Počinje pobuna, feministički pokret traži dobrovoljce za boriti se za slobodu javnog pokazivanja nogu. Vlasti to sprječavaju, Čikago, 1922:
S malim uspjehom. Uvijek je sa masonskog Zapada, ne sa Istoka, odakle dolazi (programirano) kvarenje. Toronto, 1937, djevojke se usuđuju javno ići u kratkim hlačama:
Početkom XX stoljeća i kod nas je bilo slično.
Zapisi iz tih godina govore nam npr. da se "u bajnoj Opatiji strogo se osuđivao neprimjeren izgled na plaži...", te: "Na inicijativu biskupa početkom 20. stoljeća muškarci i žene nisu se smjeli kupati u isto vrijeme. To je sprječavao strogi redar, kao i visoka ograda."
Vidimo da su strani gosti tada bili profinjeniji od naših:
"Iz tog su vremena sačuvani pravilnici, odnosno kupališni bonton kojeg su se morala pridržavati i plemenita gospoda. Krajem 19. stoljeća žene su se kupale u pamučnom kupaćem odijelu. Strani gosti nisu gledali s odobravanjem na naviku lokalnog stanovništva da u more ulazi u donjem rublju ili bez odjeće."
U članku o hrvatskim kupalištima prije jedno stoljeće navodi se podrugljivo:
"Kupačice su morale čekati seksualnu revoluciju u šezdesetim godinama prošlog stoljeća da bi uskočile u kupaći kostim koji može proći kroz vjenčani prsten – bikini."
Kao da bi se radilo o nekom "napretku", kad je najobičnije poniženje, posebno žena. Ali žene teško to shvaćaju, a trebale bi.
[Ives Montand (za njega još jedna), i Edith Piaf (izgubila glavu - također i radi njega - tješeći se zbog nesretne smrti njene velike ljubavi, francuskog svjetskog bokserskog prvaka - i oženjenog s drugom -, Marcela Cerdan).]
Teško im ulazi u glavu da ih muškarci koriste kao robu kad one prihvate put i stil senzualnosti. Dok one misle da je "to normalno ići na plažu kako se to danas radi", u stvari svojevoljno izlaze na izlog gdje je uobičajeno pitanje: koja je "bolja"?
Ali istina je ono na što članak upućuje: na seksualnu revoluciju šezdesetih čije su prve žrtve postale upravo žene. Riječ je o planiranoj dekadenciji programski ocrtanoj na rok koncertima u Woodstocku, gdje su mnogi mladi bili uvedeni u korištenje droge LSD.
Hippie stil širi se masovno zapadom u roku od svega nekoliko godina; naredne generacije u većoj ili manjoj mjeri zahvaćene su pretpostavljenom "spontanošću" hipića, koje nije bilo ništa drugo do neviđeno razaranje običaja i tradicionalnih vrijednosti. Ovo što komentiran izneseno je u nekoliko knjiga, ali za skrenuti pažnju na ovu točku, pogledajmo samo na ulaznicu za koncert u Woodstocku:
Subota je označena prevrnutom zvijezdom masonskog "boga" Bafometa; nedjelja polumjesecom namjerno se rugajući kršćanskoj nedjelji i umjesto nje stavljajući muslimanski simbol. Prisutni su podsvjesno uvođeni u revoluciju zla.
Zbog toga, nemoj gledati na ovo što ti pišem kao "pretjerivanje". Shvaćaš li da danas katolkinje idu na plaži kao da bi bile bludnice u nekoj kući grijeha? Istina je, ne idu s tom nakanom, ali materijalno vrlo slično. Do te mjere je došla indoktrinacija da se danas katolici - tiče se to svakako i muškaraca, i njih samih i njihovih supruga, kćeri, sestara - uopće ne osvrću na ove stvari. Đavo je uradio svoje: oslabio je svijest grijeha i navođenja na grijeh do nezamislive točke prije samo nekoliko decenija.
Govorimo ovdje dosta o restauraciji vjere i liturgije, ali ne možemo zaboraviti i nužno posljedični kršćanski moral. U svim područjima društva kršćani moraju pružiti svijetu novi, kršćanski, način života. Stidi se samo grijeha, a ne svog čednog i viteškog ponašanja.
Ima jedna web stranica američkih tradicionalnih katolkinja, Altar and Hearth Magazine, o modi, vjeri, liturgiji, domaćinstvu - brojevi su na pdf sa oko 50 stranica svako izdanje -, koju žarko preporučujem.
Ima prozora o kojima nisi ni razmišljao/la da otvoriš. A pružaju poglede o kojima nisi ni sanjao/la.
Nema komentara:
Objavi komentar