Uskoro i u vašoj četvrti:
utorak, 14. svibnja 2019.
ponedjeljak, 13. svibnja 2019.
Cinizam Franjinih poklona krunica
Blog Call me Jorge... donosi zanimljivu zgodu o Franjinom odnosu prema molitvi krunice. Dok bi se nerijetko odnosio pogrdljivo prema katolicima koji bi molili krunice i prikazivali ih (čak) za njega, organizirano i u što većem broju za postići određenu metu, ili bi koristio neprimjerne izraze odnoseći se na "brbljanje u molitvi" i sl.; dakle, dok prema katolicima drvljem i kamenjem... dotle poklanja i to masovno krunice (neobraćenim) Židovima, uz njegov "blagoslov". Brrr. Zadrhtim tek što pomislim.
Cinizam, njegovog stila. Cinizam je stav osobe koja bezobrazno laže i brani ili prakticira, bestidno i nepošteno nešto što zaslužuje osudu. Cinazam potiče od filozofske škole Antistenesa (V st. prije Krista) koja se karakterizirala odbacivanjem društvenih konvencija i opće prihvaćenog morala. Kasnije je Diogen bio jedan od poznatijih članova te škole.
Zašto je Franjo ciničan? Pogledajte, on "blagoslivlje" krunicu jednoj otpadnutoj od katoličanstva, Anne Virag, koja je prihvatila židovsku religiju i došla do mjesta regionalne direktorice Američkog Židovskog Komiteta (AJC).
Da se smije Bogu i Majci Božjoj koju je ostavila? Netko može reći: "ne, nego da je potakne na ponovno obraćenje na katoličanstvo". Možeš li mi reći od koga je to Franjo tražio ikad? Posebno od Židova.
Ali nije samo stvar u tome. Što naučava Talmud kojeg slijede današnji religiozni Židovi? Navodi Call Me... istraživanje Petera Schäfer, poznatog istraživača religioznih studija i specijaliste o talmudskom židovstvu. 2007. je napisao knjigu, "Isus u Talmudu". Schäfer pokazuje da Talmud - žao mi je što navodim ove riječi, ali potrebno je znati; izmolite zadovoljštinu Bogu zbog ovih uvreda koji mu drugi čine - naučava da je Isus bio kopile bludno začet za vrijeme menstruacije od rimskog vojnika zvanog Pandera [Kallah 51a] i od bludnice [Sanhedrin 106a], i da se sada nalazi u Paklu kuvajući se u fekalijama; u nekim izdanjima u semenu jer je Isus bio osuđen zbog seksualne perverzije [Gittin 57a]. Schäfer dokumentira mnogo više, uključujući da Talmud ističe da je Sanedrin pravedno osudio Isusa jer je bio idolopoklonik [Sanhedrin 43a], još se hvaleći da je Sanedrin postigao nadvladati rimsku opoziciju osudi Isusa [Sanhedrin 43a].
Da li se takvim ljudima može pokloniti krunica, dok ne izvrše pokoru i izraze želju biti katolicima? Što je rekao Isus? "Ne dajte svetinje psima", tj., ne daj svetinje onima koji ih ne znaju cijeniti, koji barem ne izraze želju za upoznati istinu.
Da, veliki cinizam i možda još gore.
Što je bilo sa krunicama?
Završile su na prodaji preko interneta, kao "blagoslovljene od Pape".
Cinizam, njegovog stila. Cinizam je stav osobe koja bezobrazno laže i brani ili prakticira, bestidno i nepošteno nešto što zaslužuje osudu. Cinazam potiče od filozofske škole Antistenesa (V st. prije Krista) koja se karakterizirala odbacivanjem društvenih konvencija i opće prihvaćenog morala. Kasnije je Diogen bio jedan od poznatijih članova te škole.
Zašto je Franjo ciničan? Pogledajte, on "blagoslivlje" krunicu jednoj otpadnutoj od katoličanstva, Anne Virag, koja je prihvatila židovsku religiju i došla do mjesta regionalne direktorice Američkog Židovskog Komiteta (AJC).
Da se smije Bogu i Majci Božjoj koju je ostavila? Netko može reći: "ne, nego da je potakne na ponovno obraćenje na katoličanstvo". Možeš li mi reći od koga je to Franjo tražio ikad? Posebno od Židova.
Ali nije samo stvar u tome. Što naučava Talmud kojeg slijede današnji religiozni Židovi? Navodi Call Me... istraživanje Petera Schäfer, poznatog istraživača religioznih studija i specijaliste o talmudskom židovstvu. 2007. je napisao knjigu, "Isus u Talmudu". Schäfer pokazuje da Talmud - žao mi je što navodim ove riječi, ali potrebno je znati; izmolite zadovoljštinu Bogu zbog ovih uvreda koji mu drugi čine - naučava da je Isus bio kopile bludno začet za vrijeme menstruacije od rimskog vojnika zvanog Pandera [Kallah 51a] i od bludnice [Sanhedrin 106a], i da se sada nalazi u Paklu kuvajući se u fekalijama; u nekim izdanjima u semenu jer je Isus bio osuđen zbog seksualne perverzije [Gittin 57a]. Schäfer dokumentira mnogo više, uključujući da Talmud ističe da je Sanedrin pravedno osudio Isusa jer je bio idolopoklonik [Sanhedrin 43a], još se hvaleći da je Sanedrin postigao nadvladati rimsku opoziciju osudi Isusa [Sanhedrin 43a].
Da li se takvim ljudima može pokloniti krunica, dok ne izvrše pokoru i izraze želju biti katolicima? Što je rekao Isus? "Ne dajte svetinje psima", tj., ne daj svetinje onima koji ih ne znaju cijeniti, koji barem ne izraze želju za upoznati istinu.
Da, veliki cinizam i možda još gore.
Što je bilo sa krunicama?
Završile su na prodaji preko interneta, kao "blagoslovljene od Pape".
nedjelja, 12. svibnja 2019.
Možda najveći udar Bergogliu do sada
Dosad smo imali Dubia četvorice kardinala; pa onda tišina, i "ma nisam baš", "ne bih ja baš tako". Onda pismo svećenika i teologa Franji da ispravi svoja kriva učenja. Onda Viganovo svjedočanstvo, i na koncu pismo biskupima - ne više Bergogliu - da učine nešto u ovoj situaciji kad "Papa širi hereze" (komentirali smo da je to nemoguće, i da prvo treba vidjeti da li je Papa ili ne, a ne zvati ga Papom i heretikom. No, bio je to formalno težak potez... na koji je Bergoglio opet odgovorio prezrivom šutnjom. Dok su neki potpisani na nišanu od Bergoglievih ljudi).
Ali danas se dogodilo nešto vrlo dobro, nešto najbolje do sada, najžešće i najslađe: članovi antimigracijske i "gayskeptične" partije Forza Nuova (Nova Snaga - ekstremno normalna čeljad koju sustav zove "ekstremnom desnicom"), dođoše na Angelus sa velikom parolom na kojoj je pisalo "Stop imigraciji", uz podrugljiv naziv Bergogliu. Mediji ih nisu mogli zaobići i jednostavna parola je proputovala svijetom.
U isto vrijeme, na društvenim mrežama počela je ofenziva iste partije: vjera se ne može koristiti za promociju onih koji žele da talijani nemaju djece i da naše žene abortiraju u cilju da budemo zamjenjeni imigrantima.
Dosta dobro.
Pozivaju Bergoglia da "čuva poklad vjere, promiče nauk i istinu, i da ne potiče muslimansku imigraciju i globalne međunarodne interese koji koriste ekspolataciju, mržnju, teror i oružje.
Koliko on sluša ove pozive, to nam je poznato. Ali su mu ih barem rastrljali u nos.
Forza Nuova podsjeća da su Pape prije učinile od Rima svjetionik civilizacije, ali sada je Bergoglio Sorosov čovjek, imigranata i globalista.
Koliko je slušao tolike pozive do sada, to dobro znamo. Ali ove ne može kontrolirati. Ne može sve kontrolirati. Jer, "i kamenje će govoriti".
Za očekivati je sve više i više ovakvih odličnih posjeta Uzurpatoru.
Jedno od najplodonosnijih hodočašća u Rim trenutno. Bog vas blagoslovio.
Ali danas se dogodilo nešto vrlo dobro, nešto najbolje do sada, najžešće i najslađe: članovi antimigracijske i "gayskeptične" partije Forza Nuova (Nova Snaga - ekstremno normalna čeljad koju sustav zove "ekstremnom desnicom"), dođoše na Angelus sa velikom parolom na kojoj je pisalo "Stop imigraciji", uz podrugljiv naziv Bergogliu. Mediji ih nisu mogli zaobići i jednostavna parola je proputovala svijetom.
U isto vrijeme, na društvenim mrežama počela je ofenziva iste partije: vjera se ne može koristiti za promociju onih koji žele da talijani nemaju djece i da naše žene abortiraju u cilju da budemo zamjenjeni imigrantima.
Dosta dobro.
Pozivaju Bergoglia da "čuva poklad vjere, promiče nauk i istinu, i da ne potiče muslimansku imigraciju i globalne međunarodne interese koji koriste ekspolataciju, mržnju, teror i oružje.
Koliko on sluša ove pozive, to nam je poznato. Ali su mu ih barem rastrljali u nos.
Forza Nuova podsjeća da su Pape prije učinile od Rima svjetionik civilizacije, ali sada je Bergoglio Sorosov čovjek, imigranata i globalista.
Koliko je slušao tolike pozive do sada, to dobro znamo. Ali ove ne može kontrolirati. Ne može sve kontrolirati. Jer, "i kamenje će govoriti".
Za očekivati je sve više i više ovakvih odličnih posjeta Uzurpatoru.
Jedno od najplodonosnijih hodočašća u Rim trenutno. Bog vas blagoslovio.
subota, 11. svibnja 2019.
Zamka Benediktove tradicionalne mise
Benedikt XVI je dopustio 2007. svećenicima slaviti Tradicionalnu Misu. Nešto zbog čega su toliki "naprednjaci" napola poludili, uz obilno lučenje sline preko zubi i zakrvljenje očiju.
Onda, mnogi sigurno poželješe pokucati na vrata: "Ma stani malo, jesi li pri sebi? Zar hoćeš za Veliki Petak moliti da Židovi prihvate Krista? Jel to doista hoćeš? Jel baš tako?"
Bilo zbog tog (potencijalnog) kucanja, bilo zbog same Benediktove dosjetke i programiranja ako "kucanja" uopće nije ni bilo, iduće godine dolazi nadopuna odredbe: Mijenja se molitva za Židove za Veliki Petak.
Treba napomenuti da već Ivan XXIII mijenja tu molitvu, izbacujući iz nje pridjev "perfidni" (tvrdokorni) - perfidis Judaeis - ostavljajući samo "Oremos et pro Iudaeis". "Perfidni" nije pogrdan naziv. Etimologija te riječi znači (per+fide) "onaj koji ne odgovara vjerom koju bi trebao imati", jer su Židovi bili prvi koji su trebali vjerovati u Isusa Krista, i imali su sve uvjete za to. Predkoncilska molitva (u kojoj Ivan XXIII dokida riječ "perfidni") jest ova:
"Oremos et pro perfidis Iudaeis: ut Deus et Dominus noster auferat velamen de cordibus eorum: ut et ipsi agnoscant Jesus Christum Dominum nostrum.
Oremus.
Flectamus genua.
Levate.
Omnipotens sempiterne Deus, qui etiam Iudaeos a tus misericordia non repellis: exaudi preces nostras, quas pro illius populi obcaecatione deferimus: ut, agnita veritatis tuae luce, quae Christus est, a suis tenebris eruantur. Per eumdem Dominum nostrum.
Amen."
Što znači:
"Molimo također za perfidne Židove: da im Gospodin Bog Naš skine veo sa njihovih srca, da i oni također priznaju Našeg Gospodina Isusa Krista.
Pomolimo se.
Kleknimo.
Ustanimo.
Svemogući i vječni Bože, koji u svom milosrđu ne odbacuješ perfidne Židove: čuj naše molitve koje ti upravljamo za tvrdokornost onog naroda; da, priznajući svjetlo tvoje istine, koja je Krist, budu izbavljeni iz svojih tmina. Po istom Gospodinu.
Amen."
(Usput: nema većeg milosrđa prema Židovima od izraženog ovom molitvom.)
Već promjenjenu molitvu Ivana XXIII Benedikt XVI mijenja u:
"Oremus et pro Iudaeis: Ut Deus et Dominus noster illuminet corda eorum, ut agnoscant Iesum Christum salvatorem omnium hominum.
Oremus.
Flectamus genua.
Levate.
Omnipotens sempiterne Deus, qui vis ut omnes homines salvi fiant et ad agnitionem veritatis veniant, concede propitius, ut plenitudine gentium in Ecclesiam Tuam intrante omnis Israel salvus fiat. Per Christum Dominum nostrum. Amen"."
