Doista, dobro je rečeno: bijeg. Ali ću vam reći i ovo: kukavički bijeg. Daleko od mene da opravdavam nepravedne i nečovječne uvjete rada; varanja radnika, njihova prisila, uvjetovanja, poniženja na kraju krajeva, itd. Nego stvar se ne završava na nekavkim Plodinama. Zar ćeš tako jeftino prodati svoju Domovinu da sprašiš negdje vani, tražeći navodno "bolji život"?
Nije to jedino radno mjesto u Hrvatskoj, a u najgorem slučaju nije ni gore od toliko toga što te može čekati vani. Par primjera.
Amazon. Naš se čovjek žali da ti ne dopuštaju da staneš. Ali u magacinima Amazona ljudi mokre u boce jer nemaju kad otići do nužnika. Npr. ovaj članak u The Sun informira preko infiltriranih novinara da se radnici otpuštaju ukoliko troše previše vremena za ići u wc.
Taj je problem riješen u američkoj industriji ptičijeg mesa (nije dakle riječ o radnji na ćošku, već o nepreglednim pogonima koji bi morali biti striknto kontrolirani: dobro mi je majko ovdje, ne brini se): mokre se u pelene.
Nije potrebno tražiti druge primjere ponovnog rađanja industrijske revolucije koja je prethodila komunizmu.
Poruka ovog članka jest prvenstveno: razmisli i te kako dobro o traženju sreće i boljeg života negdje vani. Pa eto, uzmimo i nek imaš dosta dobar posao u bilo kojoj stranoj državi. Neka radiš samo prije ili poslije podne uz jako lijepa primanja. Što si dobio? Ti gradiš tuđu državu, a svoju napuštaš. Ostavljaš je dušmanima. Zar ne vrijedi boriti se za svoje ognjište? Tu su ti preci, tu su ljudi koji razmišljaju slično tebi. Tolika je razlika posebno zapadnog mentaliteta prema našem, da bih ja sto puta radije živio u Srbiji nego u Njemačkoj, Danskoj, ne daj Bože Švedskoj, itd. Jedino možda kad bi bio neki Božji čovjek i otišao tamo radi Kraljevstva Nebeskog, tj. ne da zarađuješ materijalno, već da tumačiš tim nesretnicima Kristovu vjeru, makar po ljudski tijesno živio. No, nije o tome riječ.
Previše već imaju hrvati, a i ostale komšije, iskustva na radu vani da ne bi mogli shvatiti te stvari. Reci sebi: Bog mi daje 4.000 € da gledam ovo nebo, i gazim ovu zemlju koju trebam. A onda sa tim moram platiti fiksne troškove na zemlju i nebo te mi ostaje ovih 500 € za život. Nije ovo dijalektična varka, već je tako.
S kim ćeš se družiti, tko će ti djecu odgajati, kakvoj nesigurnosti će biti izloženi? Da li će im tjerati na nos rodnu ideologiju još u vrtićima?
Ne, nemoj se predavati tako lako. Pa i materijalno kad uzmeš, samo malo njih vani postignu bolje poslove. Životni standard je vrlo skup: što zaradiš to i izleti iz ruku. Pa nek i ne izleti. Čemu vrijedi sve što imaš, tvoja kola od ne znam koliko, kad ti utrošiš život u to? Ne malo puta ljudi i osiromaše i jedva živu kožu sačuvaju.
Vjeruj, takve nestrpljivosti nisu dobre. Nema samo Plodina i sličnog u Domovini. Strpi se, potraži. A ako nema za sada drugog, biće. "Nisam vidio pravednika da mu djeca traže kruha", govori psalmista. Providnost je djelotvorna. "Ne brini se tjeskobno u što ćeš se odjenuti, o tomu se brinu pogani". Vjeruj tim riječima jer ih je izgovorio Bog umjesto mene, i za sva vremena, pa i za ova.
