Opus Dei na Franjinom nišanu

Don Antonio Livi je jedan od najinteligentijih poskoncilskih teologa. Bio je Dekan i profesor Lataranskog Sveučilišta u Rimu, i vrlo opsežan autora. Njegov teološki stav jest kontinuitet između nauka Drugog Vatikanskog Sabora i vjekovnog nauka Crkve. Redovni čitatelj bloga je upoznat s mojom pozicijom: radi se ne o kontinuitetu, već o raskidu. Ali, što se tiče Don Livija, riječ je o tkzv. konzervativnom svećeniku.

Don Antonio je postao poznat široj javnosti kada je potpisao u devetom mjesecu 2017. "Correctio filialis Papi Franji" (Sinovsku ispravku) - s obzirom na propagiranje heretičnih teza pobudnice Amoris Laetitia -, kao jedan od najuglednijih teologa među prvim potpisnicima. Posebno je bilo značajno što je pripadao Prelaturi Opus Dei. To je bilo prvi put u povijesti da se desilo nešto takvo.

Prije par dana dao je ekskluzivni intervu za Gloria.tv. U istom, koji ćemo poslije komentirati - jako značajan je njen sadržaj -, predstavlja se Don Antonio Livi, između ostalog, kao "bivši član Opusa Dei". To znači, ukoliko ova informacija jest točna, a pretpostavlja se da jest jer je tu već par dana i jer je osobno pristao na razgovor čiju ekskluzivu ima Gloria.tv koja informira, Don Antonio Livi nije više član Opusa. Tj., da je prestao biti članom te prelature u razdoblju nakon potpisivanja "Correctio filialis". Dakle, ili mu je bilo rečeno da je napusti, ili ju je sam napustio.

Što se dogodilo u međuvremenu?

[Generalni Vikar Opusa Dei, Don Mariano Fazio]

Samo nekoliko dana nakon objavljivanja Correctio, Generalni Vikar Opusa Dei, argentinac Don Mariano Fazio, oštro i javno je optužio za "pravljenje skandala u Crkvi" dvojicu članova prelature i potpisnika spomenute ispravke Franji. Jedan je bio svećenik Don Livi, drugi jedan numerarij (laik koji živi svoj apostolat u celibatu; iz njihovih redova proizlaze svećenici numerariji).

Ovdje trebamo malo stati. Ova optužba Don Mariana je bila upravo nezampaćena u cijeloj povijesti Opusa. Nezapamćena, i koliko razumijem, nepravilna. Jer doktrinalnu ispravku morao je u svakom slučaju izvršiti samo Prelat, Don Fernando Ocariz. Ali Prelat nije bio rekao ništa, dok je Don Fazio izašao naprijed s optužbom. Inače, u Opusu je običaj da se ispravke vrše na privatan način.  A ovdje, i javno, izlazi naprijed Generalni Vikar.

[Aktualni Prelat Opusa Dei, Don Fernando Ocariz]

Da li je Don Fazio imao odobrenje od Prelata? Ne znamo. Znamo, prema ovom intervjuu, da je Don Livi napustio Opus nakon Correctio, i nakon kritike Don Mariana.

Sada bi trebali reći par riječi o Don Marianu Fazio. Krajem 2014. dolazi njegovo imenovanje od pretpodnog prelata, Don Javiera Echevarria, za Generalnog Vikara Opusa. Bilo je to veliko iznenađenje. Mnogi su u tom imenovanju vidjeli Franjinu ruku. Don Mariano, naime, poznavao je Bergoglia još iz Argentine. Plus, Don Mariano je bio poznat po jednom barem dvoznačnom članku - u biti radikalno pogrešnom - kad je tvrdio: "Želimo vikati svom snagom kao prije toliko godina: Sloboda, Jednakost, Bratstvo!" Pretpostavlja se da je htio dati "kršćanski smisao" masonskom sloganu iz Francuske Revolucije. Ali kršćanima nisu potrebne masonske parole za navijestiti svijetu Evanđelje i reći što žele. Uostalom, ta gesla su nespojiva sa kršćanstvom. Jer sloboda ima smisla jedino ako vodi dobru; to je sposobnost koju nam Bog Stvoritelj daje za opredijeliti se za dobro, i postići vječno spasenje. Bez tog smisla, "sloboda" je slobodarstvo. Jednakost? Ne, kršćani propovijedaju Pravdu, a pravda je dati svakom njegovo, ono što mu pripada. Sigurno da je neophodno osigurati osnovnu životnu egzistenciju svakome, ali "jednakost" u tako ljubljenom od socijalista i ostalih rođaka aritmetičkom smislu - kad nakon toga oni su među najuhljebljenijim - jest nepravda, laž i surovost. Bratsvo? Bez Boga kao Stvoritelja i Oca? Ako nema Boga za vrhovnog zakonodavca, "bratstvo" će biti odlučeno Parlamentom, a tu će odučivati na koncu konca moćni za moćne.