Što znači:
"Molimo se također za Židove da im Naš Gospodin i Bog obasja srca, da prepoznaju Isusa Krista spasitelja svih ljudi.
Pomolimo se.
Kleknimo.
Ustanimo.
Svemogući i vječni Boće, koji hoćeš da se svi ljudi spase i postignu spoznanje istine koja proizlazi iz Tebe, dopusti po tvojoj dobroti da punina naroda uđe u tvoju Crkvu i cijeli Izrael bude spašen. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen."
U pojašnjenju iz 2008. stoji: "formula (molitva) koja će biti čitana na Veliki Petak jest jednostavni poziv za moliti za Židove." Samo poziv? Znači, nije nužno. Jer izgleda ako se i ne odazovu, mogu biti spašeni. O tome je riječ, je li tako?
Dalje, vidimo da je Ivan XXIII dokinuo pridjev "perfidni", ali je još uvijek ostajala potreba obraćenja, "da i oni također priznaju Našeg Gospodina Isusa Krista". "Također" kao i bilo koji drugi narod, čime se označuje da Židovi više nisu izabrani narod, nego je to Crkva, u kojoj i Židovi mogu ući po obraćenju Kristu. Dokida se jednako izraz "da im Gospodin Bog Naš skine veo sa njihovih srca". Jer im taj veo smeta vidjeti Spasitelja.
Jednako nisu htjeli dopustiti molitvu da "budu izbavljeni iz svojih tmina".
Ove stvari, sjećate se, bile su označene na statui Crkva i Sinagoga na Notre Dame.
Zaključak.
Što je onda Tradicionalna Misa Benedikta XVI? Pokušaj da se zbuni tradicionalne katolike i da prihvate "barem nešto", da budu zadovoljni sa "daj što može", kao kad se hoćeš riješiti starih kola pa si zadovoljan i sa manje, samo nek ih odvedu. Pokušaj prikaza da je postkoncilsko i predkoncilsko vrijeme isto te isto, da je vjera ostala ista.
No, braćo, vidimo da nije.
Jednoj dobroj stvari je doprinijela Benediktova Tradicionalna Misa: mnogi su mogli vidjeti što im se ukralo. Te su počeli tražiti skriveno blago, prodajući sve samo da mognu kupiti nađeni biser.
Onda, mnogi sigurno poželješe pokucati na vrata: "Ma stani malo, jesi li pri sebi? Zar hoćeš za Veliki Petak moliti da Židovi prihvate Krista? Jel to doista hoćeš? Jel baš tako?"
Bilo zbog tog (potencijalnog) kucanja, bilo zbog same Benediktove dosjetke i programiranja ako "kucanja" uopće nije ni bilo, iduće godine dolazi nadopuna odredbe: Mijenja se molitva za Židove za Veliki Petak.
Treba napomenuti da već Ivan XXIII mijenja tu molitvu, izbacujući iz nje pridjev "perfidni" (tvrdokorni) - perfidis Judaeis - ostavljajući samo "Oremos et pro Iudaeis". "Perfidni" nije pogrdan naziv. Etimologija te riječi znači (per+fide) "onaj koji ne odgovara vjerom koju bi trebao imati", jer su Židovi bili prvi koji su trebali vjerovati u Isusa Krista, i imali su sve uvjete za to. Predkoncilska molitva (u kojoj Ivan XXIII dokida riječ "perfidni") jest ova:
"Oremos et pro perfidis Iudaeis: ut Deus et Dominus noster auferat velamen de cordibus eorum: ut et ipsi agnoscant Jesus Christum Dominum nostrum.
Oremus.
Flectamus genua.
Levate.
Omnipotens sempiterne Deus, qui etiam Iudaeos a tus misericordia non repellis: exaudi preces nostras, quas pro illius populi obcaecatione deferimus: ut, agnita veritatis tuae luce, quae Christus est, a suis tenebris eruantur. Per eumdem Dominum nostrum.
Amen."
Što znači:
"Molimo također za perfidne Židove: da im Gospodin Bog Naš skine veo sa njihovih srca, da i oni također priznaju Našeg Gospodina Isusa Krista.
Pomolimo se.
Kleknimo.
Ustanimo.
Svemogući i vječni Bože, koji u svom milosrđu ne odbacuješ perfidne Židove: čuj naše molitve koje ti upravljamo za tvrdokornost onog naroda; da, priznajući svjetlo tvoje istine, koja je Krist, budu izbavljeni iz svojih tmina. Po istom Gospodinu.
Amen."
(Usput: nema većeg milosrđa prema Židovima od izraženog ovom molitvom.)
Već promjenjenu molitvu Ivana XXIII Benedikt XVI mijenja u:
"Oremus et pro Iudaeis: Ut Deus et Dominus noster illuminet corda eorum, ut agnoscant Iesum Christum salvatorem omnium hominum.
Oremus.
Flectamus genua.
Levate.
Omnipotens sempiterne Deus, qui vis ut omnes homines salvi fiant et ad agnitionem veritatis veniant, concede propitius, ut plenitudine gentium in Ecclesiam Tuam intrante omnis Israel salvus fiat. Per Christum Dominum nostrum. Amen"."
Što znači:
"Molimo se također za Židove da im Naš Gospodin i Bog obasja srca, da prepoznaju Isusa Krista spasitelja svih ljudi.
Pomolimo se.
Kleknimo.
Ustanimo.
Svemogući i vječni Boće, koji hoćeš da se svi ljudi spase i postignu spoznanje istine koja proizlazi iz Tebe, dopusti po tvojoj dobroti da punina naroda uđe u tvoju Crkvu i cijeli Izrael bude spašen. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen."
U pojašnjenju iz 2008. stoji: "formula (molitva) koja će biti čitana na Veliki Petak jest jednostavni poziv za moliti za Židove." Samo poziv? Znači, nije nužno. Jer izgleda ako se i ne odazovu, mogu biti spašeni. O tome je riječ, je li tako?
Dalje, vidimo da je Ivan XXIII dokinuo pridjev "perfidni", ali je još uvijek ostajala potreba obraćenja, "da i oni također priznaju Našeg Gospodina Isusa Krista". "Također" kao i bilo koji drugi narod, čime se označuje da Židovi više nisu izabrani narod, nego je to Crkva, u kojoj i Židovi mogu ući po obraćenju Kristu. Dokida se jednako izraz "da im Gospodin Bog Naš skine veo sa njihovih srca". Jer im taj veo smeta vidjeti Spasitelja.
Jednako nisu htjeli dopustiti molitvu da "budu izbavljeni iz svojih tmina".
Ove stvari, sjećate se, bile su označene na statui Crkva i Sinagoga na Notre Dame.
Zaključak.
Što je onda Tradicionalna Misa Benedikta XVI? Pokušaj da se zbuni tradicionalne katolike i da prihvate "barem nešto", da budu zadovoljni sa "daj što može", kao kad se hoćeš riješiti starih kola pa si zadovoljan i sa manje, samo nek ih odvedu. Pokušaj prikaza da je postkoncilsko i predkoncilsko vrijeme isto te isto, da je vjera ostala ista.
No, braćo, vidimo da nije.
Jednoj dobroj stvari je doprinijela Benediktova Tradicionalna Misa: mnogi su mogli vidjeti što im se ukralo. Te su počeli tražiti skriveno blago, prodajući sve samo da mognu kupiti nađeni biser.
petak, 10. svibnja 2019.
Riječ o konspiracionistima i antiislamistima
Postoji izvjesna podjela među aktivistima antiNWO. Jedni su antisionisti, i samo vide problem sionista, ili općenito Židova. Redovito su nazvani "antisemitima" od sustava, ali riječ je pogrešna. Arapi su također semiti, i prisvojiti naziv "antisemitizam" misleći samo na osporitelje Izraelove politike ili židovskih konspiracija, jest nepravilno. Radi se o namještenoj optužbi koja skreće pozornost sa pravog pitanja.
Ovi u svemu vide zavjeru sionista, i glavni su im krivci za sve negativno što se događa u svijetu.
Općenito, praktično uvijek, izbjegavaju govoriti o islamskom terorizmu i džihadu. Ako govore o istima, jer ih se ne može zaobići, kao na primjer u slučaju Sri Lanke, navode podatke kako je upravo tajna izraelska služba bila iza toga. Iz cilja za promicanjem općeg rata između muslimana i kršćana.
Primjeri zastupnika sličnih pozicija su konspirativni teoričar Henry Makow. Za njega postoji samo jedna konspiracija, i ta je Židova, ili bolje reći sionista ili kabalista talmudista. Satanista Illuminati koji služe definitivno Sotoni za oduzeti duše Bogu.
Makow je Židov obraćen mislim na protestantizam. Po njemu, muslimani su samo igračka u rukama sionista, koji s njima rade po volji. I kršćani bi trebali imati neku vrstu saveza sa muslimanima. To je apsurd, jer muslimani od samog svog postanka idu protiv kršćana, teško ih progoneći. Na ovoj stranici, kao i na drugim sličnimah, kad se dogodi neki muslimanski atentat, uvijek traže "židovsku zavjeru", ili sionističku, koja bi bila iza toga u krajnjoj liniji. Ne žele vidjeti problem Islama.
Još je gora pozicija stranice "Ružna Istina", (The Ugly Truth), koja isključivo vidi krivicu u Židovima. Njihovi su stavovi vrlo slični nacističkom, idu dotle da čak smatraju kršćanstvo štetnim za čovjeka, jer između ostalog Isus je na koncu konca rođen kao Židov. Oni promiču "nešto više" iza Kršćanstva i Islama, koje bi trebalo uzdignuti ljudski rod i oslobotiti ga. U tom smislu, njihova pozicija je vjerojatno nekog naciste koji je iza stranice, ili njima sličnih skupina ljudi. Promiču navodnu udrugu između kršćana i muslimana protiv zajedničkog neprijatelja, sionizma. U biti, negiraju božanstvo Isusa Krista, ne žele vidjeti štetnost Islama i sotonsku ruku koja se krije iza neprekidnog progona kršćana kroz stoljeća, od prvih dana. Na stranici bilo je i dobrih informacija, jer nisu uvijek išli sa svojom filozofskom pozicijom, već bi jednostavno davali razne informacije. Ovih dana stranica je zatvorena od firme Wordpress.
S druge strane su oni koji samo vide problem Islama, dok podržavaju Izrael. Mnogi konzervativci su na toj razini. Konspiracionisti ukazuju na ove kao organizacije promovirane od sionista za skrenuti pažnju na ono što čini Izrael.
Odgovor ćemo sažeti u kratkim, ali preciznim crtama. Što se tiče nacista, treba biti jasno da je njihov pokret čista poganska religija, i od nje ne može doći nikakvog dobra. Mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto im Bog nije dao pobjedu u drugom svjetskom ratu. Oni ne mogu biti odbrana Evrope.
Ovih dana upravo završavam knjigu "U sjeni tvojih krila", koju je napisao bogoslov i SS vojnik, kasnije svećenik Gereon Goldmann. Proveo je četiri godine u ratu, i tri u zarobljeništvu u logorima Sjeverne Afrike. Živo preporučujem tu knjigu, jer je divno svjedočanstvo onog što je u stanju učiniti vjera. On je bio pravi domoljub (bio je uvijek na prvoj crti, ali kao bolničar), no snažno i hrabro se opirao nacistima. Njegov biografski opis situacija kroz koje je prošao su izvrsno povijesno svjedočanstvo onih preteških godina. Zapanjujuće je kako je svojom pokorom i svetim svećeničkim životom doprinuo obraćenju najžešćih nacista, koji su u svoje vrijeme propovijedali da je kršćanstvo jednako zlo za Njemačku kao i židovstvo, jer je Isus bio Židov, a Gospa bludnica. Takve misli su križile među njima. Takav pokret ne može biti nikad odbrana Evrope.
Problem Židova i sionista koji odbacuju Krista, jest da su duhovni sinovi Ane i Kajfe. "Antikrist je onaj koji niječe da je Bog došao u Tijelu", jest duboko i jasno upozorenje koje daje Sveti Ivan Apostol i Evanđelista za sva vremena. To je problem onih koji odbacuju Isusa, bili oni Židovi, muslimani ili ateisti i gnostici. To je zajednička crta koja stoji iza svih njih, i nema smisla ostati samo na jednoj skupini kao da je sažetak svih nasartaja protiv Boga i njegovih.
No, odgovor je vrlo jednostavan, ali zahtijevan i radikalan: biti kršćanin ne gledajući na cijenu. Reče Gospodin Pavlu: "Dovoljna ti je moja milost".
Ovi u svemu vide zavjeru sionista, i glavni su im krivci za sve negativno što se događa u svijetu.
Općenito, praktično uvijek, izbjegavaju govoriti o islamskom terorizmu i džihadu. Ako govore o istima, jer ih se ne može zaobići, kao na primjer u slučaju Sri Lanke, navode podatke kako je upravo tajna izraelska služba bila iza toga. Iz cilja za promicanjem općeg rata između muslimana i kršćana.