Druga poruka ovog razmišljanja jest o krahu liberalizma. Nije čudo što se ima toliko nostalgičara prema komunističkom periodu kad se vidi koja je danas radna praksa. Ne jer bi komunizam bio dobar, već jer je liberalizam... smeće, ništa drugo nego smeće!
Ali komunizam i liberalizam su dva ekstrema jedne iste negativne stvarnosti: financijskog ropstva država. Današnje države (Sirija i Iran npr. su izuzeci) nemaju mogućnost izdavanja svoje vlastite valute. Tj., uvijek ono što imaju dobivaju na dug, od međunarodnih lihvara. Svaki novac koji se stavi u opticaj, opterećen je dugom. Samo mali broj država koji uspije prodati više nego kupiti može teoretski smanjiti taj dug, ili ga čak izbjeći. Ali to nije slučaj kod ogromne većine nacija.
Drugo je veliko zlo kojim smo zahvaćeni globalizacija. Nemoguće je konkurirati proizvodima napravljenim rukama polugladnih radnika-robova u Kini, Indiji, Bangladešu i sl. Potrebno je dakle uvesti carinu na sve proizvode koji mogu gurnuti na dno mora sve ono što bi ti mogao napraviti. Tako jednim mahom lome svaku moguću industriju s kojom raspolažeš.
Ta dva ključna elementa trebala bi biti u programu svake partije ili bolje reći alternativnog pokreta usmjerenog na pravi otpor međunarodnom ropstvu.
Ali do tada, ne plači jer su te vrata uštinula.
Ako ćemo se složit da bi realna plača u Konzumu za rad praznicima i nedjeljom trebala biti bar pet tisuća , a plačeni su tri i dvjesto , izračunaj mi moj domoljube koliko je Todorić na tim siroticama sebi stavio u đep. Koliki je to iznos u deset godina rada . Jeste li upoznati da svaka mora doći i ostati po sat vremena dulje koje će im samo Dragi i Dobri Bog platiti na onome svijetu. Znate li kolika djeca nemaju nedjeljom ručka , blagdanom majku jer mora rintati za Todorićevu kćer da bi si ova mogla povećati usne. Znate li za omalovažavanja istih od pretpostavljenih i kupaca koji dolaze nedjeljom poslije mise , uključujući i svećenike i časne. Da , dobro pitate , tko to može platiti. Tko im može platiti nedjeljnje ručkove sa obitelji , druženje sa suprugom , posjet roditeljima , groblju ... ne izlaske i odlaske u kino. Propuštene mise , badnjake ... Zato ne nazivajte zlo dobrim. Domoljubi i katolici koji ne vole bližnjega kao samog sebe. Ne vole ni Boga . Vole šoping centre nedjeljom. Da to je istina . Istina je , a i pitanje kako to da nema više na boćicama vode Jana tzv. poruka anđela . Zar ti isti anđeli služe jednom takvom kao obitelj Todorić . Zar ih pravi službujući anđeli nebi upozorili. Eto ga sad u Londonu kod kraljice majke i čarlsa umjesto kod Kraljice Neba i Zemlje i Njenog Sina. Zato samo naprijed , svi vi koji niste Božiji , idite u Irsku , idite van jer tamo je još bolja bezbožnost. A , vi nećete ići , ovdje vam je super . Onda nek ibe poštena radnička sirotinja , nek rađaju male Irce i Dance. To je prava istina .
OdgovoriIzbrišiLev ZAK.19.13,,Ne iskorišćuj svoga bližnjeganiti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra... Svoga se Boga boj! Ja sam Jahve!"
Robelar
Treba se boriti protiv Todorovica u Hrvatskoj, ne služiti drugim Todorovićima vani.
Izbriši3200 možda bruto. Što je oko 2600 neto. Zapravo, sad je porasla minimalna plaća nekih 130 kn pa je onda mrvu više.
