine da bi Franjo trebao iduće minute biti prisiljen ili opvrći rečeno, ili napustiti Svetu Stolicu. Uz tolike druge stvari kojima skoro svakodnevno truje vjeru tolikih, zbunjujući nepažljive, naivne i nepoučene.

Ali mi je posebno privukla pažnju njegova druga tvrdnja, ova o bezbožnom dječakovom ocu. Jer posebno osvjetljuje Bergoglijevu misao i modus operandi.

Ciljam na sljedeće: u nedavno objavljenoj "Apostolskoj Pobudnici" Gaudete et exsultate, Franjo oštro kritizira pelagijanstvo kao veliku oporbu pravoj svetosti. Konkretno, u točci 48 i 49 tvrdi:

"48. Jer moć koju su gnostici davali inteligenciji, neki počeše davati ljudskoj volji, osobnom trudu. Tako su nastali pelagijevci i polupelagijevci. Nije više bila inteligencija koja je zauzimala mjesto tajne i milosti, već volja. Zaboravljalo se da "sve ovisi ne o htjeti ili ne htjeti, već od milosti Božjoj" (Rm 9,16) i da nas je "on ljubio prvi" (1 Iv 4, 19).

49. Oni koji odgovaraju ovom pelagijevskom ili polupelagijevskom mentalitetu, makar govorili o Milosti Božjoj zašećerenim stilom "u biti samo se pouzdaju u svoje vlastite snage i osjećaju se nadmoćnijima od drugih jer ispunjavaju izvjesne norme ili su neslomljivo vjerni izvjesnom katoličkom stilu" (ovdje citira svoju "Evangelii gaudi"). Kada se neki od ovih obraćaju slabima govoreći im da se sve može s milošću Božjom, u suštini im prenose ideju da se sve može ljudskom voljom, kao da bi ona bila nešto čisto, savršeno, svemoguće; na što se nadodaje milost. Nastoji se zapostaviti da "ne svi mogu sve" (ovdje tendenciozno citira Sv. Bonaventuru), i da u ovom životu milošću nisu potpuno i definitivno ozdravljene ljudske slabosti (ovdje citira tendenciozno, tj. na kriv način, Sv. Tomu Akvinskog)..."

Upravo dakle, na primjeru ovog dječaka on (Bergoglio) nastupa suprotno onom što navodno osuđuje, tj. pelagijanstvo. Naime, Pelagije je naučavao da je Istočni Grijeh bio samo loš primjer i da vjernik postiže svetost naporom vlastite volje. Pelagije griješi u tome, što makar se vjernik treba truditi do krvi, sav njegov trud sam je proizvod milosti Božje. Onaj prema tome tko više dobra čini, čini to jer više odgovara na Božju inicijativu koja je uvijek prva.


Treba napomenuti da je Pelagije imao puno bolji nastup od Franje, jer Pelagije se trudio oko postizanja kreposnog kršćanskog života - vjerovao je u Boga, Isusa Krista, i bio rigurozni monah; nljegovo učenje je bilo heretično i vrlo opasno, ali njemu nije bilo svjedno da li netko vjeruje ili ne -, dok ovdje Franjo proglašava praktično svetim - kaže da je na nebu, u smislu spasenja - nekog tko uopće i ne vjeruje. Gdje je onda mjesto za milost Božju? Franjo u suštini nastupa još i gore: kao obični naturalist kojemu vjera nije ni potrebna.


Makar ovo ne bile službene tvrdnje, njihov odjek preko medija je takav da bi se on trebao automatski opvrći da je  nekog reda i zakona, a ne tolikog otpada.

Na koncu, vidimo na koga cilja Jorge Mario: upravo na one koji se trude biti katolici i stavljaju Boga na prvo mjesto, te mu posvećuju vrijeme i svaku misao. One koji nastoje pridobiti duše za kraljevstvo nebesko. Takvi su "pelagijanci". Bergoglio sve izvrće.

