ponedjeljak, 25. lipnja 2018.

Pravoslavlje i Amoris Laetitia

Katolici su uglavnom upoznati s problematikom u vezi Amoris Laetitia, između ostalog naznačenom povodom davanja pričesti prethodno crkveno vjenčanim i naknadno razvedenim osobama, te u situaciji suživota s trećom osobom. Ta mogućnost koju daje Amoris Laetitia, tako su je doista ispravno shvatili neki biskupi i čak biskupske konferencije - kao biskupi argentinske regije La Plata i drugi - a Franjo to potvrdio i to u L'Osservatore Romano i službenom Acta Apostolicae Saedis; tu mogućnost dakle, protivnu Evanđelju Našeg Gospodina, "pravoslavni" patrijarski i općenito njihove crkve otvoreno daju kroz stoljeća. I otvoreno se protive katoličkoj odredbi koja je bila čvrsta i vjerna Kristovoj riječi. To možete naći na stotine pravoslavnih stranica. Jer kod pravoslavnih možete biti crkveno vjenčani i dva puta, pa i više. Nije idealno, ali što ćemo? Ne treba pretjerivati, nije li tako?

Upravo ta logika, i to u malo bližem obliku ali negativna, nekatolička tj. nekršćanska, sadržana je u Amoris Laetitia. Najbolje je ono idealno, ali ako je idealno malo teže... onda se treba tražiti neka prilagodba. Taj šupljak, ta logika, prisutna je u Amoris Laetitia... i kod "pravoslavnih" u još izraženijem i skandaloznijem obliku kroz stoljeća. Nešto što ide direktno protiv Božje odredbe: "Tko napusti svoju ženu i oženi se s drugom, čini preljub..." i obrnuto.

Istina je da smo svi mi pod utjecajem grešnih strujanja i naklonosti u našem tijelu i naravi. Ali to  jednostavno ne opravdava raskid braka. Trpi, ali budi svet!, kaže nam Bog, i Crkva uči jer ne može drugačije. Ne možete živjeti skupa? Možeš živjeti odvojeno, ali ne možeš dokinuti brak.

Lako je praviti se pametan i "duhovan" i "mudar" i "prosvjetljen", i tražiti neki kompromis, kako su se na to naučili pravoslavni odavna. Jer time nastojiš napraviti neku vrst kompromisa s Bogom, i 
sijetom. Nastojiš biti i s jednim i s drugim. Ali to s Bogom ne ide. Ne možeš upaliti svijeću Bogu i đavlu.

Najbolji način, najplastičniji da se ovo istakne, jest pozicija Katoličke Crkve spram anglikanskom otpadu. Henrik VIII je htio da mu Crkva poništi njegov valjani brak, i da mu dopusti oženiti se ckrveno po drugi put. Ali Rim je odgovorio: ne mogu ti dati dopuštenje za to, jer Bog mi to ne dopušta. Jer ja samo administriram ono što je Božje. Ako bih prekoračio Božju odredbu, bio bih proklet, a Crkva je sveta.

Nije tako mislio Thomas Cranmer, koji je kao Nadbiskup od Canterbury izdao Papu - i Krista - i priznao razvod Henrika VIII. Tražio je moć i komotnost ovog svijeta, i tako izabrao prokletstvo.

Mnogo puta jeftina antifašistička i libarlna propaganda optužuju Katoličku Crkvu za željnu moći. Da, Crkva želi imati utjecaj i priznanje u društvu, ali da bi mogla voditi duše u nebo. Ne za vladati ovim svijetom. Dokaz je to upravo stav Katoličke Crkve prema Henriku VIII i nastajućem anglikanizmu. Da je Crkva željela moć, dogovorila bi se sa Henrikom VIII baš kao što je to bio  učinio Nadbiskup Cranmer. Ali Crkva je radije izgubila cijelu Englesku, i dobila krvnog neprijatelja, nego napustiti Božju Riječ i Zakon, Kristovo Evanđelje.

I po tome se jasno vidi da je Katolička Crkva prava Crkva.

