Što je "pričest" za Kardinala Marxa? I za još koje

Uglavnom: malim trikom u redakciji pastoralnog dokumenta njemački biskupi na koncu odobrili su davati pričest protestantskim supružnicima (u braku s katolicima). Nije više stav čitave biskupske konferencije, već svaki biskup može proslijediti već prema tome kako vidi.

Ali ovdje odmah se dolazi do pitanja: što je onda "pričest" za Kardinala Marxa i ostale biskupe koji misle kao on? Jer, ako se daje i katolicima i protestantima, onda je to nešto zajedničko i jednima i drugima. Ali protestanti nisu katolici. Ne vjeruju u ono što katolici trebaju vjerovati. I, ako bi vjerovali, trebali bi postati formalno katolici za primiti sakramente. A ipak im se daje "pričest" (usput, Kardinal Müller opominje da to ne može činiti, makar da u smrtnom slučaju prema Kanonskom Pravu iz 1983. U prethodnom Kanonskom Pravu iz 1917 ni tada. Ne katolik je prvo morao postati - makar se to može učiniti za relativno kratko vrijeme u potrebi - katolik i onda se pričestiti).

[Marx je računao s Franjinim potpisom za ovaj manevar. Ono što je ovdje rečeno za Marxa, odnosi se i na Franju]

Znači da nije na prvom mjestu Tijelo Kristovo, već jedna "ekumenska konstrukcija" koja sadrži i katolike i protestante. No, to onda nisu katolici. Tj. oni koji se zovu katolicima ne čine dosljedno tome. Mogu biti katolici po krštenju, ali ne djeluju kao katolici. Nemaju katolički kult.

Ali, koja je onda nakana Kardinala Marxa kad slavi misu? To nije katolička nakana. Jer on hoće da ta "pričest" služi drugim nakanama od onih radi kojih postoji.

Ukratko, on nema katoličku nakanu pri slavljenju mise.

Prema tome, njegova misa je svetogrđe i katolici ne mogu ići na takve mise.