Sveti Pio V (1566-72)
Grgur XIII (1572-85)
Siksto V (1585-90)
Urban VII (1590)
Grgur XIV (1590-91)
Inocencije IX (1591)
Klement VIII (1592-1605)
Lav XI (1605)
Pavao V (1605-21)
Grgur XV (1621-23)
Urban VIII (1623-44)
Inocencije X (1644-55)
Aleksandar VII (1655-67)
Klement IX (1667-69)
Klement X (1670-76)
Blaženi Inocencije XI (1676-89)
Aleksandar VIII (1689-91)
Inocencije XII (1691-1700)
Klement XI (1700-21)
Inocencije XIII (1721-24)
Benedikt XIII (1724-30)
Klement XII (1730-40)
Benedikt XIV (1740-58)
Klement XIII (1758-69)
Klement XIV (1769-74)
Pio VI (1775-99)
Pio VII (1800-23)
Lav XII (1823-29)
Pio VIII (1829-30)
Grgur XVI (1831-46)
Pio IX (1846-78)
Lav XIII (1878-1903)
Sveti Pio X (1903-14)
Benedikt XV (1914-22)
Pio XI (1922-39)
Pio XII (1939-58)
I "postkoncilski":
Sveti Ivan XXIII (1958-63)
Sveti Pavao VI (1963-78)
Sluga Božji Ivan Pavao I (1978)
Sveti Ivan Pavao II (1978-2005)
Prema Franji - šali se on, ali ne može izdržati -, i on i Benedikt XVI su "na čekanju".
U spomenutom periodu do 1958 bilo je Papa koji su se borili protiv masonerije, bili poslani u izgnanstvo i tamo umrli, bili zatočeni u Vatikanu... ali trebali smo čekati naš period "cvjetanja Crkve" da imadnemo takvu krunu novih "svetaca".
Da se netko slučajno ne šprda s tobom?
Samo pitam.
ponedjeljak, 15. listopada 2018.
nedjelja, 14. listopada 2018.
Pogubni mentalitet katastrofizma
Šalje mi jedan drugi prijatelj ovo sliku preko društvenih mreža:
Uglavnom, uvijek ista priča, ista kuknjava. Narod smo kome je kuknjava sveta. No, ne znam da li su ljudi svjesni koliko je to pogubno. I koliko nepravedno. Jer, svi možemo provjeriti da život u mnogim zemljama nije nimalo lagan. Preskočimo cijelu Afriku. Mislim da se slažemo u ovom. Osim ako si kralj Benina, kojeg sahranjuju po starom običaju sahranjujući zajedno sa njim šestoricu živih mladića. Pretpostavljam da ti ne želiš jedno takvo "kraljevsko dostojanstvo" da bi mogao živjeti dobro. Jednako svakako da ni bi htio biti bijelac u Južnoj Africi. O ostalim zemljama nije potrebno govoriti, makar bio i crn.
Pođimo do Južne Amerike. Postoji li tamo kakva država čije su prosječne plaće veće nego u Hrvatskoj? Makar ponegdje plaća bila i veća nego u BiH, stopa nasilja je neusporedivo veća. USA? Tamo pretpostavljam da ne želiš živjeti, jer tamo ćeš samo raditi kao konj, ako se to uopće može nazvati radom. Bolje ropstvom.
Ostaje nam dakle "naša" Njemačka, i par država njoj sličnih u Zapadnoj Evropi. Jer tebe samo novac i "sigurnost" interesiraju, zar ne? Ako nemaš ništa protiv 423 džamije koje ima London, i sto šarijskih sudova u istom velegradu.
Sad malo konkretnije: zar ti ne izgleda nelogično da postoje samo tri četiri države u cijelom svijetu u kojima se "fino može zaraditi i živjeti"? Zar može imati smisla da život 97% ljudi na svijetu ne može imati smisla jer "nema para"?
"Nema se kuće", kažu, a ostavljaju roditelje same. Zar se ne može živjeti s njima? Da ih ne nađe netko mrtve nakon dana i tjedana i mjeseci, kad naveliko smrad leša počne prilačiti pažnju susjeda? Ovakvi slučajevi postaju sve učestaliji (nekoliko primjera 1, 2, 3, 4); prisutni su u cijelom modernom svijetu. Jednako beznađe i smrtni, teški, duboki pesimizam koji samo vidi negativno: srpski Bosilegrad, gradić, imao je četiri samoubojstva u petnaest dana. Samo govoriti i misliti na materijalno vodi na koncu do ovakvih situacija. Iskustvo govori da je takav način razmišljanja radikalno pogrešan i poguban.
Nešto izgleda suludo, a ljudi kao da su bez očiju da to vide: djeca se vode u vrtić, roditelji poslije u starački dom; na koncu se kupuje kakvo štene da se ne bi osjećali sami.
Nema se para? Ne, nema se za sve te tvoje potrebe koje si nakupio. Nemoguće je imati toliko novca koliko ti možeš potrošiti.
Nema posla? Vjeruj mi, kad vidim kako rade mnogi, previše su plaćeni za takav posao i još manje za takav elan.
Nije lako, ne treba otkrivati Ameriku, niti točak; već su otkriveni. Ovdje nema raja, ali ima mnogo strana svijeta gdje je mnogo gore, i imaš mnogo razloga za biti zadovoljan.
Izvuci se iz tog negativnog vrtloga koji te vuče na dno.
Podsjećam također na članak:
Pravila modernog života, nametnuta ali asimilirana, a tako protiv šire obitelji
Uglavnom, uvijek ista priča, ista kuknjava. Narod smo kome je kuknjava sveta. No, ne znam da li su ljudi svjesni koliko je to pogubno. I koliko nepravedno. Jer, svi možemo provjeriti da život u mnogim zemljama nije nimalo lagan. Preskočimo cijelu Afriku. Mislim da se slažemo u ovom. Osim ako si kralj Benina, kojeg sahranjuju po starom običaju sahranjujući zajedno sa njim šestoricu živih mladića. Pretpostavljam da ti ne želiš jedno takvo "kraljevsko dostojanstvo" da bi mogao živjeti dobro. Jednako svakako da ni bi htio biti bijelac u Južnoj Africi. O ostalim zemljama nije potrebno govoriti, makar bio i crn.
Pođimo do Južne Amerike. Postoji li tamo kakva država čije su prosječne plaće veće nego u Hrvatskoj? Makar ponegdje plaća bila i veća nego u BiH, stopa nasilja je neusporedivo veća. USA? Tamo pretpostavljam da ne želiš živjeti, jer tamo ćeš samo raditi kao konj, ako se to uopće može nazvati radom. Bolje ropstvom.
Ostaje nam dakle "naša" Njemačka, i par država njoj sličnih u Zapadnoj Evropi. Jer tebe samo novac i "sigurnost" interesiraju, zar ne? Ako nemaš ništa protiv 423 džamije koje ima London, i sto šarijskih sudova u istom velegradu.
Sad malo konkretnije: zar ti ne izgleda nelogično da postoje samo tri četiri države u cijelom svijetu u kojima se "fino može zaraditi i živjeti"? Zar može imati smisla da život 97% ljudi na svijetu ne može imati smisla jer "nema para"?
"Nema se kuće", kažu, a ostavljaju roditelje same. Zar se ne može živjeti s njima? Da ih ne nađe netko mrtve nakon dana i tjedana i mjeseci, kad naveliko smrad leša počne prilačiti pažnju susjeda? Ovakvi slučajevi postaju sve učestaliji (nekoliko primjera 1, 2, 3, 4); prisutni su u cijelom modernom svijetu. Jednako beznađe i smrtni, teški, duboki pesimizam koji samo vidi negativno: srpski Bosilegrad, gradić, imao je četiri samoubojstva u petnaest dana. Samo govoriti i misliti na materijalno vodi na koncu do ovakvih situacija. Iskustvo govori da je takav način razmišljanja radikalno pogrešan i poguban.
Nešto izgleda suludo, a ljudi kao da su bez očiju da to vide: djeca se vode u vrtić, roditelji poslije u starački dom; na koncu se kupuje kakvo štene da se ne bi osjećali sami.
Nema se para? Ne, nema se za sve te tvoje potrebe koje si nakupio. Nemoguće je imati toliko novca koliko ti možeš potrošiti.
Nema posla? Vjeruj mi, kad vidim kako rade mnogi, previše su plaćeni za takav posao i još manje za takav elan.
Nije lako, ne treba otkrivati Ameriku, niti točak; već su otkriveni. Ovdje nema raja, ali ima mnogo strana svijeta gdje je mnogo gore, i imaš mnogo razloga za biti zadovoljan.
Izvuci se iz tog negativnog vrtloga koji te vuče na dno.
Podsjećam također na članak:
Pravila modernog života, nametnuta ali asimilirana, a tako protiv šire obitelji
petak, 12. listopada 2018.
Dvoznačni govor, zašto postoji i važnost borbe protiv manipulacije jezika
Orwell u svom romanu 1984 daje definiciju dvoznačnosti. Bio je dobrovoljac u španjolskom građanskom ratu na strani narodnog fronta (komunista) i ostao je razočaran jer se osjetio prevarenim. Vidio je na licu mjesta kako se manipulacija provodi na djelu. Duboko je razmišljao o načinu manipulacije u totalitarnim režimima, zbog čega njegovo djelo ima primjesu proročkog upozorenja:
"Dvoznačnost znači moć, sposobnost za stajati iza dva proturječna mišljenja. Intelektualac Partije zna u kojem pravcu trebaju biti mjenjana sjećanja; prema tome svjestan je da okrnjuje realnost; ali u isto vrijeme zadovoljava samog sebe preko vježbe dvoznačnosti u smislu da stvarnost ipak nije oskvrnuta. Ovaj proces treba biti svjestan, jer ako ne, ne bi se ostvario sa dovoljno preciznosti. Međutim, treba istovremeno biti nesvjestan za ne ostaviti osjećaj varanja, i prema tome osjećaja krivice."
"Dvoznačnost je ukorjenjena u samom srcu Ingsoca, jer bitni čin Partije jest svjesna laž, čuvajući u isto vrijeme čvrstoću nakane koja karakterizira autentično poštenje. Reći laž iste sekunde dok se iskreno vjeruje u istu laž koju upravo izgovaramo, zaboraviti svaki čin za koji ne odgovara da ostane u sjećanju, i poslije, kada bude potrebno, izvaditi ga iz zaborava samo onoliko vremena koliko je potrebno. Negirati egzistenciju objektivne stvarnosti znajući svakog momenta da mora postojati i postoji ta ista stvarnost koja se niječe..., sve je to neophodno."
Orwell je primjenio svoje zaključke prvenstveno na komunizam i nacizam, ali je bio uvidio da je iste vrlo lako bilo moguće primjeniti i na liberalno demokratska ustrojstva države, prvenstveno preko kontrole medija.
Radi se o planiranom cilju postizanja određenog mišljenja kod dovoljne mase ljudi koja će omogučiti daljno ostajanje na vlasti određenog sustava. Masa treba da bude zaluđena a da se osjeća slobodnom. Raditi kao roblje a da misli da "žive dobro". Da čini ono što je loše misleći da je dobro.
Tako će uspavana ići na klanje ako treba, ili na trajnu anesteziju preko koje ne će više davati nikakve znakove opasnosti.
"gay" je akronim od "Good As You", dobar kao ti. Trebaš prihvatiti "homoseksualnost" kao nešto normalno.
Sama riječ "homoseksualac" jest varka. Predstavlja u biti protunaravno i bogohulno, ne samo protučovječno - jer ide protiv Božje odredbe za ljudsku narav - ponašanje, dok na ovaj način se predstavlja kao "legitimna opcija", tek alternativa "heteroseksualnosti" - riječ izmišljena radi opravdavanja "homoseksualnosti".
Ljudske skupine imigriraju ili emigriraju, ali nje "migriraju". Migriraju ptice, jer one nemaju domovinu, već regije. Njihovo je cijelo nebo, ponašaju se prema instiktu koji im je Bog usadio u narav. Odlaze i vraćaju se. Ptice i ribe migriraju, ne ljudi.
"Vaš govor neka bude da, da; ne, ne. Što je više od toga, dolazi od zla".
Borba protiv đavoljeg oruđa jest istinom rečenom bez straha i u ljubavi: homoseksualnost nije bolest, već grijeh, i to teški. Postojanje nacija jest naravno pravo, kao i njihove granice koje se trebaju poštivati radi općeg dobra.
Da bi uspjeli, novi alternativni politički pokreti moraju koristiti jezik jasan i zoran; hrabar i otvoren, bez pogrešnog stida. Kad netko tako počne govoriti, preko svoje žrtve privući će odobrenje mnogih.
"Dvoznačnost znači moć, sposobnost za stajati iza dva proturječna mišljenja. Intelektualac Partije zna u kojem pravcu trebaju biti mjenjana sjećanja; prema tome svjestan je da okrnjuje realnost; ali u isto vrijeme zadovoljava samog sebe preko vježbe dvoznačnosti u smislu da stvarnost ipak nije oskvrnuta. Ovaj proces treba biti svjestan, jer ako ne, ne bi se ostvario sa dovoljno preciznosti. Međutim, treba istovremeno biti nesvjestan za ne ostaviti osjećaj varanja, i prema tome osjećaja krivice."
"Dvoznačnost je ukorjenjena u samom srcu Ingsoca, jer bitni čin Partije jest svjesna laž, čuvajući u isto vrijeme čvrstoću nakane koja karakterizira autentično poštenje. Reći laž iste sekunde dok se iskreno vjeruje u istu laž koju upravo izgovaramo, zaboraviti svaki čin za koji ne odgovara da ostane u sjećanju, i poslije, kada bude potrebno, izvaditi ga iz zaborava samo onoliko vremena koliko je potrebno. Negirati egzistenciju objektivne stvarnosti znajući svakog momenta da mora postojati i postoji ta ista stvarnost koja se niječe..., sve je to neophodno."
Radi se o planiranom cilju postizanja određenog mišljenja kod dovoljne mase ljudi koja će omogučiti daljno ostajanje na vlasti određenog sustava. Masa treba da bude zaluđena a da se osjeća slobodnom. Raditi kao roblje a da misli da "žive dobro". Da čini ono što je loše misleći da je dobro.
Tako će uspavana ići na klanje ako treba, ili na trajnu anesteziju preko koje ne će više davati nikakve znakove opasnosti.
"gay" je akronim od "Good As You", dobar kao ti. Trebaš prihvatiti "homoseksualnost" kao nešto normalno.
Sama riječ "homoseksualac" jest varka. Predstavlja u biti protunaravno i bogohulno, ne samo protučovječno - jer ide protiv Božje odredbe za ljudsku narav - ponašanje, dok na ovaj način se predstavlja kao "legitimna opcija", tek alternativa "heteroseksualnosti" - riječ izmišljena radi opravdavanja "homoseksualnosti".
Ljudske skupine imigriraju ili emigriraju, ali nje "migriraju". Migriraju ptice, jer one nemaju domovinu, već regije. Njihovo je cijelo nebo, ponašaju se prema instiktu koji im je Bog usadio u narav. Odlaze i vraćaju se. Ptice i ribe migriraju, ne ljudi.
"Vaš govor neka bude da, da; ne, ne. Što je više od toga, dolazi od zla".
Borba protiv đavoljeg oruđa jest istinom rečenom bez straha i u ljubavi: homoseksualnost nije bolest, već grijeh, i to teški. Postojanje nacija jest naravno pravo, kao i njihove granice koje se trebaju poštivati radi općeg dobra.
Da bi uspjeli, novi alternativni politički pokreti moraju koristiti jezik jasan i zoran; hrabar i otvoren, bez pogrešnog stida. Kad netko tako počne govoriti, preko svoje žrtve privući će odobrenje mnogih.
četvrtak, 11. listopada 2018.
Cijeli Zapad ima svog Komšića
Zato uzalud ti je tražiti nešto "bolje" vani. Centar Napulja, Porta Nolana:
Smrad, nekultura, zapuštenost, dekadencija, gnjilež koju donose dovedeni od evropskih komšića da nas sve i svugdje drže pod čizmom. Nekad janjičarskom, sada multikulturnom.
U BiH jasno se vidi cijeli problem Evrope (prvenstveno Balkana i Zapadne Evrope): prodor Islama koji nam ne da disati, s jedne strane, s druge posljedice šizme 1054. Uza sve to onaj koji sjedi na Svetoj Stolici, i niti je svet, niti je Stolica, niti nam je prijatelj. Nema blagoslova dok je sve tako, i samo nam ostaje stenjati.
Pariz je izgubio milijun i po turista prošle godine zbog bogatstva i sigurnosti koje nam daje "multikulturnost" i programirana invazija.
Ali da znaš da nema više gdje tražiti da je "bolje". Ovdje je gdje se je boriti i izdržati, a možda uza sve je još i lakše. Usput, upravo ovo je demokracija, nije pokojna već je takva.
Ako je demokracija aritmetika, nema izbora dok se dopušta da izvjesne stvari mogu biti izabrane. Sustav mišljenja u kojem muškarac može imati četiri žene; gdje žena vrijedi pola muškarca; gdje se uči da napustiti takav sustav mišljenja zahtijeva smrtnu kaznu; gdje sve treba biti pod čizmom takvog sustava... ne može biti legalan.
Dok muhamedovci ne ostave sljedbu, dok se jasno ne odbrani i istakne kršćanski temelj društva... ne može biti duhovnog - tj. onog pravog - blagostanja.
Vrijeme je pokore, izdržljivosti, hrabrosti... svugdje!
Nadam se da ćete barem prestati čestitati Bajram.
Smrad, nekultura, zapuštenost, dekadencija, gnjilež koju donose dovedeni od evropskih komšića da nas sve i svugdje drže pod čizmom. Nekad janjičarskom, sada multikulturnom.
U BiH jasno se vidi cijeli problem Evrope (prvenstveno Balkana i Zapadne Evrope): prodor Islama koji nam ne da disati, s jedne strane, s druge posljedice šizme 1054. Uza sve to onaj koji sjedi na Svetoj Stolici, i niti je svet, niti je Stolica, niti nam je prijatelj. Nema blagoslova dok je sve tako, i samo nam ostaje stenjati.
Pariz je izgubio milijun i po turista prošle godine zbog bogatstva i sigurnosti koje nam daje "multikulturnost" i programirana invazija.
Ali da znaš da nema više gdje tražiti da je "bolje". Ovdje je gdje se je boriti i izdržati, a možda uza sve je još i lakše. Usput, upravo ovo je demokracija, nije pokojna već je takva.
Ako je demokracija aritmetika, nema izbora dok se dopušta da izvjesne stvari mogu biti izabrane. Sustav mišljenja u kojem muškarac može imati četiri žene; gdje žena vrijedi pola muškarca; gdje se uči da napustiti takav sustav mišljenja zahtijeva smrtnu kaznu; gdje sve treba biti pod čizmom takvog sustava... ne može biti legalan.
Dok muhamedovci ne ostave sljedbu, dok se jasno ne odbrani i istakne kršćanski temelj društva... ne može biti duhovnog - tj. onog pravog - blagostanja.
Vrijeme je pokore, izdržljivosti, hrabrosti... svugdje!
Nadam se da ćete barem prestati čestitati Bajram.
srijeda, 10. listopada 2018.
Još o Bergogliovom štapu
Čim se pojavio Bergoglio na otvaranju "Sinode za mlade", privukao mi je pažnju štap koji je koristio tom zgodom, zbog jezivog i zloslutnog dojma koji je ostavljao.
Svakako, mnogi katolički blogovi i stranice također su se osvrnuli na ovu pojavu, i ustanovili vezu između njegovog lika i štapa korištenog u okultne svrhe i od vještica. Novus Ordo Watch navodi nekoliko takvih stranica, i ovdje pravim zbirku izloženih slika.
Da li mu je taj štap netko "uvalio"? Jedan kršćanin ne može ići sa tim, i treba prepoznati taj sinkretizam "iz aviona". Ali Bergogliu to ne smeta. Da li to radi svjesno ili ne, ne zanima me. Bergoglia optužuju njegove riječi, "nauk", geste i poruke. No, ne može se preći preko ovog. I ovo je jedna zloćudna, stravična pouka. Do kojih će zabluda odvesti ovaj čovjek naivne?
Inače, ovaj štap ide kao prsten na ruku njegovom stilu i propovijedanju. Jedan dan kaže nešto što može proći, drugi ide sa otvorenim nijekanjem kršćanske doktrine. Tako zabluđuje i vara bez prestanka. Modus operandi okultista je ovakav:
"Vještica nije vezana za dogmu. To ih čini prijetnjom za kršćanstvo utemeljeno na doktrini. Vještica inzistira da sve što je u stvaranju ima svoje mjesto. Crkva je inzistirala na dvije suprotne supstance Boga i đavla. Vještica traži sintezu."
Nicholaj De Mattos Frisvold- Zanatstvo nepokornih. (Opaska: ne propustite kako sinkretisti primjenjuju nešto slično misli vodilji Hegelove filozofije: teza, antiteza, sinteza. Jer je izvor praktično isti.)
Dok je Fr. Tom Rosica, Vatikanski glasnogovornik za tisak, nedavno ovako opisao svog "šefa":
"Papa Franjo prekršava katoličke tradicije kad god želi biti "oslobođen od poremećenih veza." Naša je Crkva ušla u novu fazu: s dolaskom ovog prvog isusovačkog pape otvoreno je vladana pojedincem nego po autoritetu Pisma ili čak vlastitim diktatima tradicije i Svetog Pisma."
Obratite pažnju na izraz "naša Crkva" koji upotrebljava. Da, to je "vaša Crkva", a ne Božja.
Slijede slike uz par kratkih komentara:
Svakako, mnogi katolički blogovi i stranice također su se osvrnuli na ovu pojavu, i ustanovili vezu između njegovog lika i štapa korištenog u okultne svrhe i od vještica. Novus Ordo Watch navodi nekoliko takvih stranica, i ovdje pravim zbirku izloženih slika.
Da li mu je taj štap netko "uvalio"? Jedan kršćanin ne može ići sa tim, i treba prepoznati taj sinkretizam "iz aviona". Ali Bergogliu to ne smeta. Da li to radi svjesno ili ne, ne zanima me. Bergoglia optužuju njegove riječi, "nauk", geste i poruke. No, ne može se preći preko ovog. I ovo je jedna zloćudna, stravična pouka. Do kojih će zabluda odvesti ovaj čovjek naivne?
Inače, ovaj štap ide kao prsten na ruku njegovom stilu i propovijedanju. Jedan dan kaže nešto što može proći, drugi ide sa otvorenim nijekanjem kršćanske doktrine. Tako zabluđuje i vara bez prestanka. Modus operandi okultista je ovakav:
"Vještica nije vezana za dogmu. To ih čini prijetnjom za kršćanstvo utemeljeno na doktrini. Vještica inzistira da sve što je u stvaranju ima svoje mjesto. Crkva je inzistirala na dvije suprotne supstance Boga i đavla. Vještica traži sintezu."
Nicholaj De Mattos Frisvold- Zanatstvo nepokornih. (Opaska: ne propustite kako sinkretisti primjenjuju nešto slično misli vodilji Hegelove filozofije: teza, antiteza, sinteza. Jer je izvor praktično isti.)
Dok je Fr. Tom Rosica, Vatikanski glasnogovornik za tisak, nedavno ovako opisao svog "šefa":
"Papa Franjo prekršava katoličke tradicije kad god želi biti "oslobođen od poremećenih veza." Naša je Crkva ušla u novu fazu: s dolaskom ovog prvog isusovačkog pape otvoreno je vladana pojedincem nego po autoritetu Pisma ili čak vlastitim diktatima tradicije i Svetog Pisma."
Obratite pažnju na izraz "naša Crkva" koji upotrebljava. Da, to je "vaša Crkva", a ne Božja.
Slijede slike uz par kratkih komentara:
Dvije djevojke mu daju pripremljen štap. Ova slijeva nije baš tako mlada kako se čini. Pogledajte crvenu vrpcu na njenoj lijevoj ruci:
Da li ova djevojka zna što je to?
Madonna zna: zato je i pokazuje da se vidi. To je talisman vještica i kabale, jedna vrsta hibrida židovskog talmudizma i ikonografije vještica.
Bože, oslobodi nas ovog!
utorak, 9. listopada 2018.
Glavni problem mise Novus Ordo
Ideju glavnog problema mise Novus Ordo (uvedene prije 49 godina) dosta je dobro predočio Nadb. Lefebvre, čiju intervenciju ćemo nastojati objasniti što bolje i preciznije. Naime, prva definicija mise Novus Ordo, onako kakva je došla u službenom dokumentu Vatikana povodom izdanja novog misala, bila je da je misa "sveta zajednica". Drugim riječima, cijela konstrukcija nove mise bila je napravljena pod tom vizijom.
No, tada je skočio Prefekt Svetog Oficija (nekad poznata kao Inkvizicija) Kardinal Ottaviani, zajedno sa drugim prelatima katoličkog gledanja na stvari, i upozorio: "Misa nije 'sveta zajednica', već Žrtva!"
Nije se moglo oduprijeti ili ostati ravnodušan na ovu ozbiljnu i tešku primjedbu. Što je onda uradio Bugnini, dizajner Novus Ordo i Pavao VI, koji ju je odobrio? Jednostavno, promjenili su definiciju mise, stavili novu sa klasičnom, tradicionalnom terminologijom... ali nisu promijenili niti jedan zarez, točku ili riječ misala. Sve je ostalo isto, samo što su promijenili definiciju.
Onda je odgovorio Lefebvre: "Ali ljudi, onda će nova konstrukcija ostati prema prvoj nakani, samo će joj biti promjenjeno ime". I onda je dao sljedeće objašnjenje, koje ćemo nastojati malo utančati i "okititi":
Pretpostavimo da neki građevinac želi podići jednu građevinu na jednoj lokaciji. Na toj lokaciji općina dozvoljava jedino podići religiozni objekt, poput samostana ili manastira, jer je tu nekad bio jedan drevni manastir. Sad, dolazi graditelj s projektom koji je naručio za svoju nakanu: napraviti jedan hotel na tom mjestu.
Ali općinski službenik, nepodmitljiv i gledajući na slovo i duh zakona, odgovara: "Gospodine, ne možemo Vam dati odobrenje za gradnju hotela na mjestu gdje se može podići samo jedan manastir ili samostan".
"Nema problema, kaže poduzetnik, uvediti u općinske knjige da se radi o jednom manastiru, makar ustvario bio hotel".
U čemu je problem? U tome što će ta građevina biti ustvari hotel sa pločom ili potvrdom na kojoj će pisati da se radi o manastiru.
To je dakle hotel, uveden u katastar kao manastir.
To je suština problema mise Novus Ordo. Njegova konstrukcija je protestantiziranog duha. Rekli su to kompetentni kardinali Ottaviani i Bacci, osim drugih prelata. "Njegova struktura, u cjelini i u detaljima, udaljuje se na impresionantan način od katoličke teologije svete mise, kakva je dana u XXII zasjedanju Tridentinskog Sabora", navodi se u službenom osvrtu kojeg podnose kardinali Ottaviani i Bacci Pavlu VI.
Dovela se u pitanje i sama pretvorba. Riječi pretvorbe, izmenjene na značajan način u odnosu na prijašnje, vjekovne do apostolskih vremena riječi pretvorbe, donešene su kao da prepričavaju neki događaj, a ne na aktualan način značeći ono što se događa u istom momentu: Žrtva Sina Božjeg koja se opetovano pikazuje, aktualizira, na Kalvariji.
Plus cjelina nove mise, cjelina i toliki detalji.
Nova, izmjenjena građevina sa starim imenom. Što je to? Neki svećenik joj može nastojati dati katolički smisao... dok neki drugi ne. U svakom slučaju, dopuštajući se voditi strukturom i poukom nove mise... stvara se novi mentalitet, koji nije vjekovni katolički.
To je možemo reći, vrhunac preloma poskoncilskog perioda - s korijenom u samom drugom vatikanskom - u odnosu na svo prijašnje vrijeme.
To je glavni razlog pobune tradicionalista: mora se održati kontinuitet Žrtve.
I to je razlog zašto se ove stvari kriju od novih generacija svećenika. Katolička vjera im se tumači kao da je počela 1965.
No, stara je poslovica: u laži su kratke noge. Nisu mogli prevariti sve. I ovo spoznanje o pravoj katoličkoj misi sve više se širi.
[Pravi smisao katoličke mise]
No, tada je skočio Prefekt Svetog Oficija (nekad poznata kao Inkvizicija) Kardinal Ottaviani, zajedno sa drugim prelatima katoličkog gledanja na stvari, i upozorio: "Misa nije 'sveta zajednica', već Žrtva!"
[Zašto je prije Novus Ordo reforme bilo obavezno ugraditi relikvije nekog sveca u oltar? Jer su prvi kršćani slavili misu gradeći oltare nad grobovima mučenika]
Nije se moglo oduprijeti ili ostati ravnodušan na ovu ozbiljnu i tešku primjedbu. Što je onda uradio Bugnini, dizajner Novus Ordo i Pavao VI, koji ju je odobrio? Jednostavno, promjenili su definiciju mise, stavili novu sa klasičnom, tradicionalnom terminologijom... ali nisu promijenili niti jedan zarez, točku ili riječ misala. Sve je ostalo isto, samo što su promijenili definiciju.
[Zašto se pričešćuju klečeći? Jer primaju Boga]
Onda je odgovorio Lefebvre: "Ali ljudi, onda će nova konstrukcija ostati prema prvoj nakani, samo će joj biti promjenjeno ime". I onda je dao sljedeće objašnjenje, koje ćemo nastojati malo utančati i "okititi":
[Na čemu je stavljen akcenat? Na gozbi. Odatle "stol" oko kojeg se okupljaju i pričešćuju se]
Pretpostavimo da neki građevinac želi podići jednu građevinu na jednoj lokaciji. Na toj lokaciji općina dozvoljava jedino podići religiozni objekt, poput samostana ili manastira, jer je tu nekad bio jedan drevni manastir. Sad, dolazi graditelj s projektom koji je naručio za svoju nakanu: napraviti jedan hotel na tom mjestu.
[Zašto se pričešćuju sjedeći i na ruku? Jer su došli da Večeru. Ali misa je Žrtva na Kalvariji, gdje se Bog daje za hranu pripremljenima. I Bog se tako ne prima]
Ali općinski službenik, nepodmitljiv i gledajući na slovo i duh zakona, odgovara: "Gospodine, ne možemo Vam dati odobrenje za gradnju hotela na mjestu gdje se može podići samo jedan manastir ili samostan".
["Ne dopuštam ženama da poučavaju u Crkvi", govori Sv. Pavao - Riječ Božja. Ma 'ko tebe šljivi, Pavle, znamo mi bolje]
"Nema problema, kaže poduzetnik, uvediti u općinske knjige da se radi o jednom manastiru, makar ustvario bio hotel".
U čemu je problem? U tome što će ta građevina biti ustvari hotel sa pločom ili potvrdom na kojoj će pisati da se radi o manastiru.
To je dakle hotel, uveden u katastar kao manastir.
To je suština problema mise Novus Ordo. Njegova konstrukcija je protestantiziranog duha. Rekli su to kompetentni kardinali Ottaviani i Bacci, osim drugih prelata. "Njegova struktura, u cjelini i u detaljima, udaljuje se na impresionantan način od katoličke teologije svete mise, kakva je dana u XXII zasjedanju Tridentinskog Sabora", navodi se u službenom osvrtu kojeg podnose kardinali Ottaviani i Bacci Pavlu VI.
Dovela se u pitanje i sama pretvorba. Riječi pretvorbe, izmenjene na značajan način u odnosu na prijašnje, vjekovne do apostolskih vremena riječi pretvorbe, donešene su kao da prepričavaju neki događaj, a ne na aktualan način značeći ono što se događa u istom momentu: Žrtva Sina Božjeg koja se opetovano pikazuje, aktualizira, na Kalvariji.
Plus cjelina nove mise, cjelina i toliki detalji.
Nova, izmjenjena građevina sa starim imenom. Što je to? Neki svećenik joj može nastojati dati katolički smisao... dok neki drugi ne. U svakom slučaju, dopuštajući se voditi strukturom i poukom nove mise... stvara se novi mentalitet, koji nije vjekovni katolički.
To je možemo reći, vrhunac preloma poskoncilskog perioda - s korijenom u samom drugom vatikanskom - u odnosu na svo prijašnje vrijeme.
To je glavni razlog pobune tradicionalista: mora se održati kontinuitet Žrtve.
I to je razlog zašto se ove stvari kriju od novih generacija svećenika. Katolička vjera im se tumači kao da je počela 1965.
No, stara je poslovica: u laži su kratke noge. Nisu mogli prevariti sve. I ovo spoznanje o pravoj katoličkoj misi sve više se širi.
Proleteri svih zemalja ujedinite se: Kim Jong-un poziva Franju u Svevernu Koreju
Prije 1948, Sjeverna Koreja je koncentrirala kršćansku (katoličku) prisutnost u Koreji. Čak šestina od 300.000 žitelja Pjongonga bili su katolici, postavši taj grad poznat kao "Istočni Jeruzalem".
Nakon dolaska komunista, usljedio je jedan od najvećih progona protiv kršćana u povijesti: praktično su izbrisani s lica zemlje od ovih štetočina.
Franjo će govoriti o "miru" među dvije Koreje.
Vječni život i spasenje, progon kršćana... nije to za njega.
ponedjeljak, 8. listopada 2018.
Tko je bio protiv nominacije suca Kavanaugha?
Identifikacija Davida Duke.
Ne može baš sve ići po planu.
nedjelja, 7. listopada 2018.
7. listopad, Gospa od Krunice. Po njenom zagovoru Kršćanstvo sačuvano od najezde Islama. Blagdan danas potrebniji nego ikad
Nije bilo svo kršćanstvo sačuvano od Islama, nego uglavnom zapad i svjever Evrope, onda kršćanske. Bliski i srednji Istok, sjever Afrike i naši preci još dobrih stoljeća će stenjati pod turskom i inače muslimanskom čizmom.
Ali tada je na čelu Katoličke Crkve bio veliki i sveti Papa Pio V. Odlučno je sprovodio odluke tek završenog Tridentinskog Sabora usmjerene obnovi vjere i morala i razotkrivanju protestantskih hereza. Sveti Papa nije mogao ne vidjeti vitalnu opasnost Islama za Evropu. Sazvao je Svetu Ligu glavnih slobodnih katoličkih nacija Evrope koja je odlučno stupila u borbu protiv još uvijek moćnog Turskog Imperija. Papa saziva cijelu Crkvu na molitvu krunice povodom odlučujuće pomorske bitke na Lepantu, listopada 7. 1571. Moguće je da se radilo o najvećem morskom sukobu flota u povijesti. Na kršćanskoj strani sudjelovalo je sedam hrvatskih galija (Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar, Kotor). Pored toga bila je i jedna galija iz Kopra. Turci su preko mora osiguravali vojnu komunikaciju sa svojim trupama na Balkanu, i gubljenjem morske premoći izgubili su glavno uporište za održavanje Imperija koje je već od odbrane Beča osam decenija prije počelo gubiti kopnene pozicije.
Ovdje je bitno ovo: imajući vjeru, imajući Papu kao voditelja kršćana, Evropa je i ovozemaljski odbranjena.
Danas Franjo časti Lutera u Vatikanu, muslimanima pere noge i poziva muslimanske migrante na masovni dolazak (čitaj: osvajanje Evrope). Franjo i Franjini. Ako se koja vlada usudi oprijeti se planu repopulacije Evrope, takvi su i od Franje i njemu sličnih - nije ih malo, i to na bitnim mjestima - prokazani kao "ksenofobi, nesolidarni" itd.
Ali stvarost ruši ideologije. Irački Nadbiskup Mosula, Emil Shimoun, prosinca 2014 upozorava Evropu (bolje reći tebe i mene, jer oni koji vladaju Evropom ne haju):
"Naše trpljenje je preludij onog koje ćete vi, evropski i zapadni kršćani trpjeti u bliskoj budućnosti.
Molim vas, morate nas razumjeti. Vaši liberalni i demokratski principi nemaju nikakvu vrijednost ovdje. Ponovo, morate uvidjeti realnost Srednjeg Istoka, jer dajete dobrodošlicu sve većem broju muslimana. Također i vi ste u opasnosti. Morate donijeti hrabre i teške odluke, čak i ako budete morali ići protiv vaših principa. Vjerujete da su svi ljudi jednaki, ali to nije istina: Islam ne tvrdi ništa o tome da su svi ljudi jednaki. Vaše vrijednosti nisu njihove vrijednosti. Ako ovo ne razumjete, biti ćete žrtve jednog neprijatelja kojeg ste primili u vaše domove."
Ovog istog rujna, misionar u Etiopiji Christopher Hartley, izvještava o masakru kojeg su muslimani počinili u kolovuzu protiv etiopskih katolika i pravoslavnih. Petnaest svećenikia ubijeno, četvoro živih spaljenih od muslimanske rulje, vođene ničim drugim do kuranskom mržnjom. Kako rade teroristi, ubili su kojih 50 laika, silovali nekoliko žena, spalili deset crkava što je sve dovoljno za protjerati 20.000 kršćana iz te regije. Jer, kad ubiješ jednog jer je kršćanin, to znači da želiš ubiti sve njih redom.
Ovakvoj rulji, ovakvoj religiji mržnje koja je kako vidite prodrla do svake pore zapadne evrope i tolikog djela svijeta, može se samo suprostaviti vjerom, molitvom i postom. A onda nakon toga i političkom akcijom koja jasno mora pokazati tko je veliki protivnik.
Oduzeli su nam hramove, u tolikim govore o glupostima i "dijalozima". Danas im je neugodno govoriti o pravom licu Islama, da ne bi pokazali njihovu zabludu koju su počeli promicati na Drugom Vatikanskom Saboru: "zaboravimo što je bilo" u odnosu na Islam, itd.
Oduzeli su nam hramove, izađimo na ulice i zazivajmo Gospu krunicom za pomoć. Imajmo povijest uvijek pred očima da znamo tko je neprijatelj u prvom redu duša, a onda i tijela i same egzistencije.
Samo jednu riječ "umjerenim muslimanima": možda smo mi prve žrtve, ali ne čekajte, vi ste maksimalno druge. Razlika je u tome što mi, ako se održimo vjerni, možemo se nadati Nebu nakon muke ovog života. Vi počinjete sa paklom sada i ostajete u njemu ako se ne obratite.
Ali tada je na čelu Katoličke Crkve bio veliki i sveti Papa Pio V. Odlučno je sprovodio odluke tek završenog Tridentinskog Sabora usmjerene obnovi vjere i morala i razotkrivanju protestantskih hereza. Sveti Papa nije mogao ne vidjeti vitalnu opasnost Islama za Evropu. Sazvao je Svetu Ligu glavnih slobodnih katoličkih nacija Evrope koja je odlučno stupila u borbu protiv još uvijek moćnog Turskog Imperija. Papa saziva cijelu Crkvu na molitvu krunice povodom odlučujuće pomorske bitke na Lepantu, listopada 7. 1571. Moguće je da se radilo o najvećem morskom sukobu flota u povijesti. Na kršćanskoj strani sudjelovalo je sedam hrvatskih galija (Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar, Kotor). Pored toga bila je i jedna galija iz Kopra. Turci su preko mora osiguravali vojnu komunikaciju sa svojim trupama na Balkanu, i gubljenjem morske premoći izgubili su glavno uporište za održavanje Imperija koje je već od odbrane Beča osam decenija prije počelo gubiti kopnene pozicije.
Ovdje je bitno ovo: imajući vjeru, imajući Papu kao voditelja kršćana, Evropa je i ovozemaljski odbranjena.
Danas Franjo časti Lutera u Vatikanu, muslimanima pere noge i poziva muslimanske migrante na masovni dolazak (čitaj: osvajanje Evrope). Franjo i Franjini. Ako se koja vlada usudi oprijeti se planu repopulacije Evrope, takvi su i od Franje i njemu sličnih - nije ih malo, i to na bitnim mjestima - prokazani kao "ksenofobi, nesolidarni" itd.
[Jedan afrički migrant drži govor u vezi prijetnje nove talijanske vlade o njihovom premještanju iz centra u kojem su smješteni. "Ako nam se ne dopusti biti ovdje, bit će kaos". Tko su ovi da govore domaćima kako ih moraju primiti, ili da ih moraju primiti? Značajno je da su kraj ovog nasilnika gradonačelnik i dva svećenika, kao de facto izaslanici Novog Svjetskog Poretka. Umjesto da tumače vjeru, oni se združuju s neprijateljskim silama. Nasilnici marš napolje, a ove koji su sjeli na "Mojsijevu stolicu", nisu za slušanje. ]
Ali stvarost ruši ideologije. Irački Nadbiskup Mosula, Emil Shimoun, prosinca 2014 upozorava Evropu (bolje reći tebe i mene, jer oni koji vladaju Evropom ne haju):
"Naše trpljenje je preludij onog koje ćete vi, evropski i zapadni kršćani trpjeti u bliskoj budućnosti.
Molim vas, morate nas razumjeti. Vaši liberalni i demokratski principi nemaju nikakvu vrijednost ovdje. Ponovo, morate uvidjeti realnost Srednjeg Istoka, jer dajete dobrodošlicu sve većem broju muslimana. Također i vi ste u opasnosti. Morate donijeti hrabre i teške odluke, čak i ako budete morali ići protiv vaših principa. Vjerujete da su svi ljudi jednaki, ali to nije istina: Islam ne tvrdi ništa o tome da su svi ljudi jednaki. Vaše vrijednosti nisu njihove vrijednosti. Ako ovo ne razumjete, biti ćete žrtve jednog neprijatelja kojeg ste primili u vaše domove."
Ovog istog rujna, misionar u Etiopiji Christopher Hartley, izvještava o masakru kojeg su muslimani počinili u kolovuzu protiv etiopskih katolika i pravoslavnih. Petnaest svećenikia ubijeno, četvoro živih spaljenih od muslimanske rulje, vođene ničim drugim do kuranskom mržnjom. Kako rade teroristi, ubili su kojih 50 laika, silovali nekoliko žena, spalili deset crkava što je sve dovoljno za protjerati 20.000 kršćana iz te regije. Jer, kad ubiješ jednog jer je kršćanin, to znači da želiš ubiti sve njih redom.
Ovakvoj rulji, ovakvoj religiji mržnje koja je kako vidite prodrla do svake pore zapadne evrope i tolikog djela svijeta, može se samo suprostaviti vjerom, molitvom i postom. A onda nakon toga i političkom akcijom koja jasno mora pokazati tko je veliki protivnik.
Oduzeli su nam hramove, u tolikim govore o glupostima i "dijalozima". Danas im je neugodno govoriti o pravom licu Islama, da ne bi pokazali njihovu zabludu koju su počeli promicati na Drugom Vatikanskom Saboru: "zaboravimo što je bilo" u odnosu na Islam, itd.
Oduzeli su nam hramove, izađimo na ulice i zazivajmo Gospu krunicom za pomoć. Imajmo povijest uvijek pred očima da znamo tko je neprijatelj u prvom redu duša, a onda i tijela i same egzistencije.
Samo jednu riječ "umjerenim muslimanima": možda smo mi prve žrtve, ali ne čekajte, vi ste maksimalno druge. Razlika je u tome što mi, ako se održimo vjerni, možemo se nadati Nebu nakon muke ovog života. Vi počinjete sa paklom sada i ostajete u njemu ako se ne obratite.
subota, 6. listopada 2018.
Planned Parenthood i još netko protiv suca Brett Kavanaugh
Američki konzervativni sudac Brett Kavanaugh, poznat po svojim stavovima protiv pobačaja, mogao bi biti novi član Vrhovnog Suda USA gdje bi njegov glas mogao biti presudan o mnogim pitanjima.
"Naprednjaci" su svim mogućim kampanjama nastojali osujetiti to imenovanje. Jedna od najbizarnijih bila je optužba zadnje minute gospođe Christine Blasey Ford... da ju je Kavangaugh seksualno zlostavljao u jednoj zabavi dok su bili srednjoškolci! Dakle, dobrih decenija prije. Svakako, nitko od navedenih osoba koje su bile na toj zabavi ne sjeća se uopće bilo kakvog pokušaja silovanja za koje Ford optužuje Kavanaugha, što također od prvog momenta niječe i sam sudac.
Da se uopće nešto tako može dogoditi, tj. da se optuži neka osoba za navodno seksualno zlostavljanje iz srednjoškolskog doba nakon tolikih godina i upravo u ovom momentu, odraz je maksimalnog licemjerstva. Jer, Clintonu opraštaju da je skandale i formalne optužbe pet žena u svoje doba,
a ipak mu dan danas plaćaju konferencije i sam New York Times mu ove iste godine objavljuje knjigu.
Kad postaje izgledno da Kavanaugh doista može doći od Vrhovnog Suda, demokrati i svi redom naprednjaci i antife i feministkinje i industrija pobačaja Planned Parenthood organiziraju prosvjedne marševe protiv ovog imenovanja. I još netko sa njima, jer potrebno je da gojim prodube svoju dekadenciju.
Gojima - ne Židovima - mjesto je u ovom svijetu služiti onima koji su im određeni za gazde.
Ali nihova snaga je snaga đavola. Ne borimo se protiv tijela i krvi, već protiv zlih duhova koji nam žele vječno uništenje.
Kako se boriti protiv ovih? Sve jačim kršćanstvom. Vjeruj više, moli više, živi svetije, odupri se do krvi i još više.
Oni đavlije rigotanje nose po ulicama, ti moli krunicu javno sa drugima na ulici u organiziranim prosvjedima. To đavolske rabotnjake izbezumljuje, a Bog daje milosti.
"Naprednjaci" su svim mogućim kampanjama nastojali osujetiti to imenovanje. Jedna od najbizarnijih bila je optužba zadnje minute gospođe Christine Blasey Ford... da ju je Kavangaugh seksualno zlostavljao u jednoj zabavi dok su bili srednjoškolci! Dakle, dobrih decenija prije. Svakako, nitko od navedenih osoba koje su bile na toj zabavi ne sjeća se uopće bilo kakvog pokušaja silovanja za koje Ford optužuje Kavanaugha, što također od prvog momenta niječe i sam sudac.
Da se uopće nešto tako može dogoditi, tj. da se optuži neka osoba za navodno seksualno zlostavljanje iz srednjoškolskog doba nakon tolikih godina i upravo u ovom momentu, odraz je maksimalnog licemjerstva. Jer, Clintonu opraštaju da je skandale i formalne optužbe pet žena u svoje doba,
a ipak mu dan danas plaćaju konferencije i sam New York Times mu ove iste godine objavljuje knjigu.
Kad postaje izgledno da Kavanaugh doista može doći od Vrhovnog Suda, demokrati i svi redom naprednjaci i antife i feministkinje i industrija pobačaja Planned Parenthood organiziraju prosvjedne marševe protiv ovog imenovanja. I još netko sa njima, jer potrebno je da gojim prodube svoju dekadenciju.
Gojima - ne Židovima - mjesto je u ovom svijetu služiti onima koji su im određeni za gazde.
Ali nihova snaga je snaga đavola. Ne borimo se protiv tijela i krvi, već protiv zlih duhova koji nam žele vječno uništenje.
Kako se boriti protiv ovih? Sve jačim kršćanstvom. Vjeruj više, moli više, živi svetije, odupri se do krvi i još više.
Oni đavlije rigotanje nose po ulicama, ti moli krunicu javno sa drugima na ulici u organiziranim prosvjedima. To đavolske rabotnjake izbezumljuje, a Bog daje milosti.
petak, 5. listopada 2018.
Hladna osveta, najgora: Salvini ponizuje Junckera do krvi
U kojoj ima dosta vina, i sličnih tekućina. Naime, Predsjednik Evropske Komisije (CE), Jean-Claude Juncker je upozorio Italiju da će završiti kao Grčka ako se potvrdi porast talijanskog deficita na 2,4% u odnosu na ukupni društveni proizvod Italije. Svakako da se radi o prijetnji Italiji zbog antimigracijskog zaokreta nove vlade. Usput, Grčka nije bila najzaduženija zemlja Evrope, ali onaj dug što je imala nije htio biti oprošten da bi ih se primoralo za prijem migranata iz Turske prije mora na početku migrantske krize. Bilo koja zemlja koja se pobunu protiv politike koja joj je određena voditi, biti će neminovno kažnjena instrumentom zahtijevanja isplate duga.
Evropi je stoga potrebna prava revolucija odvažnih snaga koje će se usuditi prkositi vanjskim, zarobljavajućim odredbama.
Salvini je odgovorio hrabro i duhovito, nadamo se da mu snaga ne popusti nakon udaraca koje će primiti. Komentirao je da "on govori samo sa trijeznim osobama koje ne pretjerivaju". I, "ako utipkate na google Juncker trijezan ili pijan dobiti ćete dosta evidentnih podataka i ponekad impresionantnih".
Dalje je napao: "Ovaj gospodin, kojeg mnogi niti poznaju, vodi jednu Vladu koja upravlja sa 500 milijuna evropljana i prema tome teorijski je moj predsjednik i bilo čiji drugi. Dolazi iz financijskog raja i ako utipkate na google Juncker trijezan ili pijan dobiti ćete dosta evidentnih podataka i ponekad impresionantnih".
I Jean-Claude Juncker je izišao u susret Salvinijevim riječima nacuclan do očiju:
Evropi je stoga potrebna prava revolucija odvažnih snaga koje će se usuditi prkositi vanjskim, zarobljavajućim odredbama.
Salvini je odgovorio hrabro i duhovito, nadamo se da mu snaga ne popusti nakon udaraca koje će primiti. Komentirao je da "on govori samo sa trijeznim osobama koje ne pretjerivaju". I, "ako utipkate na google Juncker trijezan ili pijan dobiti ćete dosta evidentnih podataka i ponekad impresionantnih".
Dalje je napao: "Ovaj gospodin, kojeg mnogi niti poznaju, vodi jednu Vladu koja upravlja sa 500 milijuna evropljana i prema tome teorijski je moj predsjednik i bilo čiji drugi. Dolazi iz financijskog raja i ako utipkate na google Juncker trijezan ili pijan dobiti ćete dosta evidentnih podataka i ponekad impresionantnih".
I Jean-Claude Juncker je izišao u susret Salvinijevim riječima nacuclan do očiju:
Karizme se daju samo u Crkvi
Jedan prijatelj mi prosljeđuje sljedeći tekst, ne znam da li da me "potakne" ili da pita za mišljenje. Već sam mu odgovorio da je glavna misao poruke potpuni promašaj, ali iza sebe krije mnogo toga što je dobro razmotriti. Prije svega, tekst je ovaj (izgleda poslan od izvjesnih "karizmatskih" članova):
SJEME🌱
(Mk 9,38-43,45.47-48)
Karizme (nadnaravni darovi) su darovi Duha Svetoga, koji su besplatno darovani čovjeku, da bi mogao vršiti ista djela koja je vršio Isus Krist, na slavu Boga Oca i bližnjemu na korist. Dakle, karizme nisu privatno vlasništvo i mogu biti darovane i van CRKVE.
Danas se učenici pokazuju ljubomornima i zavidnima. Ljubomorni su jer, u svom neznanju, misle da su primljene karizme privatno vlasništvo, te da ne smiju postojati van zajednice. Danas se učenici ponašaju kao oni nitkovi ljudskih nauka koji, zbog uživanja ugleda, ili još gore, zbog ekonomskih razloga, nisu spremni podijeliti svoje znanje.
Ljubomora i bijeda. Čovjek vjere se ne smatra vlasnikom nadnaravnih darova primljenih od Duha Svetoga. Jedna stvar je sigurna: što se karizma više dijeli, tim više raste. Karizma nije dar koji treba sakriti, nego izvršavati na slavu Božju i na dobrobit bližnjega, čak i onog bližnjeg koji ne pripada Crkvi.
Danas su učenici i zavidni. Oni kušaju veliku tugu saznavši da postoje osobe koje mogu vršiti ista djela kao i oni. Osjećaj zavisti je onaj najbjedniji i najizopačeniji osjećaj koji može prebivati u srcu čovjeka. Koliko zavisti u svijetu! Koliko zavisti u našim kršćanskim zajednicama! Koliko zavisti među svećenicima! Zavist ne promovira dobro, nego ga guši. Zavist rađa tugu, i ako se protiv nje ne bori, može proizvesti ludilo. Šaul je postao bijesan, luđak i ubojica zbog zavisti koju je gajio prema Davidu.
Mnogi farizeji i pismoznanci, zbog zavisti, predadoše Isusa smrti. Zavist je uzrok svakog nadmetanja, nasilja, razdora i muke. Zavidnikovo srce je kao septička jama.
Neka nas Gospodin oslobodi nečistoga duha zavisti. Zavidnik se ne zna smijati. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Karizmatici tvrde da oni dovode do aktualnosti učenja Sv. Pavla o darovima Duha Svetoga, o kojima govori u Poslanici Korinćanima. To uopće nije točno. Postoji s druge strane veliki paralelizam između Montanizma, osuđene hereze prvih stoljeća. O istoj, navodi se:
"Montanizam je držao slična stajališta o temeljnim načelima kršćanske doktrine kao i Katolička Crkva, ali je nazvana herezom zbog Montanističkog uvjerenja u nove proročke objave. Bio je to proročki pokret koji je zahtijevao oslanjanje na spontanost Duha Svetoga i konzervativniju osobnu etiku. Uočava se paralelizam između Montanizma i suvremenih pokreta kao što su pentekostalizam i karizmatski pokret."
Ali današnji "karizmatski pokret" ima još većih zastranjenja, posebno s obzirom na Katoličku Crkvu. Vrlo je lako naći kod njih velika, bitna i suštinska odstupanja od vjekovitog i nepromjenjivog katoličkog učenja. Jedno takvo zastranjenje odražava se u navedenom tekstu. U njemu se tvrdi da "karizme nisu privatno vlasništvo i mogu biti darovane i van CRKVE". Apsolutno pogrešno. Jer "karizme" tj. na ono što ciljaju tom riječi kao da bi bili pravovjerni "darovi Duha Svetoga" daju se upravo Crkvi za dobrobit Crkve, njeno održanje u vjeri; to je efektivna Božja milost koja se udjeljuje kršćanima radi njihovog posvećenja i rasta u milosti. Tako, postaju spremni za svako dobro djelo i mogu ljubiti braću i sve ljude, kao što to Bog traži od njih.
Bog svakako može dati "pripremajuću ili dovoljnu milost", koja je potrebna ali nije dovoljna. Potrebna je da potakne bilo kojeg čovjeka za približiti se Kristu, za zatražiti vjeru od Crkve, ali sama po sebi ne opravdava čovjeka. Potrebno je da takav potaknuti pristupi Crkvi.
Očit primjer ovih koncepta imamo u slučaju rimljanina Kornelija (Djela Ap. 10), kojemu Bog daje dovoljnu milost za činiti dobra djela i tražiti Krista, ali efektivnu milost dobiva tek nakon krštenja. Da on to krštenje nije tražio, "pripremajuća milost" mu ne bi bila dovoljna niti bi ga opravdala. Prema tome, to nije nikakva "karizma" dana nekomu "van Crkve".
Nadalje se u navedenom tekstu napada one koji bi se usudili protiviti ponuđenoj teoriji. Naziva ih se zavidnima i poredi ih se sa farizejima.
Nemam ja nikakvu "zavist" prema "onima izvan Crkve i kojima se daju karizme", jer prije svega to i ne postoji. Zašto zavidjeti nečemu što ne postoji? Naprotiv, ja onima koji su van Crkve upravo i želim najveće dobro ovog svijeta: da postanu članovi Crkve. Jer biti vani ne donosi spasenje.
Upravo je o tomu riječ: koji pojam ima pisaca ovog teksta o Crkvi. Njemu je očito "Crkva" van granica Crkve, u takvoj "Crkvi" ulaze svi mogući: od ateista, preko muslimana pa do ne znam koga. Što je čisti modernizam, Rahnerove zablude o "anonimnom kršćaninu", mješane sa pop-sinkretističkim pokretom kakav je "karizmatska obnova".
Stoga me i najmanje ne čudi da se među njihovim članovima nalaze najveći Franjini pobornici. Bacimo opet pogled na Franjin službeni portret: njemu s ljeva nalazi se džamija, a s desna Bazilika Sv. Petra. Kod njega "Crkva" očito prevazilazi "tijesne okvire" Katoličke Crkve. On je čovjek i predstavnih svih religija, jer i "van Crkve" "Duh Sveti" može dati svoje darove.
SJEME🌱
(Mk 9,38-43,45.47-48)
Karizme (nadnaravni darovi) su darovi Duha Svetoga, koji su besplatno darovani čovjeku, da bi mogao vršiti ista djela koja je vršio Isus Krist, na slavu Boga Oca i bližnjemu na korist. Dakle, karizme nisu privatno vlasništvo i mogu biti darovane i van CRKVE.
Danas se učenici pokazuju ljubomornima i zavidnima. Ljubomorni su jer, u svom neznanju, misle da su primljene karizme privatno vlasništvo, te da ne smiju postojati van zajednice. Danas se učenici ponašaju kao oni nitkovi ljudskih nauka koji, zbog uživanja ugleda, ili još gore, zbog ekonomskih razloga, nisu spremni podijeliti svoje znanje.
Ljubomora i bijeda. Čovjek vjere se ne smatra vlasnikom nadnaravnih darova primljenih od Duha Svetoga. Jedna stvar je sigurna: što se karizma više dijeli, tim više raste. Karizma nije dar koji treba sakriti, nego izvršavati na slavu Božju i na dobrobit bližnjega, čak i onog bližnjeg koji ne pripada Crkvi.
Danas su učenici i zavidni. Oni kušaju veliku tugu saznavši da postoje osobe koje mogu vršiti ista djela kao i oni. Osjećaj zavisti je onaj najbjedniji i najizopačeniji osjećaj koji može prebivati u srcu čovjeka. Koliko zavisti u svijetu! Koliko zavisti u našim kršćanskim zajednicama! Koliko zavisti među svećenicima! Zavist ne promovira dobro, nego ga guši. Zavist rađa tugu, i ako se protiv nje ne bori, može proizvesti ludilo. Šaul je postao bijesan, luđak i ubojica zbog zavisti koju je gajio prema Davidu.
Mnogi farizeji i pismoznanci, zbog zavisti, predadoše Isusa smrti. Zavist je uzrok svakog nadmetanja, nasilja, razdora i muke. Zavidnikovo srce je kao septička jama.
Neka nas Gospodin oslobodi nečistoga duha zavisti. Zavidnik se ne zna smijati. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Karizmatici tvrde da oni dovode do aktualnosti učenja Sv. Pavla o darovima Duha Svetoga, o kojima govori u Poslanici Korinćanima. To uopće nije točno. Postoji s druge strane veliki paralelizam između Montanizma, osuđene hereze prvih stoljeća. O istoj, navodi se:
"Montanizam je držao slična stajališta o temeljnim načelima kršćanske doktrine kao i Katolička Crkva, ali je nazvana herezom zbog Montanističkog uvjerenja u nove proročke objave. Bio je to proročki pokret koji je zahtijevao oslanjanje na spontanost Duha Svetoga i konzervativniju osobnu etiku. Uočava se paralelizam između Montanizma i suvremenih pokreta kao što su pentekostalizam i karizmatski pokret."
Ali današnji "karizmatski pokret" ima još većih zastranjenja, posebno s obzirom na Katoličku Crkvu. Vrlo je lako naći kod njih velika, bitna i suštinska odstupanja od vjekovitog i nepromjenjivog katoličkog učenja. Jedno takvo zastranjenje odražava se u navedenom tekstu. U njemu se tvrdi da "karizme nisu privatno vlasništvo i mogu biti darovane i van CRKVE". Apsolutno pogrešno. Jer "karizme" tj. na ono što ciljaju tom riječi kao da bi bili pravovjerni "darovi Duha Svetoga" daju se upravo Crkvi za dobrobit Crkve, njeno održanje u vjeri; to je efektivna Božja milost koja se udjeljuje kršćanima radi njihovog posvećenja i rasta u milosti. Tako, postaju spremni za svako dobro djelo i mogu ljubiti braću i sve ljude, kao što to Bog traži od njih.
Bog svakako može dati "pripremajuću ili dovoljnu milost", koja je potrebna ali nije dovoljna. Potrebna je da potakne bilo kojeg čovjeka za približiti se Kristu, za zatražiti vjeru od Crkve, ali sama po sebi ne opravdava čovjeka. Potrebno je da takav potaknuti pristupi Crkvi.
Očit primjer ovih koncepta imamo u slučaju rimljanina Kornelija (Djela Ap. 10), kojemu Bog daje dovoljnu milost za činiti dobra djela i tražiti Krista, ali efektivnu milost dobiva tek nakon krštenja. Da on to krštenje nije tražio, "pripremajuća milost" mu ne bi bila dovoljna niti bi ga opravdala. Prema tome, to nije nikakva "karizma" dana nekomu "van Crkve".
Nadalje se u navedenom tekstu napada one koji bi se usudili protiviti ponuđenoj teoriji. Naziva ih se zavidnima i poredi ih se sa farizejima.
Nemam ja nikakvu "zavist" prema "onima izvan Crkve i kojima se daju karizme", jer prije svega to i ne postoji. Zašto zavidjeti nečemu što ne postoji? Naprotiv, ja onima koji su van Crkve upravo i želim najveće dobro ovog svijeta: da postanu članovi Crkve. Jer biti vani ne donosi spasenje.
Upravo je o tomu riječ: koji pojam ima pisaca ovog teksta o Crkvi. Njemu je očito "Crkva" van granica Crkve, u takvoj "Crkvi" ulaze svi mogući: od ateista, preko muslimana pa do ne znam koga. Što je čisti modernizam, Rahnerove zablude o "anonimnom kršćaninu", mješane sa pop-sinkretističkim pokretom kakav je "karizmatska obnova".
["Karizmatska obnova" je duboko ušla na evropskom istoku, kao kod Hrvata, Poljaka i sl. Naoko konzervativne časne sestre dovedene su do ne evanđeoske bezazlenosti, već smješne nezrelosti. Svaki ozbiljan čovjek i žena moraju osjećati odbojnost od ovakve parodije kršćanstva. Modernistički egzistencijalizam polazi od čovjeka i njegovih osjećaja, do navodnog traženja Boga. To je suprotan i pogrešan pristup kršćanstvu. Prava kršćanska misao je deduktivene naravi: objavljena istina od Boga i Crkve se intelektualno prihvaća, i odatle se primjenjuje na svaki konkretni čin. Modernizam polazi od čovjeka i prilagođuje vjeru čovjeku i njegovim "potrebama". Stoga je plod modernističkih utjecaja konstantna i trajna dekadencija. Narodi u kojima se primjenjuju ovakvi eksperimenti nužno gube obrambeni mehanizam, i lak su plijen negativnim utjecajima koji se također koriste "raznim ljudskim potrebama". Nije nikakvo čudo da je modernizam bio ucjepljen u crkvene redove od strane njenih neprijatelja.]
Stoga me i najmanje ne čudi da se među njihovim članovima nalaze najveći Franjini pobornici. Bacimo opet pogled na Franjin službeni portret: njemu s ljeva nalazi se džamija, a s desna Bazilika Sv. Petra. Kod njega "Crkva" očito prevazilazi "tijesne okvire" Katoličke Crkve. On je čovjek i predstavnih svih religija, jer i "van Crkve" "Duh Sveti" može dati svoje darove.
srijeda, 3. listopada 2018.
Je li mogao naći ružniji štap?
Ovu palicu - navodno palicu - Franjo je koristio pri otvaranju Sinode za Mlade. Možda ne trebamo previše da razbijamo glavu otkud ovakva grdna štapina? Možda je netko našao na otpadu, pa mu donio, a njemu se svidjelo. Ružno, pa dobro.
Navodno, možda hoće reći da simbolizira Krista na križu, uzdignutih ruku. Jedan čavao koji prolazi kroz oba vrha, koristio bi za tu svrhu. A jedan okrajak koji izlazi u korjenu krakova, trebao bi značiti Kristovu glavu. U najboljem slučaju, prelazeći preko gadne ružnoće i nedopustive površnosti kojom se vrijeđa Otkupitelja.
Ali daje dojam onog što doista priliči Franjinom djelovanju: glava izgleda odrubljena, ustvari to je vrat bez glave. Simbolizira napad na Krista. Onaj o kojem žude, ali ne mogu izvršiti. Izvršavaju ga u dušama koje zavode.
Kao što je ljepota odraz Božji, tako je ružnoća odraz đavla i njegovog djelovanja.
Par opaski: "čavao" koji prolazi kroz dva kraka, ili roga, turobno i zloslutno je iskrivljen. Neumjesno crn. Podsjeća na u svoje vrijeme (1921) osuđenu "umjetnost" belgijanca Alberta Servaes (1883-1966), koji je 1919-te naslikao ugljenom crteže motiva križnog puta, od kojeg je posebno istaknuta dvanaesta postaja:
Pogledajte "Kristove" prste i nokte. Dugi, tanki, iskrivljeni. Tako prikazuju nokte neke vještice za Halloween.
Inače, govori se mnogo lošeg o ovoj sinodi. Veliki upliv lobija lgbti. Bježite od tih stvari kao od zmije.
Ispravka: pogriješio sam u ocjeni. Na palici se vidi glava, nije odrubljena. Ali se može primjetiti drugi detalj. Loše prikazan Isus je kao mladica koja izlazi iz debla. To je aluzija na kršćane kao mladice židovskog debla; i da njihov savez još uvijek vrijedi. Što je svakako pogrešno, kako smo to nekoliko puta objasnili:
Navodno, možda hoće reći da simbolizira Krista na križu, uzdignutih ruku. Jedan čavao koji prolazi kroz oba vrha, koristio bi za tu svrhu. A jedan okrajak koji izlazi u korjenu krakova, trebao bi značiti Kristovu glavu. U najboljem slučaju, prelazeći preko gadne ružnoće i nedopustive površnosti kojom se vrijeđa Otkupitelja.
Ali daje dojam onog što doista priliči Franjinom djelovanju: glava izgleda odrubljena, ustvari to je vrat bez glave. Simbolizira napad na Krista. Onaj o kojem žude, ali ne mogu izvršiti. Izvršavaju ga u dušama koje zavode.
Kao što je ljepota odraz Božji, tako je ružnoća odraz đavla i njegovog djelovanja.
Par opaski: "čavao" koji prolazi kroz dva kraka, ili roga, turobno i zloslutno je iskrivljen. Neumjesno crn. Podsjeća na u svoje vrijeme (1921) osuđenu "umjetnost" belgijanca Alberta Servaes (1883-1966), koji je 1919-te naslikao ugljenom crteže motiva križnog puta, od kojeg je posebno istaknuta dvanaesta postaja:
Pogledajte "Kristove" prste i nokte. Dugi, tanki, iskrivljeni. Tako prikazuju nokte neke vještice za Halloween.
Inače, govori se mnogo lošeg o ovoj sinodi. Veliki upliv lobija lgbti. Bježite od tih stvari kao od zmije.
Ispravka: pogriješio sam u ocjeni. Na palici se vidi glava, nije odrubljena. Ali se može primjetiti drugi detalj. Loše prikazan Isus je kao mladica koja izlazi iz debla. To je aluzija na kršćane kao mladice židovskog debla; i da njihov savez još uvijek vrijedi. Što je svakako pogrešno, kako smo to nekoliko puta objasnili:
utorak, 2. listopada 2018.
"Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće". Dj 14:2
Obratite pažnju na piramidu i "oko koje sve vidi", masonske simbole, na ovoj sinagogi u Sjevernoj Karolini:
Kao što smo već komentirali, masonerija je prenosni remen nasljednika Ane i Kajfe. Preko masonerije kabalistički utjecaj i projekt prelazi na svijet. U skladu sa rečenim u Djelima Apostolskim koje smo stavili u naslov: "Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće".
Jer, kako jasno ističe "antisemita" Sv. Pavao - a znamo da to nije niti može biti, nego govori istinu kao i njegov Učitelj -, u prvoj poslanici Solunjanima 2:14-16:
"Vi postadoste, braćo, nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova. Oni ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, jer nam priječe govoriti narodima da se spase. Tako ispunjavaju mjeru svojih grijeha svagda. Ali na kraju dolazi na njih gnjev Božji".
Kad bi modernisti mogli, izbacili bi ova čitanja iz Novog Zavjeta. Doista, i izbacili su ih iz nedeljnih čitanja Novus Ordo. A kako ih ne mogu izbaciti iz Biblije, usuđuju se reći da je Sv. Pavao imao "nesavršenih misli". Ali pustimo ih, oni imaju drugu religiju.
Dobro je znati o pokušajima zlih za razbiti kršćanstvo, ali ne može se ostati samo na tom utisku ili znanju. Utjecaj zla crpe snagu iz napuštanja kršćanstva od strane tolikih. Koliko su ljudi bliže Kristu, utjecaj perverznih se više smanjuje.
To je zadatak koji imaš, počevši od svojh najbližih krugova pa dalje. Strategija Kristovih apostola je bila, i mora biti i naša: "Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu..." (Dj 14:3).
Kao što smo već komentirali, masonerija je prenosni remen nasljednika Ane i Kajfe. Preko masonerije kabalistički utjecaj i projekt prelazi na svijet. U skladu sa rečenim u Djelima Apostolskim koje smo stavili u naslov: "Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće".
Jer, kako jasno ističe "antisemita" Sv. Pavao - a znamo da to nije niti može biti, nego govori istinu kao i njegov Učitelj -, u prvoj poslanici Solunjanima 2:14-16:
"Vi postadoste, braćo, nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova. Oni ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, jer nam priječe govoriti narodima da se spase. Tako ispunjavaju mjeru svojih grijeha svagda. Ali na kraju dolazi na njih gnjev Božji".