I zbog toga su toliki katolici diljem Engleske onog perioda prihvatili mučeništvo, nasljeđujući svog Učitelja.



[1535., početkom progonstva, bili su raskomadani i obješeni 18 kartužana sa nihovim priorom John Houghton na čelu. Svi odreda su proglašeni mučenici, jer su radili prihvatili smrt nego zanijekati Evanđelje]

Kartužani i ostali svećenici i redovnici nisu bili sami u svojoj mučeničkoj sudbini. U ondašnje vrijeme van Londona bila je lokacija poznata kao Tyburn Tree, gdje su dovođeni katolici koji se nisu htjeli pokoriti vjerskoj odredbi Henrika VIII, niti priznati njegov blud kao kršćanski brak. 




Ostali su vjerni Rimu i Papi - Kristovom nauku - i platili to glavom.

Ovo je jedan plastično i krvavo svjedočanstvo po kojem je jasno odraženo da je Crkva Kristova Katolička, a ne ovog ili onog patrijarha. Zbog toga i riječi Sv. Tome Akvinskog:

"Crkva je Jedna, Sveta, Katolička i 'čvrsta'. Ovo četvrto, ona je čvrsta: jedna stvar je čvrsta kad su njeni temelji solidni.
Pravi temelj Crkve je Krist (1. Korinćanima III, 2) i dvanaest apostola (Otkrivenje XXI, 14). Za naznačiti čvrstinu, Petar je nazvan stijenom. Čvrstoća jedne zgrade se očituje kad ne može biti srušena potresom. Crkva nije mogla biti srušena ni preko progonitelja, ni preko zavođenja svijeta, ni preko heretika. Prema Mateju, XVI 18, 'vrata paklena' (= heretici) mogu pobijediti ovu ili onu lokalnu crkvu, ali ne Rimsku Crkvu gdje sjedi Papa. Zbog ovoga je što će samo Petrova Ckrva ostati uvijek čvrsta u vjeri. I dok na drugim stranama vjera nije potpuna, ili izmješana s mnogim greškama, Petrova Crkva, ona, jaka je u vjeri i čista od svake greške, što ne iznenađuje, imajući na umu Gospodinove riječi Petru: 'Ja sam molio za tebe, da tvoja vjera ne posustane."
(Sveti Toma: "Opuscula"; odlomak unutar Expositio symboli apostolorum, koji se odnosi na članak "vjerujem u... Katoličku Crkvu", Vjerovanja).

Tko ima uši, neka čuje.

P.S. Na mjestu gdje je nekad bilo Tyburn Tree, sada se diže samostan Benediktinskih Klanjiteljica Presvetom Srcu Isusovu.





24 komentara:

  1. Molio bi ako može nešto o Theresi Noumann. Hvala.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ne smijemo nikako zaboraviti sv.Tomu Mora, koji se najdirektnije suprotstavio tome bludniku, Henriku VIII, glede njegovog "razvoda" i bio zbog toga osudjen na smrt.

    Pismo koje je sv.Toma Mor napisao kćerki (koja ga je pokušala nagovoriti da "revidira" svoj stav i tako spasi glavu) je uzor kršćanskog muža, mučenika za Krista, sveca-Katolika.

    Molim Boga da mi da tu snagu vjere i ljubavi za Krista, koju je imao sv.Toma Mor da izdržim sve muke i napasti i ostanem Njegov do smrti i ako je volja Njegova do mučeničke smrti!

    V

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako ne smijemo zaboraviti Sv. Tomu Mora, ali nije bio jedini kako vidimo. Tower Bridge je bio posijan odrubljenim glavama katolika.

      Teresa Neumann bez daljnjeg je bila poziv nacistima na obraćenje, ali i ne samo njima, već upozorenje cijelom svijetu da bez Boga idemo u katastrofu. Hvala na sugeriranju, vidjećemo ako Bog da.

      Izbriši
  3. Na freski nisu dvije Koline žene, nego jedna žena i četvoro djece, od kojih je jedna starija kći. Treba provjeriti prije objavljivanja jer ovako ulazi u kategoriju klevete.