Primjeri zastupnika sličnih pozicija su konspirativni teoričar Henry Makow. Za njega postoji samo jedna konspiracija, i ta je Židova, ili bolje reći sionista ili kabalista talmudista. Satanista Illuminati koji služe definitivno Sotoni za oduzeti duše Bogu.
Makow je Židov obraćen mislim na protestantizam. Po njemu, muslimani su samo igračka u rukama sionista, koji s njima rade po volji. I kršćani bi trebali imati neku vrstu saveza sa muslimanima. To je apsurd, jer muslimani od samog svog postanka idu protiv kršćana, teško ih progoneći. Na ovoj stranici, kao i na drugim sličnimah, kad se dogodi neki muslimanski atentat, uvijek traže "židovsku zavjeru", ili sionističku, koja bi bila iza toga u krajnjoj liniji. Ne žele vidjeti problem Islama.
Još je gora pozicija stranice "Ružna Istina", (The Ugly Truth), koja isključivo vidi krivicu u Židovima. Njihovi su stavovi vrlo slični nacističkom, idu dotle da čak smatraju kršćanstvo štetnim za čovjeka, jer između ostalog Isus je na koncu konca rođen kao Židov. Oni promiču "nešto više" iza Kršćanstva i Islama, koje bi trebalo uzdignuti ljudski rod i oslobotiti ga. U tom smislu, njihova pozicija je vjerojatno nekog naciste koji je iza stranice, ili njima sličnih skupina ljudi. Promiču navodnu udrugu između kršćana i muslimana protiv zajedničkog neprijatelja, sionizma. U biti, negiraju božanstvo Isusa Krista, ne žele vidjeti štetnost Islama i sotonsku ruku koja se krije iza neprekidnog progona kršćana kroz stoljeća, od prvih dana. Na stranici bilo je i dobrih informacija, jer nisu uvijek išli sa svojom filozofskom pozicijom, već bi jednostavno davali razne informacije. Ovih dana stranica je zatvorena od firme Wordpress.
S druge strane su oni koji samo vide problem Islama, dok podržavaju Izrael. Mnogi konzervativci su na toj razini. Konspiracionisti ukazuju na ove kao organizacije promovirane od sionista za skrenuti pažnju na ono što čini Izrael.
Odgovor ćemo sažeti u kratkim, ali preciznim crtama. Što se tiče nacista, treba biti jasno da je njihov pokret čista poganska religija, i od nje ne može doći nikakvog dobra. Mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto im Bog nije dao pobjedu u drugom svjetskom ratu. Oni ne mogu biti odbrana Evrope.
Ovih dana upravo završavam knjigu "U sjeni tvojih krila", koju je napisao bogoslov i SS vojnik, kasnije svećenik Gereon Goldmann. Proveo je četiri godine u ratu, i tri u zarobljeništvu u logorima Sjeverne Afrike. Živo preporučujem tu knjigu, jer je divno svjedočanstvo onog što je u stanju učiniti vjera. On je bio pravi domoljub (bio je uvijek na prvoj crti, ali kao bolničar), no snažno i hrabro se opirao nacistima. Njegov biografski opis situacija kroz koje je prošao su izvrsno povijesno svjedočanstvo onih preteških godina. Zapanjujuće je kako je svojom pokorom i svetim svećeničkim životom doprinuo obraćenju najžešćih nacista, koji su u svoje vrijeme propovijedali da je kršćanstvo jednako zlo za Njemačku kao i židovstvo, jer je Isus bio Židov, a Gospa bludnica. Takve misli su križile među njima. Takav pokret ne može biti nikad odbrana Evrope.
Problem Židova i sionista koji odbacuju Krista, jest da su duhovni sinovi Ane i Kajfe. "Antikrist je onaj koji niječe da je Bog došao u Tijelu", jest duboko i jasno upozorenje koje daje Sveti Ivan Apostol i Evanđelista za sva vremena. To je problem onih koji odbacuju Isusa, bili oni Židovi, muslimani ili ateisti i gnostici. To je zajednička crta koja stoji iza svih njih, i nema smisla ostati samo na jednoj skupini kao da je sažetak svih nasartaja protiv Boga i njegovih.
No, odgovor je vrlo jednostavan, ali zahtijevan i radikalan: biti kršćanin ne gledajući na cijenu. Reče Gospodin Pavlu: "Dovoljna ti je moja milost".
četvrtak, 9. svibnja 2019.
WikiLeaks objavljuje lažne slike slijetanja na Mjesec. Da li je moguće vratiti se sa Mjeseca?
Ako su te prevarili u ovom, mogu te u mnogo čemu, to je poruka.
Napisane su knjige o lažnom putovanju na Mjesec. Uglavnom razlozi za protiv bili bi zastava koja viori tamo gdje nema vjetra, itd. No, to nije glavni razlog. Razlog zašto se ne može ići na Mjesec jest vrlo jednostavan: nema goriva za vratiti se. U onoj maloj kapsuli koja je sletjela navodno na Mjesec nema dovoljno goriva za poletjeti sa Mjeseca i doći ponovno do zemljinog gravitacionog polja.
Osim toga, ne postoji platforma na Mjesecu za polijetanje kao sa Zemlje. Prema tome, let se ne može dovoljno usmjeriti na samom početku i kapsula bi vrlo lako pala u blizini poletne točke.
Mimo svega ovog, NASA navodi da je jedan dio rakete koja je poletjela sa Zemlje, "čekala" na negravitacionom području između Mjeseca i Zemlje kapsulu koja bi poletjela sa Mjeseca, tu se priključila i onda sa više goriva otisnula se prema Zemlji i bila vraćena.
Nevjerojatno, ali to je objašnjenje zahvata. Sve kad bi se kapsula i mogla otisnuti - a ne može iz navedenih razloga - sa Mjeseca, doći na točnu istu poziciju dijela raketa je nešto nevjerojatno za izvesti.
Uzmite u obzir i sljedeće: što su ljudi učinili ovim astronautima, ili bolje reći NASI, kad su im rekli da je čovjek bio na Mjesecu?
Jednostavno ovo: vjerovali su im. Jer nije bilo drugih svjedoka o ovom "pothvatu" osim njih. I to slijepo. Jer nije bilo ni dovoljno tehničkih podataka o cijelom procesu navodne operacije.
Poruka ove manipulacije jest: ako su tolike ljude prevarili na ovoj stvari, na čemu sve ne će preko njihovih informacija?
Napisane su knjige o lažnom putovanju na Mjesec. Uglavnom razlozi za protiv bili bi zastava koja viori tamo gdje nema vjetra, itd. No, to nije glavni razlog. Razlog zašto se ne može ići na Mjesec jest vrlo jednostavan: nema goriva za vratiti se. U onoj maloj kapsuli koja je sletjela navodno na Mjesec nema dovoljno goriva za poletjeti sa Mjeseca i doći ponovno do zemljinog gravitacionog polja.
Osim toga, ne postoji platforma na Mjesecu za polijetanje kao sa Zemlje. Prema tome, let se ne može dovoljno usmjeriti na samom početku i kapsula bi vrlo lako pala u blizini poletne točke.
Mimo svega ovog, NASA navodi da je jedan dio rakete koja je poletjela sa Zemlje, "čekala" na negravitacionom području između Mjeseca i Zemlje kapsulu koja bi poletjela sa Mjeseca, tu se priključila i onda sa više goriva otisnula se prema Zemlji i bila vraćena.
Nevjerojatno, ali to je objašnjenje zahvata. Sve kad bi se kapsula i mogla otisnuti - a ne može iz navedenih razloga - sa Mjeseca, doći na točnu istu poziciju dijela raketa je nešto nevjerojatno za izvesti.
Uzmite u obzir i sljedeće: što su ljudi učinili ovim astronautima, ili bolje reći NASI, kad su im rekli da je čovjek bio na Mjesecu?
Jednostavno ovo: vjerovali su im. Jer nije bilo drugih svjedoka o ovom "pothvatu" osim njih. I to slijepo. Jer nije bilo ni dovoljno tehničkih podataka o cijelom procesu navodne operacije.
Poruka ove manipulacije jest: ako su tolike ljude prevarili na ovoj stvari, na čemu sve ne će preko njihovih informacija?
srijeda, 8. svibnja 2019.
Tiha plovidba prema šizmi
Pogledajmo najznačajnije momente oporbe prema Franji. Prvo četvorica kardinala uručuju Franji "Dubia" u vezi Amoris Laetitia. Nakon toga izvjestan broj teologa ponovno piše Franji opominjući ga za njegova skretanja, tražeći ispravku. Ni jedan ni drugi put Franjo ne odgovara. Onda dolazi treći momenat Viganovog svjedočanstva prošlog ljeta. Izgledalo je da će se sve uzdrmati. Mediji su pomogli Franji i sve se zataškalo. Kao da Vigano nije ni postojao. A sve što je rekao poklapalo se sa činjenicama.
Sada je došao još jači zaokret situacije: devetnaest teologa piše, ne više Franji, nego svim biskupima svijeta: ovo je heretik, i radite što znate da ne slušamo ove skandale sa Svete Stolice.
Svakako, opet ništa. Bergoglio samo isprobava oporbu koja mu se pruža. Ona je, doista iz kvantitativne perspektive, beznačajna. Ni jedan jedini biskup njemu se otvoreno ne suprostavlja. I što su dvadesetak teologa koji skoro očajni pišu biskupima svijeta, dok ovi muče i muče?
Oporba je dakle, brojčano beznačajna. Svi od reda su sa Franjom; tako je u praksi. Dok s druge strane, svaki od ovih promašenih šuteva na gol, daje konstantu prednost Franji. On ide nezadrživo naprijed. Nakon svake intervencije kritike, on nasrće sa još jačim udarom.
Nakon prva tri koraka protiv njega, on izlazi sa deklaracijom Abu Dabi o "Božjem htjenju više religija". Sada priprema amazonsku sinodu o kojoj neki od njegovih fanatičnih sljeditelja naviještaju da će tako promijeniti naličje Crkve, da je se više ne će moći prepoznati.
Rezultat: Bergoglio vidi da je otpor prema njemu vrlo slab, barem po broju. Prema tome, može ići naprijed. S druge strane, oporba u jednom trenutku će se morati umoriti, i stati: ovako više ne ide!, reći će.
I malo po malo formirati će se jedne vrste modernih katakumba u kojima će se nastojati održati katolička vjera od uvijek.
Ovdje treba napraviti razliku: u posjeti Bugarskoj ovih dana - kao poslan od NWO za rušiti prepreke primanju novih "izbjeglica" i sl. - pravoslavni episkopi su s jedne strane iznijeli ispravan zaključak: ne želimo biti sa Franjom na istoj liturgiji, jer istina se ne može mješati sa laži. On želi ujediniti sve religije svijeta, ali sve ne mogu biti istinite, jer je tu i đavolska. A Bog i đavao ne mogu skupa.
Ispravan zaključak s te strane, ali neispravan u cijelini. Bog je jedan, kao što je i istina jedna, i prema tome jedna Crkva. Isus Krist jest osnovao samo jednu Crkvu, i stavio joj Petra i njegove prave nasljednike na čelo. Vjera Svetog Petra i naša vjera mora biti ista, da bi Crkva ostala Crkva. To je ponovio Papa Pio XI 1928 u enciklici Mortalium Animo kojom je osudio lažni ekumenizam.
Ono što karatkerizira nas katolike, tj. kršćane u pravom smislu, nije euharistija, već Papinstvo. Euharistiju imaju i "pravoslavni", ali nemaju Papu, niti hoće biti s Papom.
Katolici, kršćani, mogu samo željeti očuvati istu vjeru od uvijek, i imati pravog Papu. Ne znam da li ćemo ga imati prije svršetka svijeta, da li će Krist prije definitivno doći, ali znam da mi to moramo željeti, i čvrsto htjeti biti podložni Papi - zbog toga nismo s Bergoglijem.
I ne trpimo podvale ni s lijeva ni s desna.
Nije bitno što smo David, i što se borimo protiv Golijata. Pobjeda je Božja, i oni koji očuvaju vjeru moći će je vidjeti, bilo na zemlji, bilo s nebesa nakon dostojne borbe.
Sada je došao još jači zaokret situacije: devetnaest teologa piše, ne više Franji, nego svim biskupima svijeta: ovo je heretik, i radite što znate da ne slušamo ove skandale sa Svete Stolice.
Svakako, opet ništa. Bergoglio samo isprobava oporbu koja mu se pruža. Ona je, doista iz kvantitativne perspektive, beznačajna. Ni jedan jedini biskup njemu se otvoreno ne suprostavlja. I što su dvadesetak teologa koji skoro očajni pišu biskupima svijeta, dok ovi muče i muče?
Oporba je dakle, brojčano beznačajna. Svi od reda su sa Franjom; tako je u praksi. Dok s druge strane, svaki od ovih promašenih šuteva na gol, daje konstantu prednost Franji. On ide nezadrživo naprijed. Nakon svake intervencije kritike, on nasrće sa još jačim udarom.