Tako dakle, Bergoglijev poznanik, liberalnog nastupa, leti preko Atlantika za prihvatiti se dužnosti Generalnog Vikara Opusa Dei. Katolički novinari upućeni u ovo pitanje vidjeli su Franjinu ruku iza ovog imenovanja. Prethodni Prelat je bio u zadnjim godinama života. Što bolje nego da dođe jedan "prika" na mjesto Prelata Opusa? Dalo se proizvesti takvo mišljenje.

Međutim, Don Mariano nije izabran za novog Prelata. Mnogi u tome su vidjeli otpor Franji. Doista, može se reći da je bilo u biti tako. Makar, moguća Franjina težnja nije naišla na rezonanciju u Opusu.

I onda, upravo taj Don Mariano Fazio javno optužuje - kao da nije postojao Prelat - Don Antonija Livi za Correctio.

Nakon toga, prema ovom intervjuu, Don Antonio Livi nije više član Prelature.

[Na španjolskoj katoličkoj stranici infocatolica.com pisao je i numerarij Don Jose Luis Aberasturi. Često je znao staviti više nego pod upitnik Franjine riječi. Jučer se oprostio od bloga: "Šutjeti ću!", to je njegov zadnji i oproštajni članak. Jako lijep primjer Franjinog "milosrđa" i ljubavi prema "slobodi". Franjo izgleda šerif u "Bergoglio town".]

Svakako, prema sadržaju razgovora sa Gloria.tv, bio bi doveo Prelaturu u sigurno vrlo nezgodan položaj. Jer riječi Don Antonija su kao odzvanjanje malja po nakovnju. Jedan, drugi, treći. Toliko riječi, toliko jetkih zvuka malja. Nema ih previše, teško je očekivati više - imajući u vidu riječi konzervativnog koncilskog teologa. Mislim da se radi o formalnoj najvećog kritici Franje upućenoj mu iz redova modernih teologa.

Evo sažetka optužbi Don Antonija:

1. Franjo je bio izabran za provesti Luterovu Reformu. U novoj Luteranskoj crkvi koja se priprema, biskupi i svećenici neće više biti izričaj svetog, već politike.

2. Mons. Livi kritizira upotrebu rijči "narod" koju Franjo voli primjeniti na Crkvu. Livi potcrtava da je riječ "narod" (moja opaska "Božji narod", izričaj korišten u koncilskim dokumentima II vat. sabora) retorična slika. "Narod je sačinjen od mnoštva različitih osoba, i onda nitko ne može nikad znati što 'narod' upravo znači", tvrdi Livi. I, "Ima u narodu onih koji su puni vjere kao Otac Pio i onih koji nemaju vjere nikako". Takvi stavovi su apsolutno pogrešni, podsjeća Livi.

3. Franjino izabranje je bilo orkestrirano. Prema mnogim povijesnim svjedočanstvima, Mons. Livi je "apsolutno siguran" da je Franjino izabranje bilo orkestrirano. Također potcrtava da je apsurdno tvrditi da je Franjo papa jer je tako htio Duh Sveti, jer "Duh Sveti nadahnjuje svakoga za činiti dobro, ali ne svatko koji primi poticaj doista i čini dobro."

4. Loši i heretični teolozi su zauzeli moć. Mons. Livi napominje da je poznati heretični kardinal poput Kardinala Kaspera izabran od Franje za glavnog inspiratora Sinode o Obitelji. Liviju je ovo još jedna indikacija da je Franjino izabranje jedna velika namještaljka koja vodi priznanju Lutera i stvaranja mise bez posvete (opaska: to jest, mise koja ne može apsolutno biti misa). Prema Liviju ova revolucija je bila u biti planirana početkom šezdesetih godina. Zadnjih pedeset godina obilježeni su aktivnošću "loših i heretičnih" teologa s ciljem zauzimanja moći. "Danas oni su je postigli".

Možda je ovaj razgovor na neki način osveta "dubokog Opusa". Ne sišu baš svi prst u malom broju koncilskih vjernika koji se opiru novatorijama. Livi jako dobro ukazuje razloge koji se kriju iza svega što vidimo u zadnjih pet decenija.

Također ukazuje na činjenicu da se sprema "misa bez mise"; samo djelo đavola; groza pustoši - ali ne zaboravimo, u suštini započeto 1969. promjenom misala i praktičnim ukidanjem Tradicionalne Mise (jednostavno: Katoličke) koju provodi u djelo Pavao VI.