"Večeras ovdje ponosan stojim i ne mogu miran ostati kod kuće kad imam podatak da je naša zemlja, Bosna i Hercegovina najkorumpiranija zemlja na svijetu."
Prije svega moram potcrtati da mi je preko glave ovakvog neopravdanog pesimizma. Ne samo što mi je preko glave, ili mi posebno smeta, već što je apsolutna neistina i kao takva nikad ne može doprinijeti ničem dobru. Ovo je velika pošast našeg naroda. Uostalom, nešto što lako dijelimo sa svim balkanskim susjedima. Iza toga krije se velika uobraženost kojoj smo skloni. Jer, zašto smo mi tolikom lakoćom "najbolji na svijetu" u ovom ili onom, ili "najgori" kad je u pitanju nešto drugo? Jer smo mi "nešto". Nešto posebno. Time na zaobilazni način govorimo o našoj izuzetnosti, kojoj se u suštini divimo. Divimo se samima sebi.
A, jednostavno, trebali bi malo spustiti loptu na zemlju. U prvom redu, nismo najgori niti je ovdje najužasnije ili mučnije. Mogli bismo nabrojati na stotine zemalja gdje sigurno nije bolje, a reći to jest eufemizam. Kad već govorimo o najgorem, spomenuti ćemo npr. južnoameričke zemlje podjarmljene narko kriminalom. Narko mafija "maras" ima toliku silo koliku i država. Na tisuće mladih je zarobljeno tim zločinačkim mrežama čiji lideri i članovi vrše sotonske kultove:
Jesmo li svjesni pakla u kojem žive milijuni ljudi diljem svijeta? Jedan član "Mare Salvatrucha" opisuje svoju inicijaciju u grupu:
"Otišli smo do jednog groblja i zakleli smo se pijući krv jedni drugih. Uzeli smo nož, isjekli ruke i poslije izlili krv u posudu iz koje smo pili. Pušili smo mnogo marihunane i poslije smo presjekli jednu mačku na pola".
U takvim zemljama ima ubojstava zbog najobičnijeg mobitela. A od članova ovih kriminalnih grupa može se tražiti da ubiju svoju vlastitu majku, i spremni su na to. Jeste li svjesni kolikog zla ima na svijetu, u odnosu na koje naše jest najobičnija mrvica?
Ovdje je puno mita, kradu, nose, pljačkaju, sudovi potkupljeni...? Ovako sude u Južnoj Africi, nekadašnjoj jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, a danas putem totalnog rasula. Vicky Momberg, bijelkinja, potomka boera koji su izgradili i podigli njenu zemlju, osuđena na tri godine zatvora - dvije efektivnih, jednu uvijetno - jer se ružno oslovila na crnog policiajca koji je previše kasnio nakon što je bila pokradena. Isti sud oslobađa crnca koji prijeti rešetanjem bijelce - koji su po njemu "opsjednuti". Kazna mu je da... se izvini!
Hoćemo li govoriti o USA, Engleskoj, Njemačkoj...? Nisu li ove zemlje prve u natovariti rodnu i svaku drugu đavolsku ideologiju? Zar nije to najgora korupcija što postoji?
Žali se fra Mario da se krivo gleda na fratre ili svećenike ako se počnu baviti politikom. Istini za volju, od raspada Jugoslavije niste ni prestali baviti se njome.
Osobno mi ne smeta da se bavite... ali pod uvjetom da progovorite mudro i razborito. I, svakako, iz vjere.
Doista, fra Mario ne malo puta zna nešto dobro reći i s političkog stanovišta, ali ovaj put dobro uprska. I još se pozva na Franju, i baš ušećerio:
"Jednoumlje smeta i na svjetskoj razini, kaže Knezović i ponavlja riječi pape Franje koji je kazao kako jednoumlje udara na savjest i da je ono nasilje nad savješću, nad nacijama i čovjekom. U takvim uvjetima ne možemo govoriti ni o demokraciji, jer je demokracija trenutno u rukama nadmoćnijih."
Kao obično kod Franjinih riječi, postavlja se pitanje: što je pisac htio reći? Što je htio Franjo, ne ćemo sada ulaziti - malo da otpočinemo - ali fra Mario otprilike ovo: nije samo HDZ partija koju se može glasovati. Pa je to malo uvijeno, znaš kako je. Uostalom, tu je bio zbog nečega, pa se može naslutiti.
Fra Knezoviću, posvetite se vjeri. To vam je najbolje i najpametnije. Produbite u njoj, bez straha. Što više produbite, to će Vam manje Franjo dolaziti na pamet. I što više će te znati poučiti vjernike da valja.
Poniznosti nam treba. Strpljivosti, požrtovnosti, odricanja za opće dobro. Vjere, kreposti nadnaravnih i ljudskih. Sve je to podloga ljubavi, i ljubav se u tome očituje. Nismo li s Bogom, ništa nam ne pomaže. A jesmo li, sve je lakše i svjetlije.
Imate dosta posla.
Evo savjeta: bolje se vratiti u ratom opterećenu Siriju, poručuje sirijski katolički biskup Jano Battah, nego ostati u Evropi gdje je Francuska Revolucija marginirala Boga. Tamo sirijski kršćani ne će biti srećni, tvrdi.
Evo savjeta: bolje se vratiti u ratom opterećenu Siriju, poručuje sirijski katolički biskup Jano Battah, nego ostati u Evropi gdje je Francuska Revolucija marginirala Boga. Tamo sirijski kršćani ne će biti srećni, tvrdi.
Nema komentara:
Objavi komentar