Nakon prva tri koraka protiv njega, on izlazi sa deklaracijom Abu Dabi o "Božjem htjenju više religija". Sada priprema amazonsku sinodu o kojoj neki od njegovih fanatičnih sljeditelja naviještaju da će tako promijeniti naličje Crkve, da je se više ne će moći prepoznati.
Rezultat: Bergoglio vidi da je otpor prema njemu vrlo slab, barem po broju. Prema tome, može ići naprijed. S druge strane, oporba u jednom trenutku će se morati umoriti, i stati: ovako više ne ide!, reći će.
I malo po malo formirati će se jedne vrste modernih katakumba u kojima će se nastojati održati katolička vjera od uvijek.
Ovdje treba napraviti razliku: u posjeti Bugarskoj ovih dana - kao poslan od NWO za rušiti prepreke primanju novih "izbjeglica" i sl. - pravoslavni episkopi su s jedne strane iznijeli ispravan zaključak: ne želimo biti sa Franjom na istoj liturgiji, jer istina se ne može mješati sa laži. On želi ujediniti sve religije svijeta, ali sve ne mogu biti istinite, jer je tu i đavolska. A Bog i đavao ne mogu skupa.
Ispravan zaključak s te strane, ali neispravan u cijelini. Bog je jedan, kao što je i istina jedna, i prema tome jedna Crkva. Isus Krist jest osnovao samo jednu Crkvu, i stavio joj Petra i njegove prave nasljednike na čelo. Vjera Svetog Petra i naša vjera mora biti ista, da bi Crkva ostala Crkva. To je ponovio Papa Pio XI 1928 u enciklici Mortalium Animo kojom je osudio lažni ekumenizam.
Ono što karatkerizira nas katolike, tj. kršćane u pravom smislu, nije euharistija, već Papinstvo. Euharistiju imaju i "pravoslavni", ali nemaju Papu, niti hoće biti s Papom.
Katolici, kršćani, mogu samo željeti očuvati istu vjeru od uvijek, i imati pravog Papu. Ne znam da li ćemo ga imati prije svršetka svijeta, da li će Krist prije definitivno doći, ali znam da mi to moramo željeti, i čvrsto htjeti biti podložni Papi - zbog toga nismo s Bergoglijem.
I ne trpimo podvale ni s lijeva ni s desna.
Nije bitno što smo David, i što se borimo protiv Golijata. Pobjeda je Božja, i oni koji očuvaju vjeru moći će je vidjeti, bilo na zemlji, bilo s nebesa nakon dostojne borbe.
utorak, 7. svibnja 2019.
Svetogrđa omogućena strukturom Novus Ordo
Ovo se dogodilo u Trstu za Uskrs: narkoman dolazi na pričest, sa zlokobnom nakanom za snimiti cijelu scenu skrivenom kamerom. Svakako, pruža ruku da mu svećenik tamo položi Sv. Pričest (podrazumjeva se da vjeruje da mu daje Tijelo Kristovo). Bezobraznik, smio sa onima koji nisu agresivni i za koje zna da mu ne će opaliti šamarčinu koju zaslužuje, uz dosljedno istjerivanje van crkve, počinje ceriti se i zafrkavati kao neodgojeni slinavac: "koje je ovo dio 'Tijela Kristovog?'...", ttd. Uz sve to, svećenik mu kaže "Jedi!":
Mimo svog ovog skandala i bogohuljenja i uvrede katolicima, ovdje se moraju postaviti neka drugi dodatni komentari i opaske.
Prije liturgijske promjene 1969. kojom je uveden Novus Ordo, obavezni način pričešćivanja bio je klečeći i u usta. Samo invalidi su mogli primiti pričest ili stojeći ili sjedeći, i svakako u usta. Jednostavna odredba, koju bi svaki svećenik čak i Novus Ordo mogao donijeti u svojoj župi, davanja pričesti kao prije, tj. klečeći i u usta mogla bi izbjeći veliki broj svetogrđa.
Danas, događa se upravo suprotno: apostolski administrator poslan od Franje u Čile, ne dozvoljava pričest na koljenima, i onima koji to čine u stanju je odbiti pričest dok ne ustanu. Ako netko to ne bi htio, ne daje mu pričest:
Dalje, svećenik kaže narkomanu "Jedi!" Kako možeš reći "Jedi!" nekom tko je očigledno pod utjecajem sotone? Ovdje dolazimo do druge teme: svećenik koji daje pričest, makar i u Novus Ordo (pretpostavlja se da oni vjeruju u stvarnu prisutnost Kristovu), može perfektno zahtijevati da se predstave pred njim oni koje ne poznaje prije mise i koji žele primiti pričest. Koji je to trik da dođe tamo neki putnik, ili ne znam tko, pa k'o iz topa na red na pričest? Tko su te osobe? Koje su vjere? Da li uopće vjeruju? Da li su ispovjeđeni od smrtnih grijeha?
Prije koncilske reforme nisu se pričešćivali 100% vjernika, ne malo ispod toga, ali u svakom slučaju bio bi veći red za ispovijed nego za pričest. Danas? Pričest je postalo neko "pravo".
Koje dovodi do ovakvih stravičnih situacija.
Ali, imamo možda još gorih slučajeva. Ponašanja i struktura liturgije, provedene u djelo, posljedice protestantizacije dizajna Novus Ordo. Znamo da Novus Ordo uvodi protestantsku koncepciju u katoličku misu, zadajući teške rane katoličkom duhu. Svećenstvo ministra Božjeg (tj. svećenika), miješa se sa općim svećenstvom vjernika. Daje se dojam da je cijela kongregacija (okupljena zajednica), ta koja vrši pretvorbu. Zbog toga se nije čuditi da se na izvjesnim mjestima događaju stvari kao ove u Brazilu, koje prenosim iz Traditioni in Action: žene podižu što se preptostavlja da bi trebalo biti Tijelo Kristovo, miješaju obično blagovanje sa misom, križ u feminističkom stilu, cijela skupina oko oltara dajući do znanja da je upravo zajednica ta koja vrši "pretvorbu", itd.
To je uništenje katoličke liturgije, i kako nažalost kod nas postoji općinjenost prema svemo što dolazi sa Zapada, ne bi trebalo proći puno vremena da sretnemo nešto slično i u našim krajevima, ili barem u tom pravcu. Sjetite se kakve su bile mise sedamdesetih, onda osamdesetih, devedesetih i sada. Već vidim laike davati pričest, pričest na ruku gdje o tome se prije nije moglo ni sanjati, i sl.
Franjina vojska i franjinih, napreduje. Raskol malog ostatka izgleda na pomolu. Ili nezaustavljivi urnebes, pustoš na svetom mjestu čije će cerenja postajati sve jače i zaglušljujuće.
Prije liturgijske promjene 1969. kojom je uveden Novus Ordo, obavezni način pričešćivanja bio je klečeći i u usta. Samo invalidi su mogli primiti pričest ili stojeći ili sjedeći, i svakako u usta. Jednostavna odredba, koju bi svaki svećenik čak i Novus Ordo mogao donijeti u svojoj župi, davanja pričesti kao prije, tj. klečeći i u usta mogla bi izbjeći veliki broj svetogrđa.
Danas, događa se upravo suprotno: apostolski administrator poslan od Franje u Čile, ne dozvoljava pričest na koljenima, i onima koji to čine u stanju je odbiti pričest dok ne ustanu. Ako netko to ne bi htio, ne daje mu pričest:
Prije koncilske reforme nisu se pričešćivali 100% vjernika, ne malo ispod toga, ali u svakom slučaju bio bi veći red za ispovijed nego za pričest. Danas? Pričest je postalo neko "pravo".
Koje dovodi do ovakvih stravičnih situacija.
Ali, imamo možda još gorih slučajeva. Ponašanja i struktura liturgije, provedene u djelo, posljedice protestantizacije dizajna Novus Ordo. Znamo da Novus Ordo uvodi protestantsku koncepciju u katoličku misu, zadajući teške rane katoličkom duhu. Svećenstvo ministra Božjeg (tj. svećenika), miješa se sa općim svećenstvom vjernika. Daje se dojam da je cijela kongregacija (okupljena zajednica), ta koja vrši pretvorbu. Zbog toga se nije čuditi da se na izvjesnim mjestima događaju stvari kao ove u Brazilu, koje prenosim iz Traditioni in Action: žene podižu što se preptostavlja da bi trebalo biti Tijelo Kristovo, miješaju obično blagovanje sa misom, križ u feminističkom stilu, cijela skupina oko oltara dajući do znanja da je upravo zajednica ta koja vrši "pretvorbu", itd.
Franjina vojska i franjinih, napreduje. Raskol malog ostatka izgleda na pomolu. Ili nezaustavljivi urnebes, pustoš na svetom mjestu čije će cerenja postajati sve jače i zaglušljujuće.
nedjelja, 5. svibnja 2019.
Molitva Sv. Josipu Sv. Pija X; i Franjin osvrt
Molitva Svetog Pija X Slavnom Patrijarhu Svetom Josipu, zaštitniku i uzoru radnika
Slavni Sveti Josipe, uzoru svima onima koji se posvećuju radu, postigni mi milost rada u duhu pokore za ispaštanje mojih mnogobrojnih grijeha; raditi savjesno, stavljajući kult dužnosti iznad mojih nagnuća; raditi pošteno i radosno, smatrajući čašću koristiti i razvijati preko posla darove primljene od Boga; raditi s redom, u miru, umjerenosti i strpljivo, ne popuštajući nikad pred ljenošću i teškoćama; raditi iznad svega sve čistom nakanom, predajući samog sebe, imajući bez prestanka pred svojim očima smrt i račun koji ću morati platiti zbog izgubljenog vremena, neiskorištenih talenata, propuštenog dobra i ispraznih samouzdizanja u uspjehu, tako štetnih djelu Božjem. Sve po Isusu, sve po Mariji, sve imitirajući Vas, o Patrijarha Sveti Josipe! Takvo budi moje načelo u životu i smrti. Amen.
Franjo za 1. svibanj:
"Rad je fundamentalan za dostojanstvo osobe. Rad, koristeći jednu poredbu, 'pomazuje' dostojanstvom, puni nas dostojanstvom, čini nas sličnima Bogu koji je radio i još uvijek radi, koji uvijek radi."
Ono što posvećuje naš rad jest Kristov rad u Nazaretu, koji je naučio od Svetog Josipa u okviru Svete Obitelji. Po milosti, i samo po milosti, živeći Kristovim životom u nama, posvećuje se rad. Inače, bez milosti, jest kazna. No, Krist Bog je pokazao da rad može postati izvor beskrajnih milosti i za nas, i za naše bližnje, i za cijelu Crkvu, poticaj cijelom svijetu. Tako, posao postaje škola svih kreposti, i izvrsna je prilika za dobri odgoj djece: djecu i mlade - da tako zadobiju običaje koje će čuvati kroz cijeli život - treba učiti da više paze na to kako će završiti započeto, umjesto započinjati i ostavljati. Kako podnositi neugodnosti, učiti se strpljenju, graditi karakter, čvrstinu i uslužnost. Onaj koji radi i zarađuje u znoju svoga čela nauči se cijeniti svaku mrvicu; ne razbacuje se i zna misliti na druge. Uči se poniznosti, uslužnosti, zadovoljstvu u malim stvarima i tihoj sreći običnih stvari.
Svaka riječ molitve Sv. Pija X ima svoje mjesto. Meditiraj tu molitvu i provedi je u djelo.
Franjin osvrt je noahidska poruka, za ljude koji rade bez perspektive milosti. Ne osvrće se na Isusa Krista, koji jedini posvećuje rad.
Slavni Sveti Josipe, uzoru svima onima koji se posvećuju radu, postigni mi milost rada u duhu pokore za ispaštanje mojih mnogobrojnih grijeha; raditi savjesno, stavljajući kult dužnosti iznad mojih nagnuća; raditi pošteno i radosno, smatrajući čašću koristiti i razvijati preko posla darove primljene od Boga; raditi s redom, u miru, umjerenosti i strpljivo, ne popuštajući nikad pred ljenošću i teškoćama; raditi iznad svega sve čistom nakanom, predajući samog sebe, imajući bez prestanka pred svojim očima smrt i račun koji ću morati platiti zbog izgubljenog vremena, neiskorištenih talenata, propuštenog dobra i ispraznih samouzdizanja u uspjehu, tako štetnih djelu Božjem. Sve po Isusu, sve po Mariji, sve imitirajući Vas, o Patrijarha Sveti Josipe! Takvo budi moje načelo u životu i smrti. Amen.
Franjo za 1. svibanj:
"Rad je fundamentalan za dostojanstvo osobe. Rad, koristeći jednu poredbu, 'pomazuje' dostojanstvom, puni nas dostojanstvom, čini nas sličnima Bogu koji je radio i još uvijek radi, koji uvijek radi."