Broj komentara: 7:

  1. Dobri Bog i po krivim crtama piše ravno. Papa treba učvrstiti svoju braću u vjeri. To je Gospodin rekao prvome papi Petru , ali je isto tako upozorio da će i mnogi otpasti od vjere i da će biti zavedeni i ići za sinom propasti. Osobno me je papa učvrstio u vjeri i to tako da se nisam složio sa njim i njegovim učenjem. Kako? Došlo je vrijeme da se ne može vjerovati ni rođenom bratu . Ako uzmemo Isusovu pouku tko su mu majka i braća , oni koji slušaju riječ Božju i vrše je , onda na možemo vjerovati ni rođenom bratu ako ne provjerimo što govori i je li u suglasju s naukom Isusovim. Ako nije, nije nam brat pa makar ga ista majka rodila. Zato na onom drugom mjestu veli tko god više voli ženu , muža , djecu , roditelje , braću , polja , šume ...nije Njega dostojan. Kako nas netko može utvrditi u vjeri ako govori i naučava suprotno od istine. Pa upravo tako što ćeš itinu tražiti , upoznati i uzljubiti. Nećeš primiti sve zdravo za gotovo nego ćeš ispitati , dobro zadržati a loše odbaciti. Ja ne znam kako bi se i na koji način trebale ispuniti Isusove riječi o otpadu i da će mnogi biti zavedeni. Zašto bi nas inače upozorio da neka se pazimo da nas tko ne zavede , a pogotovo onaj koji navješta neko suprotno Evanđelje i predaju koja nam je predana i koju primismo. Takvoga čak proklinje a znamo kako je prošla čak smokva koju je prokleo. Kad sam to ovdje nedavno napisao onda sam bio popljuvan . Završit ću s nekoliko misli Nadbiskupa Lefebvrea; ,,Izabrao sam neposluh sadašnjem papi kako bih bio u zajedništvu s 262 (prijašnjih) papa. -Kršćanska ljubav poćinje odanošću prema vlastitoj vjeri.- Nekritična poslušnost je zapravo grijeh protiv kreposti poslušnosti. -Kako se mogu osjećati osamljeno kad sam u zajedništvu s 262icom papa i cijelom katoličkom vjerom? - Ja sam za Papu kao nasljednika Svetog Petra u Rimu. Sve što tražim da Papa bude stvarno nasljednik Sv. Petra , ne nasljednik Rousseaua , masona , humanista , modernista i liberala ." Tako je govorio Monsinjor koji je živio i umro exkomuniciran od pape kuranoljupca i utemeljitelja krivog asiškog ekumenizma . Postavio bih vam još jedno provokativnije pitanje, bi li dozvolili da papa Franjo položi ruke i moli za vas?
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Vi se kao katolik morate složiti s Papom, ne misliti suprotno i tako se učvrstiti u vjeri.
    Neka se Jorge prvo obrati, pa onda nek moli i za mene.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ha, ha, ha, Robelare baš si me nasmijao i zabavio.
    Ti "evangeliziraš" baš kao tvoj "papa" Bergoglio.
    Koje samo "pobožne" vratolomije ti izvodiš, da nema Bergoglia još bi bio i originalan.
    Teško mi je naći jednu kvalifikaciju za tebe, ali najbliža bi bila "katolički gnostik".
    Mislim da, za razliku od Bergoglia, ti zbilja tražiš Boga, ali sa ovom zbrkom u riječima neminovna je zbrka u mislima, a onda i duhovna pomutnja slijedi. Kao da hodaš kroz gustu maglu i nazireš po neko svjetlo, ali Svjetlonoša ti podmeće lažne signale na svjetionicima vjere pa umjesto da bježiš od hridi tebe lažno svjetlo navodi baš ka hridi, u pogibelj.

    Nije vjera u Krista tako komplikovana. Kod koga nema ljubavi za Krista (tko širi bogohule i hereze) nije od Krista ni za Krista. Bježi od njega i kloni se njegove logike i ne časti ga nikakvom časti, "sa takvima ni za stol", a kamoli u Crkvu!