    Mario

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pogledajte poveznicu koju sam stavio: dvije žene s djecom. A također i njihovu "teologiju".

      Izbriši
    2. Jedna druga poveznica: "Na njoj je pored lika Svetog Nikole naslikan i Milenko Kostić, zvani Kole, vlasnik firme “Auto Čačak”, kao i njegova porodica (obe žene i deca)."

      http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:271321-Koletova-barka

      Izbriši
  4. Ne valja se oslanjati na "žuti tisak".
    To nisu njegove dvije supruge.

    A što se tiče njihove "teologije" o duhovnoj smrti braka, nije ona sasvim šuplja, kako tvrdite. Ima svoj temelj u evanđeoskoj "osim zbog bludnosti".

    Mario

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne, njihova "teologija" je zabluda, šuplja je i promašena, žao mi je, ne bih želio da bude tako. To im se događa upravo iz oholosti zbog nepriznavanja pouke iz Rima. Crkva ne može poništiti brak, već samo u određenim slučajevima dati sud da takvog braka nikad nije ni bilo, dakle proglasiti da je brak u stvari bio ništavan, odnosno da ga nije ni bilo. Ali i to se treba jako paziti i ne igrati i jako dobro provjeriti tu situaciju. U svakom slučaju, razlika je radikalna. Kod katolika se govori o nepostojećem braku, dok pravoslavni proglašuju valjani brak "mrtvim".

      Zar ne vidite da vas poskoncilska teologija odvodi pogrešnim putem?

      Izbriši
  5. Kojim "pogrešnim putem" mene odvodi "postkoncilska teologija"?

    Mario

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koja je razlika između onoga što govorite i jednog pravoslavnog? Lažni ekumenizam Vas odvodi tim putem.

      Izbriši
    2. Odakle vam da sam ja "ekumenist"? Samo pokušavam pošteno sagledati stavove i jednih i drugih i trećih. A koji je moj stav - to ovdje nigdje nisam napisao.

      Mario

      Izbriši
    3. Naveli ste tekstove u vezi pitanja Filioque gdje se prelazi preko katoličkog učenja, gdje se prihvaća pravoslavni stav i zaboravlja na nužnost katoličkog. Zbog toga sam Vam odgovorio člankom o Svetom Tomi i Filioque gdje Doktor upozorava katolike da je nužno tvrditi da Duh Sveti proizlazi i iz Sina.
      Naveli ste da je pravoslavna teologija gledi braka (tj. više crkvenih brakova) "duboka", kad u biti proturječi katolički nauk. Ne može biti "duboko" što je jednostavno pogrešno.

      Izbriši
    4. Naveo sam tekst pape svetog Ivana Pavla II. (Dominus Iesus), što ne znači da se slažem s njim. Vi ste naveli tekst svetog Tome, a ja nisam rekao ni da se slazem ni da se ne slažem s njim. Ponavljam: samo "sagledavam" sve strane.

      Drugo, nisam naveo - kako kažete - da je pravoslavna teologija glede braka "duboka", toga nema u mojim upisima, već da "nije sasvim šuplja", i to stoga jer postoji biblijski uvjet "osim zbog bludništva".

      Kako ste vi odatle došli do zaključka da sam "ekumenist", nije mi jasno.

      Poanta mojih upisa nije jesam li ja katolik, pravoslavac, ekumenist ili štogod hoćete, nego upućivanje na nekonzistentnost Katoličke Crkve kad je u pitanju nauk o Filioque. Vaše rješenje tog problema, ako sam dobro razumio, jest: post2VK pape i svi biskupi su otpale od istine, prestale su biti pape i biskupi. Jesam li dobro izrazio vaš stav?

      Međutim, odatle slijedi logično pitanje: Kako onda postoji Crkva bez biskupa? Kakva je to organizacija?

      Mario

      Izbriši
    5. "Poanta mojih upisa nije jesam li ja katolik, pravoslavac, ekumenist ili štogod hoćete, neko upućivanje na nekonzistentost Katoličke Crkve kad je u pitanju nauk o Filioque".