Ono što posvećuje naš rad jest Kristov rad u Nazaretu, koji je naučio od Svetog Josipa u okviru Svete Obitelji. Po milosti, i samo po milosti, živeći Kristovim životom u nama, posvećuje se rad. Inače, bez milosti, jest kazna. No, Krist Bog je pokazao da rad može postati izvor beskrajnih milosti i za nas, i za naše bližnje, i za cijelu Crkvu, poticaj cijelom svijetu. Tako, posao postaje škola svih kreposti, i izvrsna je prilika za dobri odgoj djece: djecu i mlade - da tako zadobiju običaje koje će čuvati kroz cijeli život - treba učiti da više paze na to kako će završiti započeto, umjesto započinjati i ostavljati. Kako podnositi neugodnosti, učiti se strpljenju, graditi karakter, čvrstinu i uslužnost. Onaj koji radi i zarađuje u znoju svoga čela nauči se cijeniti svaku mrvicu; ne razbacuje se i zna misliti na druge. Uči se poniznosti, uslužnosti, zadovoljstvu u malim stvarima i tihoj sreći običnih stvari.
Svaka riječ molitve Sv. Pija X ima svoje mjesto. Meditiraj tu molitvu i provedi je u djelo.
Franjin osvrt je noahidska poruka, za ljude koji rade bez perspektive milosti. Ne osvrće se na Isusa Krista, koji jedini posvećuje rad.
petak, 3. svibnja 2019.
Teroristički napad u Novom Zelandu: lažna zastava
1. Tarrant govori da je bijelac. Zašto bijelac inzistira da je bijelac, kad je očigledno da je bijelac? Tarrant na suđenju pozdravlja sa znakom horusovog oka, 666, pogledati desnu ruku. To nije znak bijelih supremacista, već "ja sam vaš, imajte to na umu". Zna se kome govori.
2. Kaže da je siromašan, iz niske klase. Time se karikaturizira perfil protivnika masovne imigracije. Sustav uvijek tako predstavlja "ekstremnu desnicu", kao čopor nekulturnih, zaostalih i bez prebijene pare. Cijeli manifest prepun je gramatičkih grešaka, predstavljajući ga kao prototip sirova čovjeka, žrtve neonacističkog i sl. pranja mozga. Znači, pravi krivac nije Tarrant, već "ekstremna desnica".
Ali manifest je napisan u wordoffice sa automatskim korektorom grešaka. Prema tome, greške su nakanski ostavljene za postići prethodno označeni cilj.
3. Bez kulture, ali sposoban od 2012 služiti se kripto valutama bitcoin za zaraditi ogromen sume novca koje će mu omogućiti putovati po svijetu uz boravak u luksuznim hotelima. Iza bitcoina nakon nekoliko godina pokazalo se da stoji Mossad.
4. Zna se da je Tarrant posjetio Sjevernu Koreju, ali to se ne navodi u manifestu. Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje i surađuje sa Iranom. Zaključak: svi zli ljudi surađuju.
5. U listopadu 2018, samo nekoliko mjeseci prije, bio je u Pakistanu. Interesantno, hotel u kojem je odsjeo, i čijem vlasniku se zahvalio na svom Facebooku, bio je šit. Još jedan drugi neprijatelj globalnog režima. Nema smisla: što radi jedan antimusliman i ksenofob u muslimanskom hotelu? Ali smisao je ovaj: ukazati na neprijatelja režima (znaš kojeg).
6. Tarrant pravi dva putovanja u Tursku (od 45 dana svaki!), i to 2016. Prvi posjet pravi upravo dva dana prije pokušaja državnog udara protiv Erdogana. I upravo dok je on bio u Turskoj, bila su počinjena dva atentata osim vojnog udara. Da li je on bio umješan u sve to?
7. Christchurch. Kršćanstvo ne ide na ruku, upravo suprotno, eliti, jer ne propovijeda liberalni stil života preko kojeg se sputavaju mase. Šuti se o tome da su upravo iz džamije u Christchurch dvoje otišli i poginuli u Jemenu na strani Al Qaede.
8. Autor atentata priznaje da se radikalizirao preko interneta. Poruka: treba zatvoriti i progoniti sve kritične web stranice i blogove. Čine da ljudi misle svojom glavom, što je nepoželjno. Broj čitanja određenih stranica stalno je u porastu, i doprinosi alternativnom i neovisnom gledanju na realnost. Posebno su na udaru neovisni kanali preko kojih se iznosi na vidjelo informacija koji vlasnici svijeta (u materijalnom smislu) žele sakriti. Jedna od pjesama koju sluša Tarrant je sa ovog kanala. Poruka: što prije treba im oduzeti slobodu pisanja.
9. Pjeva "Suscribe to PewDiePie", koji je jedan od najgledanijh kanala na youtube, poznat po političkoj nekorektnosti. Poruka: ne treba gledati "čudne" kanale, jer tako može doći do radikalizacije. Poruka: građani trebaju biti kao mazge sa pokrivalom za oči.
10. Video koji se prikazivao otvoreno preko interneta, napravljen je "uživo", kao mnoge internetske platforme za poboljšavanje vojne sposobnosti. Poruka: civili ne smiju biti trenirani za otpor. Elita nas želi slabe i nesposobne za odbranu, u slučaju budućeg rata. Video je pušten nekoliko sati na Facebook Live. Kako je to moguće, kad običnim youtube računima ukidaju video zapise ni za što i za vrlo kratko vrijeme?
11. Svaka pjesma koja se čula u njegovim kolima imala je određenu poruku. Tako je slušao četničku pjesmu "Od Bihaća do Petrovca sela (video koji upravo vidim da je skinut sa youtube)", dvadeset godina nakon NATO napada na Srbiju. Svi koji se opru Novom Svjetskom Poretku na bilo koji način, zaslužuju biti napadnuti.
12. Na oružju koje je koristio mogla se vidjeti imena ubijenih u islamskim napadima. Perfektno napisanim, bez greške i na drugim jezicima. Poruka: ne treba tražiti pravdu protiv ubojica evropljana. Prepusti to zakonu koji bdije nad tobom.
13. Ulazi u džamiju u savršenom miru, kao netko vrlo izvježban. Gdje je Tarrant primio potrebnu vojnu obuku?
14. Kako je moguće da prenosi uživo ubojstva, kad se najobičniji video sa imalo nasilja ukida sa društvenih mreža za vrlo kratko vrijeme? Dopušteno je da video cirkulira i da se identificira njegovo bijelo lice koje on daje vidjeti: to je krivac; to su krivci.
15. Lokalni mediji su informirali da je jedan lokalni musliman pucao na NAPADAČE džamija, dok su ONI bježali. Govorio je u množini.
16. Uprvo istog dana, upravo tog dana, Izrael vrši velika bombardiranja Gaze. Istog dana! Tko će o tome govoriti, kad se dogodila tako važna vijest u Novom Zelandu? Slično je bilo kod napada (27/10/2018) na Sinagogu u Pitsburgu, kad je Izrael napao na desetine ciljeva (80!) u Gazi, istog dana.
17. Istog dana je jedan izraelac (peti osumnjičeni za napad!) bio deportiran u Izrael.
18. Što je radio Mossad 2011 u Novom Zelandu, i to u Christchurh. Samim slučajem, za vrijem zemljotresa koji se dogodio te godine, poginuo je jedan agent Mossada u Christchurch:
Čemu sve ovo služi?
Elita može se pravdati za traženje dokidanja slobode na internetu.
Doista, kanal chan interveniran je malo dana iza atentata, i to na traženje američki vlasti, ne novozelandskih.
Zabraniti karikature, Tarrant je govorio mnogo o karikaturama.
Oni koji ne misle kao elita, krivi su.
Potiče se zabrana nošenja i posjedovanja oružja. Obični puk ne može se braniti.
Zabraniti provokaciju prema muslimanima.
Rat sa muslimanima, jer oni će vjerojatno odgovoriti na atentan (Sri Lanka), opravdati će stav Izraela prema Iranu, također muslimanskoj zemlji koja je kriva samim tim (a što sa Saudijcima? O saveznicima se ne može govoriti.)
Bijelci, tj. kršćani, predstavljeni likom Tarranta, krivci su. Glavne su smetnje Novog Svjetkog Poretka.
Također, jer surađuje sa tim državama, i Rusija je veliki krivac.
Svaka država koja ne surađuje sa neoliberalnim imperijem, ne smije opstati.
I što je nama činiti? Održati živim i organizirano ono što oni žele iskorijeniti.
2. Kaže da je siromašan, iz niske klase. Time se karikaturizira perfil protivnika masovne imigracije. Sustav uvijek tako predstavlja "ekstremnu desnicu", kao čopor nekulturnih, zaostalih i bez prebijene pare. Cijeli manifest prepun je gramatičkih grešaka, predstavljajući ga kao prototip sirova čovjeka, žrtve neonacističkog i sl. pranja mozga. Znači, pravi krivac nije Tarrant, već "ekstremna desnica".
Ali manifest je napisan u wordoffice sa automatskim korektorom grešaka. Prema tome, greške su nakanski ostavljene za postići prethodno označeni cilj.
3. Bez kulture, ali sposoban od 2012 služiti se kripto valutama bitcoin za zaraditi ogromen sume novca koje će mu omogućiti putovati po svijetu uz boravak u luksuznim hotelima. Iza bitcoina nakon nekoliko godina pokazalo se da stoji Mossad.
4. Zna se da je Tarrant posjetio Sjevernu Koreju, ali to se ne navodi u manifestu. Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje i surađuje sa Iranom. Zaključak: svi zli ljudi surađuju.
5. U listopadu 2018, samo nekoliko mjeseci prije, bio je u Pakistanu. Interesantno, hotel u kojem je odsjeo, i čijem vlasniku se zahvalio na svom Facebooku, bio je šit. Još jedan drugi neprijatelj globalnog režima. Nema smisla: što radi jedan antimusliman i ksenofob u muslimanskom hotelu? Ali smisao je ovaj: ukazati na neprijatelja režima (znaš kojeg).
6. Tarrant pravi dva putovanja u Tursku (od 45 dana svaki!), i to 2016. Prvi posjet pravi upravo dva dana prije pokušaja državnog udara protiv Erdogana. I upravo dok je on bio u Turskoj, bila su počinjena dva atentata osim vojnog udara. Da li je on bio umješan u sve to?
7. Christchurch. Kršćanstvo ne ide na ruku, upravo suprotno, eliti, jer ne propovijeda liberalni stil života preko kojeg se sputavaju mase. Šuti se o tome da su upravo iz džamije u Christchurch dvoje otišli i poginuli u Jemenu na strani Al Qaede.
8. Autor atentata priznaje da se radikalizirao preko interneta. Poruka: treba zatvoriti i progoniti sve kritične web stranice i blogove. Čine da ljudi misle svojom glavom, što je nepoželjno. Broj čitanja određenih stranica stalno je u porastu, i doprinosi alternativnom i neovisnom gledanju na realnost. Posebno su na udaru neovisni kanali preko kojih se iznosi na vidjelo informacija koji vlasnici svijeta (u materijalnom smislu) žele sakriti. Jedna od pjesama koju sluša Tarrant je sa ovog kanala. Poruka: što prije treba im oduzeti slobodu pisanja.
9. Pjeva "Suscribe to PewDiePie", koji je jedan od najgledanijh kanala na youtube, poznat po političkoj nekorektnosti. Poruka: ne treba gledati "čudne" kanale, jer tako može doći do radikalizacije. Poruka: građani trebaju biti kao mazge sa pokrivalom za oči.
10. Video koji se prikazivao otvoreno preko interneta, napravljen je "uživo", kao mnoge internetske platforme za poboljšavanje vojne sposobnosti. Poruka: civili ne smiju biti trenirani za otpor. Elita nas želi slabe i nesposobne za odbranu, u slučaju budućeg rata. Video je pušten nekoliko sati na Facebook Live. Kako je to moguće, kad običnim youtube računima ukidaju video zapise ni za što i za vrlo kratko vrijeme?
11. Svaka pjesma koja se čula u njegovim kolima imala je određenu poruku. Tako je slušao četničku pjesmu "Od Bihaća do Petrovca sela (video koji upravo vidim da je skinut sa youtube)", dvadeset godina nakon NATO napada na Srbiju. Svi koji se opru Novom Svjetskom Poretku na bilo koji način, zaslužuju biti napadnuti.
12. Na oružju koje je koristio mogla se vidjeti imena ubijenih u islamskim napadima. Perfektno napisanim, bez greške i na drugim jezicima. Poruka: ne treba tražiti pravdu protiv ubojica evropljana. Prepusti to zakonu koji bdije nad tobom.
13. Ulazi u džamiju u savršenom miru, kao netko vrlo izvježban. Gdje je Tarrant primio potrebnu vojnu obuku?
14. Kako je moguće da prenosi uživo ubojstva, kad se najobičniji video sa imalo nasilja ukida sa društvenih mreža za vrlo kratko vrijeme? Dopušteno je da video cirkulira i da se identificira njegovo bijelo lice koje on daje vidjeti: to je krivac; to su krivci.
