Razlozi jugonostalgije o kojima se ne želi govoriti

Iz hrvatskih nacionalnih i katoličkih krugova gleda se gnjevno i sa zebnjom na ispoljavanje jugonostalgije koja se ne želi prikriti. Posebno je izražena jogonostalgija u BiH, i to među sva tri naroda. Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji. U Mostaru npr. moguće je vidjeti slične scene na "Partizanskom groblju":

Oni koji ih kritiziraju, ne mogu shvatiti kako ovo i dalje traje. Ne mogu shvatiti kako se netko može sjećati ili čak tražiti neki slični sustav onom što je završio 90-te.

Daleko od mene da poželim za komunizmom, ili da ga na bilo koji način pravdam. Sustav je to bezbožan koji samo donosi zlo i nered.

Ali komunizam nije jedini koji donosi zlo i nered. Dapače, liberalizam, u kojem smo stavljeni sve do grla, jest taj koji je doprinio, bio čak i razlog komunizmu. Zanimljivo je stoga podsjetiti se na stav Pape Pija XI upravo o tom pitanju. U enciklici Divini Redemptoris, objavljenoj na Sv. Josipa 1937, o osudi bezbožnog komunizma, Pio XI tvrdi (t. 16):

 "Liberalizam je pripremio put komunizmu

Za objasniti bolje kako je komunizam postigao biti prihvaćen od mase radnika, bez kriterija, njegove zablude, dobro je prisjetiti se da su te iste mase radnika već bile pripremljene na komunizam bijednim moralnim i religioznim napuštanjem kojem su bili izloženi teorijom i praksom liberalne ekonomije. Dugim radnim dnevnicama, čak i nedjeljom, nije se ostavljalo vrijeme radniku za ispuniti svoje osvovne vjerske dužnosti za svetkovine; nije bilo ni malo brige ni volje za izgraditi crkve blizu fabrika niti za olakšati službu svećenicima; naprotiv, nastavljalo se pozitivno podržavati laicizam. Žanju se sada, dakle, gorki plodovi osuđenih zabluda toliko puta od naših prethodnika i od Nas samih. Zbog toga, zar se čuditi da se u jednom svijetu tako dekristijaniziranom  proširi plima komunističke zablude?"

Drugim riječima, mi smo vraćeni u vrijeme uzroka komunizma, i to je između ostalog razlog žaljenja za prijašnjim sustavom.

Katolici, stoga, ne trebaju u prvom redu usmjeriti se na ljutnju prema jugonostalgičarima, već boriti se i tražiti pravedniji sustav od ovog što imamo, koji je čisti i pogani liberalizam.

Također, trebamo napraviti jednu kratku povijesnu opasku. Tko je bio saveznik u drugom svjetskom ratu protiv nacizma i fašizma? Upravo liberali i komunisti. Opriječno komunizmu, u smislu boljeg društvenog sustava, nije bio liberalizam, već fašizam. To je i bio razlog drugog svjetskog rata. Musolini je pokazao da je bilo moguće dići iz pepela Italiju i staviti je na noge mimo kapitalističkog sustava. Slično se dogodilo sa Njemačkom.

[Churchill, Roosevelt i Staljin na Jalti, 1945. Kako je moguće da te dvije prividne krajnosti - liberalizam i komunizam - zajedno pregovaraju? Kako je moguć taj prividni sporazum "anti natura"? Jer su različiti ekstremi iste negativne realnosti]

Povijest drugog svjetskog rata napisali su pobjednici, ali pravi razlog - ne opravdavajući niti jednu grešku fašizma i još manje nacizma - bili su zabilježeni uspjesi ova dva sustava.

Jedan od osnovnih razloga ekonomskog uspjeha bila je kontrola financijskog sustava, gdje se više država nije zaduživala iz vana. Oni koji su imali novac u svojim rukama i koji su preko kredita zarobljavali nacije, nisu htjeli dopustiti da se jasno pokaže da je moguć jedan drugi sustav osim kapitalizma i komunizma.

Katolici trebaju da shvate da mora biti država ta koja ima apsolutnu kontrolu na izdavanju novca bez duga. Banka treba biti nacionalizirana i država u kršćanskom znaku, koja će nametnuti opće dobro nad privatnom koristi.

To je ono što treba da shvate katolici, i ne biti sluge sionizma preko ekonomskog liberalizma.