      Time priznajete da se udaljujete od katoličkog nauka jer tvrdite da je nekonzistentan, ne samo nauk, već "Katolička Crkva".

      Katolička Crkva ne može naučavati pogrešku. Budući da se danas oni koji se nazivaju njeni predstavnici udaljuju od Katoličkog nauka, to je zato što nisu njeni pravi predstavnici.

      Naveo sam Vam stav Svetog Tome o Filioque, i kako katolik to mora prihvatiti ako želi biti i nastupati kao katolik. Sv. Papa Pio X upozorava na udaljavanje od nauka i metode Svetog Tome.

      S obzirom na zadnje pitanje, nije isto papa ili biskupi. Papa je Božja institucija ustanovljena direktno od Isusa Krista, dok je biskupsko ređenje sakramenat koji može djelovati i ex opere operato, makar i ne bilo uvijek vjere.

      Što se tiče biskupa, pitanje je mnogo složenije. Da li je valjan novi ritual ređenja uveden od Pavla VI? U vezi toga, prvo pogledajte članak O sedeprivacionizmu:
      http://odostatogaistodublje.blogspot.com/2018/06/o-sedeprivacionizmu.html

      Moj je stav da bi sakramenat reda, prema novom ritualu od 1969, mogao uvjetno biti valjan, i da bi se shodno tome svećenici i biskupi trebali uvjetno zarediti ponovno. Ako je njihovo ređenje valjano, biće po milosti Božjoj. Ali jedna je stvar valjanost sakramenta, a druga da li je dobro da se neki sakramenti vrše po novom ritualu.

      Ovo zvuči nevjerojatno za mnoge svećenike danas, ali poznajem svećenike Novus Ordo, koji su nakon što su shvatili što se dogodilo, odlučili govoriti samo Tradicionalnu Misu, pod cijenu da ih biskup kazni i otpusti. Svećenici su bili potrebni, i tako su ostali. Služe samo Tradicionalnu Misu. Plus što ih ima koji su u tajnosti zatražili predkoncilsko ređenje od biskupa zaređenih tradicionalnim sakramentom reda.

      Ove stvari će izaći na površinu ili barem biti mnogo prisutnije mislim za nekoliko mjeseci. Franjo dodaje gas do daske, i svi neće potpisati ono što on bude htio.

      Izbriši
    6. Ima li Katolička Crkva danas pastire (papu, biskupe) na zemlji, od krvi i mesa, i - ako ima - tko su?

      Mario

      Izbriši
    7. Ja vjerujem da nema Papu, ali vjerujem da to zahvaća sve one izabrane od vremena Drugog Vatikanskog na ovamo.
      Postojanje Pape nije nužno za nerazrušivost Crkve, Crkva uvijek ima moć s druge strane izabrati ga. Doista, za vrijeme nakon smrti svakog pape Crkva živi bez njega do novog izabranja.
      Uklonjeni papa vjerujem da je katehon o kojem govori Sveti Pavao, onaj koji zadržava da ne dođe Antikrsist. Danas Crkva i čovječanstvo inače nema odbranu protiv nauke zlih. Zar ne vidite da Franjo izgleda neki ljevičarski političar koji promiče Sorosove ideje? Kako to može biti? Ali sve je ovo navješteno. Teško je to prihvatiti, ali realnost ukazuje na to.

      No, Crkva ne može nestati. Mora održati svoju strukturu. Što se tiče biskupa i svećenika latinskog obreda, valjanost njihovog ređenja je dovedena u pitanje. Ja ne kažem da je ređenje apsolutno nevaljano, ali ako je valjano, mislim da bi barem u izvjesnim slučajevima moglo tako biti, izloženo je velikim napadima. Stoga sam upoznao svećenike latinskog obreda koji su se potajno zaredili. Ali ne mogu o tome govoriti jer njihov identitet mora biti skriven.

      Apsolutno valjano zaređeni svećenici i biskupi? Takvi su od FSSPX na zapadu, i također koji vuku porijeklo od biskupa koji su se pobunili - vijetnamac Thuc, amerikanac Mendez i čeh Hnilica - i zaredili nove biskupe bez dopuštenja od Rima, jer su smatrali da Rim ne naučava kao Rim i jer je potrebno sačuvati netaknutu katoličku vjeru.

      Ali ima ih i na istoku, mislim da ih ima u Ukrajini, jer su za vrijeme SSSR mogli tajno rediti nove biskupe, plus što nisu promjenili obred. Također mislim i istočni biskupi (katolički ne latinskog obreda) na području Sirije. Neki od njih imaju ogranke, interesantno, u Meksiku mada ne znam iz kojeg točno razloga.

      Samo Bog zna da li je ređenje uvedeno od Pavla VI valjano, ali po predkoncilskoj teologiji ono bi bilo totalno nevaljano, iz istog razloga kao što su to anglikanski biskupi.

      Kod anglikanaca je biskupsko naslijeđe, makar šizmatično, bilo valjano sve do promjene u ritualu ređenja koje je naknadno izvršeno.

      Koji je razlog moguće nevaljanosti poskoncilskog ređenja? Ovako, vrlo kratko: svećenik postoji radi Krista i njegovog Mističnog Tijela. Tijela substancijalnog Kristovog, i njegovog Mističnog, koji je Crkva. Svećenik dakle treba dobiti moć od Boga preko sakramenta za dati štovanje Bogu kakvo Bog hoće, tj., prikazati Tijelo Kristovo i Krv kao Žrtvu. S druge strane, treba posvećivati njegovo Mistično Tijelo, tj. vjernike koji sačinjavaju Ckrvu.

      E pa, ta svrha nije eksplicitno navedena u formi, riječima koje se upotrebljavaju u obredu ređenja. To se posebno odnosi na ređenja biskupa. Ali kako ovi poslije zaređuju svećenike, ako i oni sami nemaju red...?

      Neki teolozi odgovaraju da je to implicitno sadržano u obredu sakramenta reda, jer smatraju da iz Rima ne može doći nešto loše, ali ne razmatraju sami obred u sebi, već se pouzdaju u jednostavnu činjenicu da ta odredba dolazi iz Rima. Postoji nekoliko vrlo strogih teoloških članaka o tom pitanju, ali ne mogu stići o svemu tome. No, to je ključ pobune tradicionalista. Ne žele dovesti u pitanje valjanost sakramenata, i zbog toga nikad ne će prihvatiti poskoncilske reforme, jer se ovi između ostalog dotiču i samih sakramenata.

      Izbriši
    8. I sve ove vaše mentalne akrobacije i misaone vratolomije padaju na jednoj jedinoj običnoj stvari: Ako Crkva nema papu, zašto se preostali biskupi koji su - po vama - još uvijek biskupi, ne sastanu i ne izaberu papu?
      U pravu je Emil, sedevakantisti sve temelje na nauku "nepogrešivog" pape koji je ipak pogriješio i griješi, od 2VK naovamo. Apsurdno.
      Zaista, edini logični ishod sedevakantisticke zavrzlame je pravoslavlje.

      Sve ostalo vodi u opskurni religiozni sustav koji zastupaju anonimni blogeri.

      Toliko od mene.

      Mario

      Izbriši
    9. Jest, imenovati će ga Kasper, Marx, Danneels, itd. I Paglia će ih podržati, dok se slika gol na katedralnom zidu među homoseksualcima.
      Svi oni prihvaćaju Drugi Vatikanski Sabor i odatle problemi.
      Ali uvijek će biti Ostatak koji ne će napustiti katoličku vjeru, koja ne ovisi o većini. I, svakako, katolik nije "pravoslavac", čiji sustav Vi smatrate "dubokim" a katolici pogrešnim. Neki od nas su anonimni, jer moramo i dalje ukazivati na ono što je učinjeno Crkvi.

      Nažolost, prihvaćate Franju i ne želite priznati da se time udaljujete od vjere.