15. Lokalni mediji su informirali da je jedan lokalni musliman pucao na NAPADAČE džamija, dok su ONI bježali. Govorio je u množini.
16. Uprvo istog dana, upravo tog dana, Izrael vrši velika bombardiranja Gaze. Istog dana! Tko će o tome govoriti, kad se dogodila tako važna vijest u Novom Zelandu? Slično je bilo kod napada (27/10/2018) na Sinagogu u Pitsburgu, kad je Izrael napao na desetine ciljeva (80!) u Gazi, istog dana.
17. Istog dana je jedan izraelac (peti osumnjičeni za napad!) bio deportiran u Izrael.
18. Što je radio Mossad 2011 u Novom Zelandu, i to u Christchurh. Samim slučajem, za vrijem zemljotresa koji se dogodio te godine, poginuo je jedan agent Mossada u Christchurch:
Čemu sve ovo služi?
Elita može se pravdati za traženje dokidanja slobode na internetu.
Doista, kanal chan interveniran je malo dana iza atentata, i to na traženje američki vlasti, ne novozelandskih.
Zabraniti karikature, Tarrant je govorio mnogo o karikaturama.
Oni koji ne misle kao elita, krivi su.
Potiče se zabrana nošenja i posjedovanja oružja. Obični puk ne može se braniti.
Zabraniti provokaciju prema muslimanima.
Rat sa muslimanima, jer oni će vjerojatno odgovoriti na atentan (Sri Lanka), opravdati će stav Izraela prema Iranu, također muslimanskoj zemlji koja je kriva samim tim (a što sa Saudijcima? O saveznicima se ne može govoriti.)
Bijelci, tj. kršćani, predstavljeni likom Tarranta, krivci su. Glavne su smetnje Novog Svjetkog Poretka.
Također, jer surađuje sa tim državama, i Rusija je veliki krivac.
Svaka država koja ne surađuje sa neoliberalnim imperijem, ne smije opstati.
I što je nama činiti? Održati živim i organizirano ono što oni žele iskorijeniti.
srijeda, 1. svibnja 2019.
Zaključak Kardinala Ottaviani o misi Novus Ordo
Nakon što je bio predstavljen novi misal (Novus Ordo Missae) 1969., koji će nadalje biti nametnut praktično svim katolicima širom svijeta, Prefekt Kongregacije za Nauk Vjere (Bivši Santo Officio ili Inkvizicija), Kardinal Ottaviani u bliskoj suradnji sa Kardinalom Bacci, naložili su detaljnu i rigoroznu analizu novog misala ekipi najboljih teologa s kojima je raspolagala Kongregacija. Rezultat je bio ne tako opsežni, ali vrlo dobro sintetizirani dokument kojeg ćemo citirati mnogo puta u poredbama Tradicionalne i Novus Ordo mise. Ovdje ćemo samo sažeto komentirati bitni zaključak dokumenta koji je Kardinal Ottaviani predstavio Pavlu VI. Zaključka samo s obzirom na valjanost mise Novus Ordo.
U bilješci broj 29 tvrde se vrlo znakovite riječi, koje bi svakog katolika trebale učiniti da zadrhti:
"Tako i kako se navode riječi pretvorbe - moja opaska: Pažnja, Ottaviani se odnosi na latinski original koji sadrži riječi "pro multis", dok se na hrvatskom prevodi potpuno pogrešno "za sve", kao još uvijek u drugim jezicima; sve što dodatno i vrlo značajno povećava težinu uvedene promjene - u Novus Ordo Missae, mogu (riječi pretvorbe) valjane s obzirom na nakanu svećenika; ali mogu i ne biti, jer to nisu više po samoj snazi (značenju, sakramentalnosti) riječi, ili konkretnije, nisu to više na osnovu svog vlastitog smisla (modus significandi) kojeg imaju u Rimskom Kanonu Svetog Pija V. Da li će posvećivati valjano svećenici, koji u bliskoj budućnosti ne prime tradicionalnu formaciju i koji se uzdaju u Novus Ordo Missae i njegove opće odredbe za činiti "ono što čini Crkva"? Legitimno je sumnjati o tome".
Drugim riječima, Kardinal Ottaviani potvrđuje zaključak koji sam više puta izložio na ovom blogu, ne citirajući neophodno Kardinalove riječi. Jer svatko tko se upozna s ovim pitanjem, dolazi do praktično istog zaključka.
A sad, da li smo svjesni problema do kojeg smo došli, u kojem se nalaze toliki katolici? Sažeti ću taj problem u ovoj rečenici: toliki katolici diljem svijeta izloženi su nesigurnom sakramentu!
Ovo je za nevjerovati! Ali je živa istina. (I nismo se dotakli pitanja promjene obreda ređenja svećenika.)
No, ovo razmišljanje donosi sa sobom i mnoga objašnjenja, na primjer: situacija danas u Crkvi je ovakva kakva jest jer toliki katolici u biti se ili ne hrane pravim sakramentom (Tijela i Krvi Kristove), ili su, makar sakramenat i bio (u nekim momentima) valjan, izloženi krivoj, nekatoličkoj teologiji prisuntoj u Novus Ordo.
Odatle, današnji katolici su kao neuhranjena i izgladnjela djeca. Nemaju krvi ni snage u sebi. I odatle sve drugo. A samo smo se dotakli ove točke! Dok je pred nama pravi ponor.
Žao mi je što sam tako kategoričan, ali ne može se govoriti neistina kad se analizira ova tema.
I sad, na koncu, osvrnimo se ponovno na pismo dvadesetak teologa kojeg su uputili Franji. Što to pismo može danas učiniti, nakon što su pedeset godina katolici izloženi na silu i ne pitajući ni tražeći, nesigurnom sakramentu?
U bilješci broj 29 tvrde se vrlo znakovite riječi, koje bi svakog katolika trebale učiniti da zadrhti:
"Tako i kako se navode riječi pretvorbe - moja opaska: Pažnja, Ottaviani se odnosi na latinski original koji sadrži riječi "pro multis", dok se na hrvatskom prevodi potpuno pogrešno "za sve", kao još uvijek u drugim jezicima; sve što dodatno i vrlo značajno povećava težinu uvedene promjene - u Novus Ordo Missae, mogu (riječi pretvorbe) valjane s obzirom na nakanu svećenika; ali mogu i ne biti, jer to nisu više po samoj snazi (značenju, sakramentalnosti) riječi, ili konkretnije, nisu to više na osnovu svog vlastitog smisla (modus significandi) kojeg imaju u Rimskom Kanonu Svetog Pija V. Da li će posvećivati valjano svećenici, koji u bliskoj budućnosti ne prime tradicionalnu formaciju i koji se uzdaju u Novus Ordo Missae i njegove opće odredbe za činiti "ono što čini Crkva"? Legitimno je sumnjati o tome".
Drugim riječima, Kardinal Ottaviani potvrđuje zaključak koji sam više puta izložio na ovom blogu, ne citirajući neophodno Kardinalove riječi. Jer svatko tko se upozna s ovim pitanjem, dolazi do praktično istog zaključka.
A sad, da li smo svjesni problema do kojeg smo došli, u kojem se nalaze toliki katolici? Sažeti ću taj problem u ovoj rečenici: toliki katolici diljem svijeta izloženi su nesigurnom sakramentu!
Ovo je za nevjerovati! Ali je živa istina. (I nismo se dotakli pitanja promjene obreda ređenja svećenika.)
No, ovo razmišljanje donosi sa sobom i mnoga objašnjenja, na primjer: situacija danas u Crkvi je ovakva kakva jest jer toliki katolici u biti se ili ne hrane pravim sakramentom (Tijela i Krvi Kristove), ili su, makar sakramenat i bio (u nekim momentima) valjan, izloženi krivoj, nekatoličkoj teologiji prisuntoj u Novus Ordo.
Odatle, današnji katolici su kao neuhranjena i izgladnjela djeca. Nemaju krvi ni snage u sebi. I odatle sve drugo. A samo smo se dotakli ove točke! Dok je pred nama pravi ponor.
Žao mi je što sam tako kategoričan, ali ne može se govoriti neistina kad se analizira ova tema.
I sad, na koncu, osvrnimo se ponovno na pismo dvadesetak teologa kojeg su uputili Franji. Što to pismo može danas učiniti, nakon što su pedeset godina katolici izloženi na silu i ne pitajući ni tražeći, nesigurnom sakramentu?
utorak, 30. travnja 2019.
Dvadeset istaknutih teologa (poskoncilskih) optužuje Franju za herezu. Osvrt i perspektive
Ukratko: Dvadeset svećenika i istaknutih laika, u dugom pismu optužuje Franju za herezu i promociju heretičnih nauka i praksa. Da to Franjo čini bez predaha, to je očito. U tome se slažem sa potpisateljima peticije, kao i sa pozivom Franji da se odrekne lažnih pouka koje širi.
Svakako ne slažemo se u njihovim navodima da neki Papa može biti heretičan; tu ponovno navode pitanje Papa Honorija o kojem smo dosta puta govorili. Papa Honorije je poslao neprecizno pismo Carigradskom Patrijarhu... koje je postalo poznato tek nakon smrti Honorija. To, ako je i bila hereza - Sveti Bellarmin ne misli tako; već prvenstveno nepreciznost - nije bilo naučavano cijeloj Crkvi, kao što Franjo čini svojim službenim poslanicama i (skoro) svakodnevnom praksom. Bio je optužen od dvoje svojih nasljednika, ali jer nije efikasno suzbio herezu. Treba uzeti u obzir da je u ono vrijeme Crkva bila vrlo stroga te bi intervenirala i za najmanju sitnicu, i nema smisla i s te strane porediti jedan jedini - i upitni - slučaj Pape Honorija sa svakodnevnim ispadima Franjinim.
No, ponavljamo, ovdje ima jedan pozitivni element: zahtijeva se od Franje odricanje od lošeg nauka. Barem jedan pozitivni korak.
Normalno, gdje se apsolutno razilazimo jest da ovo nije počelo sa Franjom: ovo se vuče od zadnjeg Koncila, doktrinalnih i liturgijskih promjena, tako usvojenih od tolikih, te sada tražiti da te toliki podrže... malo je teško. I ne samo to: ima mnogo težih stvari koji su počinili njegovi postkoncilski prethodnici, nego Franjo. Uzmimo posebno slučaj Pavla VI i njegove manevre na Koncilu, te promociju nove liturgije i dokumenata koji su direktno proturječili vječni nauk.
Sad očekivati neki zaokret... teško! Franjo ih ima rekli bi 99% sa sobom. To što njih dvadesetak malo se zabavlja... on će preko toga kao preko lanjskog snijega.
Pismo ispravno navodi sedam glavnih točaka u kojima Franjo ide protiv nauka. To je točno. Navode dalje nekoliko nepreciznosti: kao na primjer da sedevakantna pozicija ne zahtijeva intervenciju Crkve pri slučaju "heretičnog Pape". Prije svega, "heretični Papa" ne može postojati ne za sedevakantiste, već za katolike. Jer Papa mora biti katolik. Ako je heretik, ne može biti glava organizmu kojem ne pripada.
Ali je potrebno da Crkva proglasi svečano da taj i taj heretik nije Papa, radi usmjeravanja vjernika.
Da tako kažemo, ovdje razlikujemo privatno od javnog prava. Sekevakantna pozicija jest privatno gledište prema kojem jedna osoba nije Papa, zbog krivog nauka cijeloj Crkvi, i ne slijedi ga. Ali ne može svoje mišljenje nametnuti drugima. Potrebno je da to bude javno ustanovljeno od članova hijerarhije.
I sad tu dolazimo do velikih problema. Kasper će ga proglasiti da nije Papa? Maradiaga, Tagle, Schonborn koji hoće žene svečenice i slični?
Teško, teško. Mnogo trebam moliti na ovu nakanu.
Na koncu, jednu stvar peticija dobro čini, makar i tu napola: da zahtijevaju od njega (Pape - tu je problem, prvo treba postaviti pitanje da li je uopće Papa) da se odrekne krivog nauka; i drugo, da ga u slučaju njegovog neopovrgnuća, proglase krivim za herezu te onda snositi posljedice za ovaj kriminal (jer istina je, hereza je u Crkvi veliki kriminal). Sve u redu, ali ne zovi ga Papom. Neka proglase da Bergoglio ne može biti Papa, i da Crkva treba imati pravog.
Ali... zadnje je vrijeme, i u zadnje vrijeme mislim da će tu ostati samo Ostatak. To je moje mišljenje. Progonjeni Ostatak, Crkva. Da li ćemo imati opet Papu? - dao Bog, ali ja ne mogu to znati. Niti mislim itko.