    PP

    OdgovoriIzbriši
  4. ,, Vi se kao katolik morate složiti s Papom , ne misliti suprotno i tako se učvrstiti u vjeri."
    Sa kojim papom? Niste li stava da ovaj papa nije papa , čak da i nije mogao biti izabran za papu , ili sam nešto pobrkao?
    Da ste napisali sa Papama do Ivana 23. u redu . Opet se pozivam na riječi Isusa Krista da se večma treba pokoravati Bogu nego ljudima. Ako je Isus Bog , a Jest, onda moram poznavati Njega i Njega slušati i Njemu se pokoravati . Zašto? Zato jer On sam veli tko Njega sluša , taj sluša Njegovog ( i mog) Oca koji je na Nebesima. Zašto bi morao slušati zadnjeg papu ili postkocilske moderne pape unazad zadnjih pedeset godina , a ne one pape kroz devetnaest i pol stoljeća prije 2. V. koncila ? Koju je to dogmu ovaj važeći papa donio? Zar vam je toliko teško bilo razumjeti što je monsinjor Lefebvre želio reči? Ili vam je draži biskup Wiliamson?
    ,,Neka se Jorge prvo obrati , pa onda nek moli i za mene."
    Sami pobijate sebe. Ne može se papa prvo obratiti da bi bio papa , pa tek onda moliti za nekoga. To je isto kao da netko veli bit ću katolik tek kad prestanem griješiti. Ili ići ću na ispovjed ili na Misu tek kad se popravim. Ako je kršten i priznaje nauk rimokatoličke crkve onda je valjda i katolik. Sad je li loš katolik to je druga pjesma. Po vama onda nije ni jedan vjernik više katolik koji priznaje papu Franju papom , dobrim ili lošim. A svaki koj ide na Misu NO ili TLM , taj priznaje papu Franju . A upitno je dal oni koji ne poštuju Crkvene zapovjedi i ne idu nedjeljom i zapovjedanim blagdanom uopće jesu članovi te Crkve. Na svakoj se toj Misi moli za Papu , ovog , a ne nekog koji ima doći . Zato monsinjor Lefebvre nikad nije prekidao odnose sa Rimom i negirao vlast Petrovog nasljednika na zemlji , bio ovaj dobar ili loš , što je bilo najlakše učiniti. Pa makar mu nanosili očitu nepravdu. Zbog toga su neki i napustili Bratstvo i pristali na ustupke i prihvatili kompromise sa vjerom . A gdje su danas znamo . Uzmimo samo jesnu pretpostavku , recimo da po vama dođe jedan pravovjerni i ispravan važeći papa , i vrati ispravan i pravovjeran nauk i Bogoslužje , tko mu je sada najbliži i tko se neće morati ,,privikavati,, na staro odnosno ispravno. Odgovor je samo jedan , nekome na sreću a nekome na žalost. To je Svečenićko Bratstvo Svetog Pia X. Amen. Alleluia.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ah, joj, pa kako ne shvaćate? Time što biste morali slušati Bergoglia, a to je nemoguće ako hoćete biti katolik, znači da on nije Papa. I zbog toga ga ne slušam niti slijedim.
      Ja imam čvrstu volju za slijediti Papu, ali toga ne vidim.

      Izbriši
  5. Odgovorite otvoreno bez nepotrebnog filozofiranja.
    1. Priznajete li da je papa Franjo papa?
    2. Ispovijedate li se?
    3. Idete li redovno na Misu?
    4. Jeste li rimokatolik?


    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  6. Ne znam kako ne shvaćate, mislim da sam dosta jasan na blogu.
    Katolik sam koji ne prihvaća Franju kao Papu jer se ne može podvrći njegovom lošem nauku. Jer ne vjerujem da je Papa.
    Ponovno: imam volju podvrgnuti se Rimskom Pontifeksu, što mora imati jedan katolik, ali ne vidim ga u Franji.
    No, problem formalno počinje prelomom Drugog Vatikanskog Sabora. Pavao VI je učinio mnogo gore od Franje. Ali to u ono doba su vidjeli vrlo malo njih, praktično nitko. Sada je dosta drugačije. Osim toga, tolika informacija je dostupna.
    Što se tiče mise, tu je pitanje dosta složenije. Več u svoje vrijeme ćemo podrobno o tome. Ima nekoliko mjeseci da bih htio pisati o tome, ali uvijek nešto iskrsne što traži odgovor. Ali da se naslutiti na osnovu pisanog u etiketi "liturgija".

    OdgovoriIzbriši