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
IzbrišiRadi naravi moderne tehnologije koja uvelike centralizira moć, jedino rješenje u obrani pravde i pravice je jaka kršćanska država ili još bolje jaki kršćanski kralj koji će imati moć i autoritet nad poslodavcima.
IzbrišiVidimo da su danas mnoge tvrtke moćnije od država te tako upravljajući s državom ista ne brani radnike od izrabljivanja, a vjerojatno ne će radnike zaštiti niti onda kad zbog robotizacije ostanu bez posla.
Demokracija je obmana i uvijek je u rukama bogatih koji imaju pod kontrolom medije.
Badava je gluhome pjevati a slijepome plesati.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Nikad nije bilo lako. Mislim da danas ljudi imaju više prohtijeva nego u mojoj mladosti. Nije baš tako puno prošlo vremena. Studirao sam u jednom velikom gradu. Ne malo puta nisam imao novca za iznajmiti jedan krevet, već sam ga morao dijeliti sa jednim kolegom. Da bi mogli lakše stati, okrenuli bi noge jedan drugom prema glavi, i tako bi se strpali u jedan krevet.
OdgovoriIzbrišiDanima ako ne i tjednima doručkovao bih i večerao komad kruha sa jogurtom i jednim sirom "Zdenka". Imali smo jeftine bonove za studentsku menzu. Stara i nekvalitetna hrana, jednom mi se napuhao trbuh k'o bačva. Bio sam na kruhu i jogurtu skoro mjesec da ne bih išao u bolnicu.
Prvi posao nađog u Hrvatskoj. Otišao sam gdje drugi nisu htjeli. Dođoh do jednog mjesta na 50 km od radnog mjesta. Kontam, sad ću uzeti autobus. A ono taj dan nema autobusa. Što ću sad, majko mila? Razgovor je bio predvečer, devet su ujutro, idem pješke, stići ću do navečer. Nakon 20 km sjedne me jedan čovjek u svoja kola do odredišta.
Tako se živjelo. Jer možda sam ja još više "seljačko dijete" od Bregovića, pa mi je sve to izgledalo normalno.
A kako je lijepa Hrvatska, njeni krajevi svi i onaj zrak što ti piri po obrazima i bistar horizont. Lijepo! Bog dao.
Danas vidim ima studenata koji traže sobu samo za sebe. Ne znam da li ima i jedan bez mobitela. Nađe se i za robu od te i te marke.
Vrlo je malo potrebno za život, a ima stvari koje nemaju cijenu.
Ne treba se odati pesimizmu.
"Evina Kći", gdje je granica? Nema sveopćih pravila, i sve okolnosti nisu iste za svakoga. Ali svi moramo biti strpljivi, vježbati se u krepostima. Zlo što nas zadesi nije vječno, proći će. Ako izvjesno vrijeme treba nešto učiniti, nek se uradi i gotovo. Već će se promjeniti okolnosti. Mislim da bi bilo dobro u slučaju koje komentirate tražiti posao što prije u Hrvatskoj, bliže domu. Ali ne može uvijek biti tako. Opet, ako svi odu za ocem, onda je tek teško.
OdgovoriIzbrišiRazgovaram sa prijateljima koji su vani. Jedan, iskren, kaže mi: "gledam tolike naše ovdje. Dobili su materijalno, i to možda, ali gube duhovno, moralno i kulturno. Otuđe se. A za njihovu djecu, kakav je to utjecaj na njihovu djecu bolje da i ne govorim". Kod naših ljudi izgleda da je jedini argument "zarađujem više". Ama stani, nije sve u tome. Ako imaš i malo dovoljno, strpi se. Riječ je Božja: "nisam vidio pravednika da mu djeca prose kruha". Što kaže Sv. Pavao? "Ako imamo hranu i odjelo, zadovoljimo se time". Nekad mi se čini da su ljudi podivljali. A zašto ne biti zadovoljni skromnim životom? Zadovoljiti se običnim izletom umjesto ne znam kojim putovanjem. Kod obiteljskih ljudi glavno je pak sloga i zajednička vjera i molitva. Mislim da je to mali raj na zemlji.