Možda Bergoglio načini još koji korak koji će pomoći da se vidi lakše što je: Amazonska sinoda, te ova pitanja posebno đakonica, materije euharistije u Amazoniji; ređenja oženjenih. Gibanje u sve otvorenije okruženje neke vrste smjese protestantizma. Jer on ne miruje.
Svakako ne slažemo se u njihovim navodima da neki Papa može biti heretičan; tu ponovno navode pitanje Papa Honorija o kojem smo dosta puta govorili. Papa Honorije je poslao neprecizno pismo Carigradskom Patrijarhu... koje je postalo poznato tek nakon smrti Honorija. To, ako je i bila hereza - Sveti Bellarmin ne misli tako; već prvenstveno nepreciznost - nije bilo naučavano cijeloj Crkvi, kao što Franjo čini svojim službenim poslanicama i (skoro) svakodnevnom praksom. Bio je optužen od dvoje svojih nasljednika, ali jer nije efikasno suzbio herezu. Treba uzeti u obzir da je u ono vrijeme Crkva bila vrlo stroga te bi intervenirala i za najmanju sitnicu, i nema smisla i s te strane porediti jedan jedini - i upitni - slučaj Pape Honorija sa svakodnevnim ispadima Franjinim.
No, ponavljamo, ovdje ima jedan pozitivni element: zahtijeva se od Franje odricanje od lošeg nauka. Barem jedan pozitivni korak.
Normalno, gdje se apsolutno razilazimo jest da ovo nije počelo sa Franjom: ovo se vuče od zadnjeg Koncila, doktrinalnih i liturgijskih promjena, tako usvojenih od tolikih, te sada tražiti da te toliki podrže... malo je teško. I ne samo to: ima mnogo težih stvari koji su počinili njegovi postkoncilski prethodnici, nego Franjo. Uzmimo posebno slučaj Pavla VI i njegove manevre na Koncilu, te promociju nove liturgije i dokumenata koji su direktno proturječili vječni nauk.
Sad očekivati neki zaokret... teško! Franjo ih ima rekli bi 99% sa sobom. To što njih dvadesetak malo se zabavlja... on će preko toga kao preko lanjskog snijega.
[Franjo: nikad se ne zaboravi nasmijati]
Pismo ispravno navodi sedam glavnih točaka u kojima Franjo ide protiv nauka. To je točno. Navode dalje nekoliko nepreciznosti: kao na primjer da sedevakantna pozicija ne zahtijeva intervenciju Crkve pri slučaju "heretičnog Pape". Prije svega, "heretični Papa" ne može postojati ne za sedevakantiste, već za katolike. Jer Papa mora biti katolik. Ako je heretik, ne može biti glava organizmu kojem ne pripada.
Ali je potrebno da Crkva proglasi svečano da taj i taj heretik nije Papa, radi usmjeravanja vjernika.
Da tako kažemo, ovdje razlikujemo privatno od javnog prava. Sekevakantna pozicija jest privatno gledište prema kojem jedna osoba nije Papa, zbog krivog nauka cijeloj Crkvi, i ne slijedi ga. Ali ne može svoje mišljenje nametnuti drugima. Potrebno je da to bude javno ustanovljeno od članova hijerarhije.
I sad tu dolazimo do velikih problema. Kasper će ga proglasiti da nije Papa? Maradiaga, Tagle, Schonborn koji hoće žene svečenice i slični?
Teško, teško. Mnogo trebam moliti na ovu nakanu.
Na koncu, jednu stvar peticija dobro čini, makar i tu napola: da zahtijevaju od njega (Pape - tu je problem, prvo treba postaviti pitanje da li je uopće Papa) da se odrekne krivog nauka; i drugo, da ga u slučaju njegovog neopovrgnuća, proglase krivim za herezu te onda snositi posljedice za ovaj kriminal (jer istina je, hereza je u Crkvi veliki kriminal). Sve u redu, ali ne zovi ga Papom. Neka proglase da Bergoglio ne može biti Papa, i da Crkva treba imati pravog.
Ali... zadnje je vrijeme, i u zadnje vrijeme mislim da će tu ostati samo Ostatak. To je moje mišljenje. Progonjeni Ostatak, Crkva. Da li ćemo imati opet Papu? - dao Bog, ali ja ne mogu to znati. Niti mislim itko.
Možda Bergoglio načini još koji korak koji će pomoći da se vidi lakše što je: Amazonska sinoda, te ova pitanja posebno đakonica, materije euharistije u Amazoniji; ređenja oženjenih. Gibanje u sve otvorenije okruženje neke vrste smjese protestantizma. Jer on ne miruje.
ponedjeljak, 29. travnja 2019.
Značenje Franjinog ljubljena nogu južnosudanskim političarima
Pred sami Veliki Tjedan Franjo je izveo jednu od svojih uobičajenih predstava: pred svim kamerama svijeta, svečano i pompozno ljubi stopala (cipele) Južnosudanskih političara, Predsjedniku Salva Kiir, Dopredsjedniku i trenutnom lideru opozicije Rieku Machar, Dopredsjednku Taban Deng Gai i Rebecci Garang.
Ovdje treba potcrtati nekoliko momenata:
1. U prvom redu, radi se o njegovom konstantom propovijedanju "evanđelja čovjeka". Sve što je na horizontalnom planu, sve to podržava Franjo. Bez ikakvog poziva na Boga. I posebno Isusa Krista, sa svim posljedicama.
2. Totalna suprotnost s obzirom na ponašanje prema katolicima koji su htjeli poljubiti mu ruku u Loretu. Izgledalo je kao da rastjerava zaražene kerove koji dolaze da ga njuše.
3. Apsolutna suprotnost prema njegovom prkosnom stavu spram Presvetom u pokaznici, na svim svečanim zgodama. Pita se čovjek: vjeruje li on da je tu Bog? Da li time pokazuje da ne vjeruje? Pokazuje li time da na to gleda kao na obični simbol? I, ako "vjerovao", na njegov način, svakako, onda se radi o neviđenom činu prkosa.
4. Događaj se odigrao u sklopu zajedničke ekumenske inicijative Državnog Sekretarijata Vatikana, engleskih anglikanaca i prezbiterijanaca iz Škotske. Sve čime je oduševljen Franjo. Navodno "ekumenizam", ali koji ide prema ovozemaljskom i političkom rješenju određenog sukoba.
5. Sva gluma u vezi obećanja uspjeha ovakvih susreta, iz dana u dan suočava se sa okrutnom stvarnošću koja kao da odbacuje, krvlju napisano, ovakve ispraznosti: pokolju u Sri Lanci, 359 mrtvih, skoro svi katolici. I tu je Franjo bio prije par godina, također govoreći o pomirenju i slično. Mir ne dolazi od ljudskog napora, već prihvaćanja Isusa Krista.
Franjina aktivnost iz dana u dan potvrđuje ono što čini: lišavanje nadnaravnog i spuštanje istog na naravnu razinu. Djelo nekog koji trudno ide smjerom oduzimanja Boga ljudima te njihovog vođenja krivim putem.
Ovdje treba potcrtati nekoliko momenata:
1. U prvom redu, radi se o njegovom konstantom propovijedanju "evanđelja čovjeka". Sve što je na horizontalnom planu, sve to podržava Franjo. Bez ikakvog poziva na Boga. I posebno Isusa Krista, sa svim posljedicama.
2. Totalna suprotnost s obzirom na ponašanje prema katolicima koji su htjeli poljubiti mu ruku u Loretu. Izgledalo je kao da rastjerava zaražene kerove koji dolaze da ga njuše.
3. Apsolutna suprotnost prema njegovom prkosnom stavu spram Presvetom u pokaznici, na svim svečanim zgodama. Pita se čovjek: vjeruje li on da je tu Bog? Da li time pokazuje da ne vjeruje? Pokazuje li time da na to gleda kao na obični simbol? I, ako "vjerovao", na njegov način, svakako, onda se radi o neviđenom činu prkosa.
4. Događaj se odigrao u sklopu zajedničke ekumenske inicijative Državnog Sekretarijata Vatikana, engleskih anglikanaca i prezbiterijanaca iz Škotske. Sve čime je oduševljen Franjo. Navodno "ekumenizam", ali koji ide prema ovozemaljskom i političkom rješenju određenog sukoba.
5. Sva gluma u vezi obećanja uspjeha ovakvih susreta, iz dana u dan suočava se sa okrutnom stvarnošću koja kao da odbacuje, krvlju napisano, ovakve ispraznosti: pokolju u Sri Lanci, 359 mrtvih, skoro svi katolici. I tu je Franjo bio prije par godina, također govoreći o pomirenju i slično. Mir ne dolazi od ljudskog napora, već prihvaćanja Isusa Krista.
Franjina aktivnost iz dana u dan potvrđuje ono što čini: lišavanje nadnaravnog i spuštanje istog na naravnu razinu. Djelo nekog koji trudno ide smjerom oduzimanja Boga ljudima te njihovog vođenja krivim putem.
nedjelja, 28. travnja 2019.
Franjini snovi, naše more. Koga se sjeća, koga se ne sjeća?
Istini za volju, navijestio je svoje nakane od prvog dana. U Evangelli Gaudium - prve godine nakon izabranja, 24/11/2013, piše:
"Migranti mi predstavljaju posebn izazov kao Pastiru Crkve bez granica koja se osjeća majka svih. Zbog toga, pozivam nacije na plemenito otvaranje, koje umjesto da se plaše uništenja lokalnog identiteta, budu sposobne stvarati nove kulturne sinteze."
Dakle, Evropo - posebno se ovo tiče Evrope i USA - ti nemaš pravo na svoj identitet. Afričke, azijske, itd. nacije, eh oni mogu, ali vi, vi ne možete. Vaš je zadatak da gubite identitet, a njihovo je pravo da budu primljeni.
Ako će usput mafije zarađivati grdne pare, to je sve nužno. Ne može drugačije.
Plus nešto drugo: prljavo, lukavo kakav je on kao malo tko, navodi DUHOVNU karakteristiku Crkve kao majke svih i bez granica, jer duh ih nema. Ali to ne znači da ne mogu postojati, i trebaju postojati, granice na terenu i između država, jednostavno za očuvanje pravednog poretka. Kao što mora postojati policija i vojska, jer svi nisu anđeli.
Tu se očituje njegov stalni trik koji koristi bez prestanka: nadnaravnu razinu svodi na naravnu, i tu u stilu ljevičarskog političara.
U skladu sa svojim najavljenim projektom, sada Jorge određuje dati 500.000 dolara emigrantima koji žele doći do USA. To je čisto poticanje na nelegalnu aktivnost. Dok tehnički, koristi novac Crkve za Sorosove projekte. Njegovu drskost je teško premašiti:
Ali koga se ne sjeća Bergoglio? Ima li išta za one jadne kršćane - Bože sačuvaj, 359 mrtvih! - osim jedne rečenice.
Pogledaj Jorge, pogledaj suze ove žene kojoj ubiše muža i dvoje djece u crkvi u Sri Lanci, i ostade sama bez pomoći:
Ima li išta za njih?
Svaki od nas treba imati osjećaja za bol koju vidi oko sebe. Ja se nadam da će među kršćanima Sri Lanke biti dovoljno srca za postati brat, sestra, kćer i majka ovoj nesrećnici.
A od tebe Bergoglio, ne očekujemo ništa.
"Migranti mi predstavljaju posebn izazov kao Pastiru Crkve bez granica koja se osjeća majka svih. Zbog toga, pozivam nacije na plemenito otvaranje, koje umjesto da se plaše uništenja lokalnog identiteta, budu sposobne stvarati nove kulturne sinteze."
Dakle, Evropo - posebno se ovo tiče Evrope i USA - ti nemaš pravo na svoj identitet. Afričke, azijske, itd. nacije, eh oni mogu, ali vi, vi ne možete. Vaš je zadatak da gubite identitet, a njihovo je pravo da budu primljeni.
Ako će usput mafije zarađivati grdne pare, to je sve nužno. Ne može drugačije.
Plus nešto drugo: prljavo, lukavo kakav je on kao malo tko, navodi DUHOVNU karakteristiku Crkve kao majke svih i bez granica, jer duh ih nema. Ali to ne znači da ne mogu postojati, i trebaju postojati, granice na terenu i između država, jednostavno za očuvanje pravednog poretka. Kao što mora postojati policija i vojska, jer svi nisu anđeli.
Tu se očituje njegov stalni trik koji koristi bez prestanka: nadnaravnu razinu svodi na naravnu, i tu u stilu ljevičarskog političara.
U skladu sa svojim najavljenim projektom, sada Jorge određuje dati 500.000 dolara emigrantima koji žele doći do USA. To je čisto poticanje na nelegalnu aktivnost. Dok tehnički, koristi novac Crkve za Sorosove projekte. Njegovu drskost je teško premašiti:
Ali koga se ne sjeća Bergoglio? Ima li išta za one jadne kršćane - Bože sačuvaj, 359 mrtvih! - osim jedne rečenice.
Pogledaj Jorge, pogledaj suze ove žene kojoj ubiše muža i dvoje djece u crkvi u Sri Lanci, i ostade sama bez pomoći:
Ima li išta za njih?
