Kalifornija, snažno nizbrdo zahvaljujući multikulturnosti i liberalizmu. Potreba zaštite identiteta

Krajem sedamdesetih godina bila je fora slušati "Hotel Kaliforniju". Bila je ta pjesma nekako ikona svega onog što smo se stidjeli u Jugi, i jedva skriveno maštanje o boljem svijetu koji je zasigurno tamo na zapadu. Gledali smo u njih zadivljeni, ne bi li nam se tako uzgred skinuo naš istočni sram. Što više zapada, manje srama i više "nečeg", koje nismo bili ni u stanju opisati. Logično, jer smo bili prevareni.

Prođoše godine, prođođe decenije, i naučismo gorko da ono nije bila istina. Onaj svijet je bio lažno obećanje raja na zemlji.

Istini za volju, taj "raj" promijenuo se iz korijena:

Šesdesetih godina prošlog stoljeća, bilo je 75% bijelaca u Kaliforniji, danas ih je kojih 30%, potpuno premašeni od hispanaca, kojih je oko polovice. Također broj azijaca je dosta porastao.

Samo između 2000 i 2010 Kalifornija je imala porast pučanstva od pet milijuna, dok se broj bijelaca smanjio za kojih 850.000. O čemu se radi?

Sedamdesetih godina bilo je potrebno rušiti SSSR i njegove satelite. Trebalo se pokazati komunističkoj raji blagodat kapitalističkog Hollywooda i ljupkost "Hotela Kalifornija". Dopuštao se visoki životni standard stvoren u dobroj mjeri radničkoj evropskoj kulturi, zasnovane na smislu kršćanske odgovornosti. "Kako siješ, tako ćeš i žeti"; dopuštalo se da ljudi siju, i da dobro poženju. Standard običnog radnika u Kaliforniji tih godina bio je vrlo visok. Ono što se govorilo, "Amerika!".

A onda je pao SSSR. Nikom više nije bilo potrebno pokazati da je kapitalizam bolji. Onda dođe kruta stvarnost. Trebalo se preći iz klasičnog komunizma u međunarodni kulturni marksizam; društvo novih robova.

Ovo je zemlja koja nam se svima stavlja na uzor?:

Kako je moguće da masa i masa beskućnika naseljava čitava predgrađa kalifornijskih gradova? Što se desilo s Kalifornijom?

Taktika je bila vrlo slična kao i svugdje gdje se primjenjuje socijalna inžinjerija: krivi su bijelci za sve, i da bi naše društvo postalo "humanije" i "slobodnije", treba se otvoriti novim kulturama:

Rezultat: masovni prirast hispanaca učinio je da prevagnu njihovi negativni običaji, koje nisu uspjeli dominirati u svojim sredinama. Nered u kojem su živjeli u zemljama porijekla, prenijeli su u zemlju koja ih je prihvatila (bolje: kojoj je bilo naloženo da ih prihvate). Nešto što ta zemlja nije mogla učiniti. Nevjerojatna stopa nasilja južnoameričkih zemalja, pogoršala je kao nezdravom plimom zemlju destinacije. Podaci govore sami po sebi. Meskička vlada je napravila precizni spisak 50 svjetskih gradova po stopi nasilja (od ubojstava pa nadalje). Na prvom mjestu je Los Cabos iz Južne Kalifornije (Meksiko) i ukupno južnoameričkih gradova je 44. Tri iz Južne Afrike i tri iz USA, posebno zahvaćeni migracijom ili većinskom populacijom crnaca kao Detroit.

Sva ova strujanja nisu slučajna, već su vođena od onih koji projetkiraju novu sliku svijeta. U interesu im je Novi Svjetski Poredak međunarodnog komunizma, novog robovlasničkog društva na čijem će se vrhu oni nalaziti.

Njihovi ciljevi daju nama smjernice političke borbe. Upravo ono što oni žele srušiti, mi moramo održati. Zbog toga je upravo kršćanski boriti se protiv masovne migracije, jer takvoj nije cilj tobožnja solidarnost prema "jadnim izbjeglicama" i sl., već stvaranje nove nekršćanske populacije.

Kao što je i kršćanski boriti se protiv liberalizma, jer je ovom cilj stalno smanjenje radničkih primanja - po stalnom povećanju jeftinije ponuđenog rada. Sjetimo se da je uskraćivanje radničke plaće grijeh koji vapije nebu za osvetu, zajedno sa ubojstvom nevinog i sodomijom.