U redu, slažemo se u tome.
IzbrišiČovjek radi u Hrvatskoj na terenu. Dođe kući svakih nekoliko tjedana i vidi obitelj na dva dana. To je u redu. Čovjek razmišlja da ode u drugu firmu koja radi isti terenski posao u Njemačkoj jer je plaća duplo veća. Ionako dolazi kući rijetko, pa kada ga nema da barem zna zašto ga nema. Pa mu onda pada napamet i da radi za njemačku firmu, a ne preko hrvatske firme u Njemačkoj.
OdgovoriIzbrišiGdje je granica?
(zabunom sam stavila ovaj komentar kao odgovor gore, no i dalje me zanima odgovor).
Jest da malo treba, ali ako imaš djecu, nemaš svoju kuću i živiš u mjestu gdje posla nema ili ima za 3000 kn, onda s tih 3000 kn ne možeš ništa.
Ja sam iz BiH. Ovdje je pošast; mnogima nije lako, ali ima dosta obeshrabrenja. Ali ako idu, ja bih barem da odu u Hrvatsku. Pa lakše će im biti obaći svoj rod i održati kontakt ako su bliže. Ali gdje trče u pogani svijet?
IzbrišiEvo gledajte, u Splitu zatvaraju poznati restoran jer nema tko raditi:
https://poskok.info/poznati-splitski-restoran-zatvorio-pred-sezonu-nema-tko-raditi-uzalud-smo-nudili-i-placu-za-cijelu-godinu/
Ovako: vremenite stvari nisu apsolutne, već ovise o okolnostima. Ali tu ulazi dosta promjenjivih. Od strpljenja, pa do odlaska za što kraće vrijeme. A ono što me posebno ljuti kod naših ljudi jest kad vidiš kako su vani spremni raditi sve, a kod nas izabiraju k'o razmažena djeca. Te piškiću te kakiću. I sve im smeta, a vani sve gutaju. A poslije kad dođu foliraju kao da su "uspjeli". Pa i kad je riječ o materijalnom dobitku, mislim da je skoro uvijek riječ o porazu.
Općenito gledano na svu našu migraciju kroz posljednje stoljeće... vidim je kao veliku štetu i našem narodu i samim migrantima.
U Njemačkoj je trenuto oko 400000 Hrvata , kažu ima ih više nego sveukupno u BiH. Za vrijeme rata napustili su svoja vjekovječna ognjišta i nastanili se u RH. Izgradili su kuće , lupili fasade i sad sve to ostavili i otišli van. Takve se kuće sad prodaju u bescjenje ali nema kupaca. Ima ih u okolici Zg koliko hoćeš . Pogospodili se svi i otišli trbuhom za kruhom iako u Ljepoj našoj ima i kruha i ruha za sve kako reče pok. don Anto Baković. Ali eto ti Božića i Uskrsa , pa godišnjih odmora i sjatila se raja sa njemačkim tablicama u daewo ticu ili bmwu njemačkih tablica. I pazi sad glumatanja , preseravanja i soljena pameti nama koji nismo nikud otišli. Pa unas u dojčland ovo pa ono , ispada da nisu da izvinete pišali israli do nedavno u štali pa im sad sve ide na živce kod nas. Em im smeta gužva , em što čekaju , em je skupo , a tamo su manji od makovog zrna rade i šute. Al eto ti i penzija je tu , pa naši gastarbajteri , bivše jugošvabe hrle natrag. Vele tamo se ne može živjet sa onom penzijom , a ovdje su đekovi u odnosu na susjedovu od 1800 kuna. I eto ih kod naših doktora , po bolnicama , po toplicama , moru . Sve im je super po čemu su u mladosti pljuvali .Robelar
OdgovoriIzbriši