Svaki od nas treba imati osjećaja za bol koju vidi oko sebe. Ja se nadam da će među kršćanima Sri Lanke biti dovoljno srca za postati brat, sestra, kćer i majka ovoj nesrećnici.
A od tebe Bergoglio, ne očekujemo ništa.
subota, 27. travnja 2019.
Osvrt na sveti oganj
Ove noći u Jeruzalemu, u crkvi Svetog Groba, uoči Uskrsa kojeg slave pravoslavni, redovito se događa, kroz stoljeća takoreći od pamtivjeka, izvanredni fenomen: Patrijarh Jeruzalemski (sada su to pravoslavni, do 1054. katolički i kasnije za vrijeme uprave Križara u Jeruzalemu; crkva Svetog Groba je rušena nekoliko puta u povijesti, dok je današnja sazdana od Križara) ulazi do kamene ploče na kojoj je bio položen Isus u Svetom Grobu, klekne, moli drevne molitve, i čeka izvjesno vrijeme... dok se ne pojavi jedna vrsta vatre nad kamenim ležištem i ne upale svijeće koje nosi sa sobom. Odjeća Patrijarha je registrirana od izraelske policije, kao i Grob. Nakon toga, ulazi Patrijarh.
Izlazi već sa upaljenim svijećama:
Danski katolički teolog Niels Christian Hvidt krajem prošlog stoljeća izvršio je detaljno istraživanje o Svetom Ognju (recimo, s katoličke strane). Razgovarao je sa u ono vrijeme pravoslavnim Patrijarhom Jeruzalema, Diodorom I, Patrijarh u to vrijeme kroz dvadeset godina. Niels prenosi svjedočanstvo Diodora I:
"Pipam kroz tamu, prema unutrašnjoj prostoriji, u kojoj padam na koljena. Ovdje govorim određene molitve koje su nam predane kroz stoljeća, i nakon što ih izmolim, čekam. Nekada mogu čekati nekoliko minuta, ali obično čudo se događa odmah nakon izmoljenih molitva. Iz centra samog kamena, na kojem je Isus ležao, izlazi neopisivo Svjetlo. Normalno ima plavu nijansu, ali boja se može mjenjati i primiti razne nijanse. Ne može se opisati ljudskim riječima.
Svjetlo se diže sa kamena, kao magla sa jezera. Izgleda da je kamen pokriven oblakom, ali je Svjetlo. Svake godine, ovo Svjetlo djeluje na drugi način. Nekad prekriva samo kamen, dok drugih puta, osvijetli cijeli Grob, da osobe koje su vani mognu vidjeti ga punog ove Svjetlosti.
Svjetlost ne prži. Kroz šesnaest godina za vrijeme mog Patrijarhata, u Jeruzalemu, nikad mi se nije opekla brada. Svjetlo je kao druge naravi od obične vatre koja gori u uljanoj svjetiljci."
I donosi svoju interpretaciju:
"Ne vjerujem da je slučajnost da se Sveti Oganj spusti, upravo u ovom momentu. U Evanđelju po Mateju 28:3, navodi se da kad je Krist uskrsnuo od mrtvih, došao je jedan anđeo, okružen svečanim i strašnim Svjetlom. Vjerujem da je iznenađujuće Svjetlo koje je obavijalo anđela, pri Gospodnjem Uskrsnuću, isto koje čudom dolazi svake Subote noći za Uskrs. Krist nas želi podsjetiti da je Njegovo Uskrsnuće stvarnost, i ne mit. On je, doista, došao na svijet, za dati potrebnu Žrtvu, preko Svoje Smrti i Uskrsnuća, da bi se čovjek mogao združiti sa svojim Stvoriteljem."
Svjedočanstva o ovom fenomenu datiraju već iz IV stoljeća.
Crkveni Oci Grgur Niški (335-394) i Ivan Damašćanin (rođen krajem VII st. u Damasku, preminuo u Jeruzalemu 749; jedan od otaca kojeg ponajviše citira Sv. Toma Akvinski) govore nam o ovom fenomenu.
Obojica su bili u Jeruzalemu; prvi u drugoj propovijedi o Uskrsnuću, piše: "Petar je vidio svojim vlastitim očima, i dubinom apostolskog duha, da je Grob bio osvjetljen, dok je još bila noć. Vidio je tjelesnim očima koliko duhovnim". Drugi, "Petar, dotrčavši brzo do Groba, i vidjevši svjetlo u Grobu, uplaši se".
Euzebije iz Cezareje, također iz IV stoljeća, u svojoj "Crkvenoj povijesti", opisuje čudo Velike Subote iz II stoljeća za vrijeme Patrijarha Sv. Narcisa.
Francuski monah Bernard 865 je hodočastio u Jeruzalem, i ostavlja napisano: "U Veliku Subotu, za vrijeme Bdijenja, dok vjernici pjevaju 'Kyrie eleison' - Gospodine smiluj se, počnu se paliti svjetiljke u Svetom Grobu i Patrijarh prenosi oganj biskupu i ovaj svom narodu, da svaki od njih može odnijeti oganj svojoj vlastitoj kući."
Dok je pozivao na Križarske pohode, Papa Urban II na Saboru u Clermontu, 1095 potiče vjernike: "Doista, u ovom Hramu, Grobu Gospodnjem, Bog prebiva, do danas. Ne prestaje očitovati čuda jer, u vrijeme Njegove Muke, dok su sva svjetla ugašena u Grobu i crkvi, odjednom se upale ugašene svjetiljke. Koje srce može biti tako tvrdo za ne potaknuti se pred tom pojavom!"
Nakon zatezanja odnosa sa pravoslavnima, Papa Grgur IX zabranjuje franjevcima u Svetoj Zemlji biti na Svetom Grobu na Veliku Subotu jer su pravoslavni tada držali službu. Budući da je bio raskol, katolici nisu mogli biti na istoj službi. Neki tvrde da je Grgur IX izjavio da je Sveti Ogan ustvari varka, ali ne može se naći ta deklaracija u pouzdanim izvorima. Koliko znam, ne postoji crkveni dekret te naravi. Jedna je stvar da se ne dopusti franjevcima biti na službi sa nekatolicima, a druga dati deklaraciju o ovom fenomenu o kojem se pohvalno izjasnio Urban II.
To su činjenice. Što misliti o ovome?
1. Sveti Oganj datira iz prvog tisućljeća. Dakle, nije "pravoslavni" fenomen, već katolički, crkveni, koji se odvijao od vremena od prije raskola. Sakramenti pravoslavnih su valjani, i ako Bog ne odbija - makar ga raskol teško vrijeđa - spustiti se na oltar kad pravoslavni služe misu, zašto bi bilo nemoguće da ovo čudo, ako jest a meni osobno izgleda da bi moglo biti, ne bi i dalje bilo prisutno.
2. Jedna je interpretacija, po meni: Bog, Isus Krist, osnovao je Jednu Crkvu, ne dvije ili deset. Crkva treba biti Jedna, dakle. Jedna vjera, jedna Crkva. Kao što je i bila: Jedna, Sveta, Katolička, Apostolska, i svakako, Rimska.
Izlazi već sa upaljenim svijećama:
Danski katolički teolog Niels Christian Hvidt krajem prošlog stoljeća izvršio je detaljno istraživanje o Svetom Ognju (recimo, s katoličke strane). Razgovarao je sa u ono vrijeme pravoslavnim Patrijarhom Jeruzalema, Diodorom I, Patrijarh u to vrijeme kroz dvadeset godina. Niels prenosi svjedočanstvo Diodora I:
"Pipam kroz tamu, prema unutrašnjoj prostoriji, u kojoj padam na koljena. Ovdje govorim određene molitve koje su nam predane kroz stoljeća, i nakon što ih izmolim, čekam. Nekada mogu čekati nekoliko minuta, ali obično čudo se događa odmah nakon izmoljenih molitva. Iz centra samog kamena, na kojem je Isus ležao, izlazi neopisivo Svjetlo. Normalno ima plavu nijansu, ali boja se može mjenjati i primiti razne nijanse. Ne može se opisati ljudskim riječima.
Svjetlo se diže sa kamena, kao magla sa jezera. Izgleda da je kamen pokriven oblakom, ali je Svjetlo. Svake godine, ovo Svjetlo djeluje na drugi način. Nekad prekriva samo kamen, dok drugih puta, osvijetli cijeli Grob, da osobe koje su vani mognu vidjeti ga punog ove Svjetlosti.
Svjetlost ne prži. Kroz šesnaest godina za vrijeme mog Patrijarhata, u Jeruzalemu, nikad mi se nije opekla brada. Svjetlo je kao druge naravi od obične vatre koja gori u uljanoj svjetiljci."
I donosi svoju interpretaciju:
"Ne vjerujem da je slučajnost da se Sveti Oganj spusti, upravo u ovom momentu. U Evanđelju po Mateju 28:3, navodi se da kad je Krist uskrsnuo od mrtvih, došao je jedan anđeo, okružen svečanim i strašnim Svjetlom. Vjerujem da je iznenađujuće Svjetlo koje je obavijalo anđela, pri Gospodnjem Uskrsnuću, isto koje čudom dolazi svake Subote noći za Uskrs. Krist nas želi podsjetiti da je Njegovo Uskrsnuće stvarnost, i ne mit. On je, doista, došao na svijet, za dati potrebnu Žrtvu, preko Svoje Smrti i Uskrsnuća, da bi se čovjek mogao združiti sa svojim Stvoriteljem."
Svjedočanstva o ovom fenomenu datiraju već iz IV stoljeća.
Crkveni Oci Grgur Niški (335-394) i Ivan Damašćanin (rođen krajem VII st. u Damasku, preminuo u Jeruzalemu 749; jedan od otaca kojeg ponajviše citira Sv. Toma Akvinski) govore nam o ovom fenomenu.
Obojica su bili u Jeruzalemu; prvi u drugoj propovijedi o Uskrsnuću, piše: "Petar je vidio svojim vlastitim očima, i dubinom apostolskog duha, da je Grob bio osvjetljen, dok je još bila noć. Vidio je tjelesnim očima koliko duhovnim". Drugi, "Petar, dotrčavši brzo do Groba, i vidjevši svjetlo u Grobu, uplaši se".
Euzebije iz Cezareje, također iz IV stoljeća, u svojoj "Crkvenoj povijesti", opisuje čudo Velike Subote iz II stoljeća za vrijeme Patrijarha Sv. Narcisa.
Francuski monah Bernard 865 je hodočastio u Jeruzalem, i ostavlja napisano: "U Veliku Subotu, za vrijeme Bdijenja, dok vjernici pjevaju 'Kyrie eleison' - Gospodine smiluj se, počnu se paliti svjetiljke u Svetom Grobu i Patrijarh prenosi oganj biskupu i ovaj svom narodu, da svaki od njih može odnijeti oganj svojoj vlastitoj kući."
Dok je pozivao na Križarske pohode, Papa Urban II na Saboru u Clermontu, 1095 potiče vjernike: "Doista, u ovom Hramu, Grobu Gospodnjem, Bog prebiva, do danas. Ne prestaje očitovati čuda jer, u vrijeme Njegove Muke, dok su sva svjetla ugašena u Grobu i crkvi, odjednom se upale ugašene svjetiljke. Koje srce može biti tako tvrdo za ne potaknuti se pred tom pojavom!"
Nakon zatezanja odnosa sa pravoslavnima, Papa Grgur IX zabranjuje franjevcima u Svetoj Zemlji biti na Svetom Grobu na Veliku Subotu jer su pravoslavni tada držali službu. Budući da je bio raskol, katolici nisu mogli biti na istoj službi. Neki tvrde da je Grgur IX izjavio da je Sveti Ogan ustvari varka, ali ne može se naći ta deklaracija u pouzdanim izvorima. Koliko znam, ne postoji crkveni dekret te naravi. Jedna je stvar da se ne dopusti franjevcima biti na službi sa nekatolicima, a druga dati deklaraciju o ovom fenomenu o kojem se pohvalno izjasnio Urban II.
To su činjenice. Što misliti o ovome?
1. Sveti Oganj datira iz prvog tisućljeća. Dakle, nije "pravoslavni" fenomen, već katolički, crkveni, koji se odvijao od vremena od prije raskola. Sakramenti pravoslavnih su valjani, i ako Bog ne odbija - makar ga raskol teško vrijeđa - spustiti se na oltar kad pravoslavni služe misu, zašto bi bilo nemoguće da ovo čudo, ako jest a meni osobno izgleda da bi moglo biti, ne bi i dalje bilo prisutno.
2. Jedna je interpretacija, po meni: Bog, Isus Krist, osnovao je Jednu Crkvu, ne dvije ili deset. Crkva treba biti Jedna, dakle. Jedna vjera, jedna Crkva. Kao što je i bila: Jedna, Sveta, Katolička, Apostolska, i svakako, Rimska.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)