Toribio i njegova prija: zašto je bitno?

Još sveti Toma Akvinski govori o tome: nije dozvoljeno ići na misu svećeniku za kojeg se zna da ima priložnicu (niti ići kod heretika ili izopćenih), i svakako, još manje kod biskupa u takvom stanju (Summa Theologiae, III, q. 82, art. 9).

Ovo spominjemo zbog važnosti skandala vezanog za novoimenovanog kardinala Toribio. 

Čl. 9 spomenutog pitanja glasi: Da li je dopušteno primiti pričest od heretika, izopćenih ili grešnika, i čuti njihovu misu?

Nakon objekcija, Sv. Toma obrazlaže:

Protiv ovog: Tvrdi se u Kanonu 5, XXXII (Dist. 32): Neka nitko ne ide na misu svećenika za kojeg se zna da ima priležnicu. I navodi Sv. Grgur u III Dijalog: "jedan perfidni otac je bio poslao arianskog biskupa svom sino da iz njegove svetogrdne ruke primi mu sin svetu pričest. Ali, kako je sin bio vjeran Bogu, kad je stigao arianski biskup odbacio ga je kako je zasluživao".

Odgovaram: Kako smo upravo izložili (čl.5 na objekciju 1; čl.7), svećenici heretici, šizmatici, izopćeni ili grešnici, makar imali moć posvete euharistije (opaska blogera: to jest, makar sakramenat bio valjan), ne koriste tu moć ispravno, već griješe koristeći je. Dalje, tko je u zajedništvu s grijehom druge osobe čini samog sebe učesnikom istog grijeha, zbog čega se u Drugoj Poslanici Sv. Ivana čita da tko pozdravlja heretika, učestvuje u njegovim zlim djelima. Prema tome, nije dopušteno primiti pričest od njih, niti čuti njihovu misu.
Ipak, postoji razlika između jednih i drugih. Jer hereticima, šizmaticima i izopćenima je spriječeno ne slaviti eukharistiju po crkvenoj odredbi. Zbog toga griješi svaki onaj koji čuje njihove mise i primi od njih sakramente. Ali nije svima grešnicima oduzeta moć posvete crkvenom odredbom. Na taj način, makar bili suspendirani Božjom odredbom, prema svojoj savijesti, nisu to s obzirom na druge jer ih ne priječi crkvena sentencija. Zbog toga, je dopušteno primiti pričest i čuti njihove mise dok Crkva ne donese svoju sentenciju. Zbog toga, komentirajući one riječi iz 1 Kor 5,11: "S ovima ni blagovati", tvrdi Sv. Augustin: "Govoreći ovo ne želi da neki čovjek sudi drugog samom sumnjom ili nerazboritim sudom, već naprotiv Božjim zakonom - određen Crkvom -, spontanim priznanjem, ili jer je bio optužen i dokazana su krivnja.

[Novi Kardinal bio je čistač cipela, prodavač novina i Gradonačelnik]

I na treću objekciju odgovara:


"Makar blud ne bio teži od drugih grijeha, ipak ljudi su naklonjeni bludu po slabosti tijela. Zbog toga, Crkva posebno zabranjuje ovaj grijeh svećenicima zabranjujući čuti misu od svećenika sa priležnicom. Ali ovo se treba shvatiti o notornom priležništvu: bilo po sentenciji onome za koga se našlo da je kriv, bilo po priznanju pravno dobijenom, ili kad se grijeh ne može prikriti ni na koji način".

Što hoće reći Sv. Toma? Boje reći, što naučava? Bolje reći, koji je nauk Crkve, jer je njegov nauk sveopće prihvaćen u Crkvi sve do poskoncilskih desetljeća kad je u velikoj mjeri - ako ne potpuno posebno u pitanju zajedništva sa hereticima ili nevjernicima - stavljen na stranu?

Prvo, ne može obični vjernik suditi tek tako u Crkvi. Za to postoji crkveni sud, biskupi i Papa. Ali netko očekuje od Bergoglia i ostalih reći nešto protiv po pitanju zajedništva sa hereticima? Međutim, Sv. Toma naznačuje na kraju bitnu stvar: kad se grijeh ne može prikriti ni na koji način. Tj., kad je nešto svakom poznato. Može dakle ne postojati crkvena sentencija protiv nekog javnog grešnika - nešto vrlo aktualno u današnjem vremenu -, ali ako svak zna o čemu je riječ, ti moraš proslijediti po savjesti i po vjeri, i odmaknuti se od takvih svećenika. Ne vrijedi reći: "neka to 'oni' odluče". 

[Evo Morales, oduševljen]