Kad bi modernisti mogli, izbacili bi ova čitanja iz Novog Zavjeta. Doista, i izbacili su ih iz nedeljnih čitanja Novus Ordo. A kako ih ne mogu izbaciti iz Biblije, usuđuju se reći da je Sv. Pavao imao "nesavršenih misli". Ali pustimo ih, oni imaju drugu religiju.
Dobro je znati o pokušajima zlih za razbiti kršćanstvo, ali ne može se ostati samo na tom utisku ili znanju. Utjecaj zla crpe snagu iz napuštanja kršćanstva od strane tolikih. Koliko su ljudi bliže Kristu, utjecaj perverznih se više smanjuje.
To je zadatak koji imaš, počevši od svojh najbližih krugova pa dalje. Strategija Kristovih apostola je bila, i mora biti i naša: "Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu..." (Dj 14:3).
ponedjeljak, 1. listopada 2018.
O Franjinom pozivu na molitvu Gospi i Arkanđelu Mihailu
Franjo poziva "vjernike iz cijeloga svijeta" - pretpostavljam da ne moraju biti katolici; doista u pozivu se spominju i "ruski mistici i veliki sveci svih tradicija" -, “da se mole Svetoj Majci Božjoj da stavi Crkvu pod svoj zaštitnički plašt: da je čuva od nasrtaja zloga, velikog tužitelja, te da ona istodobno postane sve više svjesna pogrešaka, zabluda, zlostavljanja počinjenih u sadašnjosti i u prošlosti te da se bez imalo oklijevanja upusti u borbu kako zlo ne bi prevladalo”.
1. Spominje se "Veliki Tužitelj" (ne engleskom velikim slovima), upravo kako je prije dvadeset dana Franjo pravio aluziju na Vigana u svojim propovijedima. Što hoće Franjo? Da ga vjernici zaštite od nasrtljivog Vigana koji je kriv jer ga je optužio za prikrivanje McCarrickovih zlostavljanja, poznavajući stvari iz prve ruke? Onog istog zlostavljača i kvaritelja mladih bogoslova čija su zlodjela postala očigledna svima tek kad je civilni sud iznio prljavštinu na vidjelo? Onda je tek bio smjenjen, ali Franji informacije nisu bile potrebne, već ih je imao. Plus svega toga, slao ga je u Kinu na pregovore sa komunistima. Sada je dakle Franjo, koji ne kleči ped Presvetim ali kleči pred muslimanima i transeksualcima kad im pere noge, pozvao vjernike - da se razumijemo, ne govori se o katolicima - koji non stop govori i govori o "solidarnosti", "okolišu", "rasizmu", "ksenofobiji", i sl.; sada on odjednom postaje skrušen i pobožan i zove vjernike da mu pomognu. Jer što će, jadan on, napadnut je teško. I Crkva je napadnuta, i treba je odbraniti. Svakako, u prvom redu od njega samog.
2. "moleći od Svete Majke Božje i sv. Mihaela Arkanđela da štite Crkvu od đavla koji nas uvijek želi odijeliti od Boga i jedne od drugih". Loši treba da budu odjeljeni od drugih, da ih ne kvare i da preko kazne dođu do pokajanja. Zašto se ne kažnjavaju loši, a ne podržavaju dobri? Evo, naš zemljak Cupich, od Franje izabran za kardinala, kažnjava svog svećenika jer je spalio LGBTI zastavu koju je lobby gay - infiltriran unutar Crkve - koristio još prije dvadesetak godina. Kažnjava se onog koji je spaljuje, i preporučuje mu se ići u duševnu bolnicu, dok se lgbti momčine ostavljaju na miru.
3. Moliva Svetom Mihailu Arhanđelu donesena je od Pape Lava XIII, nakon što je imao viziju sotonskog napada na Crkvu. Toliko ga je dojmila ta prijetnja da je odredio da se nadoda nakon mise - svakako Tradicionalne, one iste od apostolskih vremena pa do nakon Drugog Vatikanskog Koncila kad je bila dokinuta - uvijek moliti tu molitvu.
Također i ja, nakon što skoro svaki dan izmolim tradicionalni misal, izmolim i te određene molitve. Svakako, ne na tvoju nakanu, Franjo, već da nas Bog oslobodi tvog zlog nauka, da se Crkva odbrani od naleta zla. I za tvoje obraćenje, jer dok je duša u nekom, moram se moliti za istog, što ne lišava upozoravanja od tvog uvođenja u zabludu, naprotiv. Jednako i krunicu, i još nešto. Grmilo, sjevalo, mora biti vremena za to.
Ali tko je dokinuo tu molitvu postavljenu za moliti nakon svake sv. mise? Upravo Pavao VI i liturgijska reforma 1969; ono isto što ti dižeš do neba. Sad ćeš i kanonizirati Pavla VI i to dokidajući ono nešto malo kriterija što je ostalo kod proglašavanja svetih: još Ivan Pavao II dokinuo je potrebu postojanja "advokata đavla", tj. onog koji bi tražio nedostatke predloženog za kanonozaciju; ali ti ideš još dalje ovom prilikom: specijalnim dekretom poništio si potrebu i jednog jedinog ozdravljenja potrebnog za kanonizaciju u slučaju Pavla VI. Ti si rekao nek bude svet "koncilski Papa", Papa koncila koji nam je donio tolike duhovne darove.
I sada, netko tko uzdiže do neba pokretača svih reformi koje su napravile zgarište među vjernicima, nekog tko je između tolikih stvari dokinuo i obveznu molitvu Arkanđelu Mihaelu; taj isti sada glumi pobožnjakovića i poziva "vjernike" na molitvu koja tako "tradicionalno i pobožno zvuči".
No, ovdje smo vakcinirani od tvog sarkazma. Ovdje si pred zrcalom koje odražava tvoju surovu stvarnost.
1. Spominje se "Veliki Tužitelj" (ne engleskom velikim slovima), upravo kako je prije dvadeset dana Franjo pravio aluziju na Vigana u svojim propovijedima. Što hoće Franjo? Da ga vjernici zaštite od nasrtljivog Vigana koji je kriv jer ga je optužio za prikrivanje McCarrickovih zlostavljanja, poznavajući stvari iz prve ruke? Onog istog zlostavljača i kvaritelja mladih bogoslova čija su zlodjela postala očigledna svima tek kad je civilni sud iznio prljavštinu na vidjelo? Onda je tek bio smjenjen, ali Franji informacije nisu bile potrebne, već ih je imao. Plus svega toga, slao ga je u Kinu na pregovore sa komunistima. Sada je dakle Franjo, koji ne kleči ped Presvetim ali kleči pred muslimanima i transeksualcima kad im pere noge, pozvao vjernike - da se razumijemo, ne govori se o katolicima - koji non stop govori i govori o "solidarnosti", "okolišu", "rasizmu", "ksenofobiji", i sl.; sada on odjednom postaje skrušen i pobožan i zove vjernike da mu pomognu. Jer što će, jadan on, napadnut je teško. I Crkva je napadnuta, i treba je odbraniti. Svakako, u prvom redu od njega samog.
2. "moleći od Svete Majke Božje i sv. Mihaela Arkanđela da štite Crkvu od đavla koji nas uvijek želi odijeliti od Boga i jedne od drugih". Loši treba da budu odjeljeni od drugih, da ih ne kvare i da preko kazne dođu do pokajanja. Zašto se ne kažnjavaju loši, a ne podržavaju dobri? Evo, naš zemljak Cupich, od Franje izabran za kardinala, kažnjava svog svećenika jer je spalio LGBTI zastavu koju je lobby gay - infiltriran unutar Crkve - koristio još prije dvadesetak godina. Kažnjava se onog koji je spaljuje, i preporučuje mu se ići u duševnu bolnicu, dok se lgbti momčine ostavljaju na miru.
3. Moliva Svetom Mihailu Arhanđelu donesena je od Pape Lava XIII, nakon što je imao viziju sotonskog napada na Crkvu. Toliko ga je dojmila ta prijetnja da je odredio da se nadoda nakon mise - svakako Tradicionalne, one iste od apostolskih vremena pa do nakon Drugog Vatikanskog Koncila kad je bila dokinuta - uvijek moliti tu molitvu.
Također i ja, nakon što skoro svaki dan izmolim tradicionalni misal, izmolim i te određene molitve. Svakako, ne na tvoju nakanu, Franjo, već da nas Bog oslobodi tvog zlog nauka, da se Crkva odbrani od naleta zla. I za tvoje obraćenje, jer dok je duša u nekom, moram se moliti za istog, što ne lišava upozoravanja od tvog uvođenja u zabludu, naprotiv. Jednako i krunicu, i još nešto. Grmilo, sjevalo, mora biti vremena za to.
Ali tko je dokinuo tu molitvu postavljenu za moliti nakon svake sv. mise? Upravo Pavao VI i liturgijska reforma 1969; ono isto što ti dižeš do neba. Sad ćeš i kanonizirati Pavla VI i to dokidajući ono nešto malo kriterija što je ostalo kod proglašavanja svetih: još Ivan Pavao II dokinuo je potrebu postojanja "advokata đavla", tj. onog koji bi tražio nedostatke predloženog za kanonozaciju; ali ti ideš još dalje ovom prilikom: specijalnim dekretom poništio si potrebu i jednog jedinog ozdravljenja potrebnog za kanonizaciju u slučaju Pavla VI. Ti si rekao nek bude svet "koncilski Papa", Papa koncila koji nam je donio tolike duhovne darove.
I sada, netko tko uzdiže do neba pokretača svih reformi koje su napravile zgarište među vjernicima, nekog tko je između tolikih stvari dokinuo i obveznu molitvu Arkanđelu Mihaelu; taj isti sada glumi pobožnjakovića i poziva "vjernike" na molitvu koja tako "tradicionalno i pobožno zvuči".
No, ovdje smo vakcinirani od tvog sarkazma. Ovdje si pred zrcalom koje odražava tvoju surovu stvarnost.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)