Modernisti mogu nastaviti s rušenjem vjere i bez Amoris Laetitia

Odjeknula je vijest da je prošle nedjelje, 22 travnja, poznati američki političar demokratske partije Antonio Villaraigosa

pristupio na pričest i to u katedrali u Los Angelesa.

U vezi ovog čina postoji cijeli niz ne ću reći skandala, već velikih uvreda Bogu. Prvo, Villaraigosa, gradonačelnik Los Angelesa, je zastupnik pobačaja i istospolnih brakova, sve ne od jučer.

Drugo - ne mora značiti da je manje važno -, misu je slavio Nadbiskup Jose Gomez, član Opusa Dei. Makar ne poticao od numerarija Opusa, ipak pripada toj prelaturi. Kako je mogao to dopustiti? Neki će reći, "on nije sigurno ni znao tko će doći na pričest". To je također ne mali problem. Jer onda, za pričestiti se, dovoljno je samo stati u red bilo komu? Da li se poučavaju vjernici tko može i tko ne može se pričestiti? To je doista danas rijetko čuti, a koliko vidim na zapadu posebno.

Treće. Ne radi se samo o ovom doista bogohulnom činu, jer dopustiti da se netko ovakav pričesti - recimo da se greškom pripušten, da li se biskup javno pokajao zbog ovog? -, velika je uvreda Bogu. Radi se ovdje o sistematskoj uvredi Isusu Kristu zbog ovakve liturgije. Mimo pitanja valjanosti Novus Ordo mise, pretpostavljajući njenu valjanost dakle, kako se mogu dopustiti sve ove uvrede Presvetom koje se opažaju na misi?

Ovdje je najveća uvreda sama liturgija, posebno način pričešćivanja. Ja od zapanjenosti moram staviti ruku na usta pred ovom drskošću. Pogledajmo: masovno se pričesćuju na ruku, daju pričest obični vjernici, čak i žene. Ne samo Tijelo Kristovo, već idu i sa kaležima po crkvi i daju svakom tko stane u red i zatraži pričest.

Da li misle da tako Tijelo i Krv Kristova mogu pasti na tlo i biti pogaženi? Makar mi sam način pričesti izgleda još teža stvar, ako mogu tako reći.

Zadnje o čemu razmišljam jest sljedeće: na zapadu je sve manje katolika, posebno na zapadu sekularizacija je najžešća. A ipak odatle dolaze ključni biskupi i kardinali na glavna mjesta. Ako ima koji iz drugog kraja svijeta, takvi isto vrlo često su na liniji ovih, ili ako ne, onda su ušutkani. Primjer je afrički Kardinal Sarah koji bi htio napraviti nekog reda u liturgiji, ali s vrlo malim ili nikakvim uspjehom. Možda je sreća što je crnac, pa mu praštaju. Ali je svakako stavljen u stranu.

Ono što se vidi na ovakvim misama, to je ono najgore. I potvrđuje da se vrijeme ubrzava.

Post scriptum: misa o kojoj se radi (gornji video je druga ali u istoj katedrali i istog dana) jest ova: