Kako se kalilo kršćanstvo

Bio sam još dječak kad su nam u školi davali lektiru "Как закалялась сталь" - Kako se kalio čelik. Komunistički mit opravdanja krvoprolića i rušenja Starog Poretka. Arogantni buržuji - čiji je ugodni život morao platiti izmrcavljeni proletarijat, nacisti - zla bića koja pucaju u praznu kolijevku ne bi li u njoj bilo rusko dijete... svi oni bili su pobijeđeni snagom radne klase i požrtvovanom borbom za novi svijet i raj na zemlji.

Mit napravljen na laži. Zlikovci predstavljeni kao sveci.

Istih godina kalio se pravi čelik na drugi način. Tiho, skromno, jako, sveto.

Prenosim pjesmu svećenika Don Mirka Talajića (rođenog 1912) o njegovoj majci:

RUŽARIJ MOJE MAJKE

Svaku večer čeka dok svi odu leći,
U mrak se zavuče (u svoj Getsemani).
U tamnoći duše razmišlja o sreći:
Sakrivena biti u božanskoj rani.

Klekne tako na pod, sklopi trudne ruke,
Priljubljene tvrdo uz krunice zrnje.
Zaboravi na čas svakodnevne muke,
I na svome putu razasuto trnje.

Dogodi se često: od umora klone
I usne trenutak jedan kutić ubav.
Anđeli joj tada angeluse zvone,
Krvave ko život, mirisne ko ljubav.

Tako svaku večer, kad svi odu spati,
Na ljestvici neba slušam kako tuče
Jedno dobro srce. To se moja mati
Moli za svog sina, danas ko i juče'.

***

Radi i ti tako, bio tko bio. To je tajna sreće.