      Izbriši
  6. Crkva zapravo trazi i svjetovnu moc . Unam sanctam pape Bonaficija viii.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tu Bonifacije VIII jasno navodi da se odnosi na duhovni autoritet. Nije ništa novo što je tu rekao. Papa Inocencije III je skinuo germanskog cara jer je išao protiv kršćanstva.
      U ono doba kršćanstvo je bilo duša Evrope. Trebalo se zaštiti tu dušu, taj duh. Stoljeća kršćanstva dovela su do takvog stanja koje je bilo najblagodatnije u povijesti Evrope. Tada Evropa postaje ono što jest i stvara temelje svog utjecaja na cijeli svijet.
      Danas je najveći zakon koji donosi parlamenat. Čovjek se imenuje Bogom. Najveći kriminal je reći nešto protiv demokracije, kad ustvari oni sami je pobijaju kad izađe nešto protivno, kao Brexit i sl. Dakle i danas primjenjuju određene principe. Zašto da ne budu najuzvišeniji kršćanski principi? I upravo koji treba da razluči jest Papa, kao vrhovni duhovni sudac. Pravi Papa, svakako.
      Ali današnje društvo ne želi kršćanstvo. I tako pripremaju sebi posljedice. Dok Franjo ako govori o nekom "obraćenju", to je "ekološko".

      Izbriši
    2. Da se razumjemo ja potpuno podupirem krscansko uredenje drzave i autoritet pravog pape nad drzavama. Ali nemos mi rec kako papa Bonaficije u buli unam sanctam trazi samo duhovni autoritet kad je potpuno jasno izreceno kako on u njoj izrice da papa ima i duhovni i svjetovni autoritet nad krscanskim drzavama obrazlazuci to naukom o dva maca i korjenom svih ljudi od Noe.

      Izbriši
    3. Bonafacije VIII je bio optužen od francuskog kralja da mu nameće svjetovnu vlast, i to je Bonifacije opovrgao, navodeći da se radi samo o duhovnoj i da mu ne oduzima pravo nad vremenitim stvarima.
      To je smisao Bule Unam sanctam, i u tom smislu je iznad kralja, ali ne kao politički vođa. Samo kad dovode u pitanje kršćanstvo, što je već bila praksa kod prethodnih papa.
      Ovaj sukob je doveo do izbjeglištva papa u Avinjonu gdje su ostali kroz sedamdeset godina.

      Izbriši
  7. Crkva ne može dati poništenje braka kad ga je ta ista Crkva pred Bogom potvrdila. To bi značilo da Crkva poništava sakramenat i proglašava ga nevaljanim , a to nije moguće. Pozivanje na ono , osim zbog bluda , također ne može proći . Zato jer poništenje braka zbog razloga bluda je krivo shvaćeno. Nigdje ne veli da bi se valjda ponovno trebalo dozvoliti vjenčanje onih koji blude , odnosno s onim sa kim su bludili. Isus upravo zato spominje to bluđenje , jer bi onda bilo dovoljno nekoga optužiti za blud i dobiti rastavu , odnosno poništenje valjano skopljenog sakramenta braka . A time valjda i sklapanje novog. Kad bolje pogledamo Isus ne odobrava otpuštanje žene ni u kojem slučaju. To potvrđuje da je Mojsije dozvolio napisati otpusno pismo radi okorjelosti njihovih srca. Kad bi to Isus odobravao onda bi svakako prvi bacio kamen na onu bludnicu, a nebi nastavio pisati po tlu otpustivši joj grijehe. Koliko bi se žena moglo pozvati na rastavu jer su im muževi bludili upravo s njom. To isto veli u Rimljanima 7. poglavlje- udata žena zakonom je vezana za muža dok ovaj živi. Ako postane ženom drugoga dok njezin muž živi , bit će preljubnica. Ako joj muž umre , pa postane ženom drugog , nije preljubnica. Zato se u obredu vjenčanja nigdje ne spominje uvjet osim zbog bluda , nego se veli bit će jedno tijelo , pomagat će se u dobru i u zlu dok ih smrt ne rastavi. A ne dok ih blud ne rastavi. Svaka bi osoba onda koja ne želi više biti u pravovaljanom braku mogla bludno sgriješiti sa nekim i dobiti poništenje braka. Ništa lakše. Druga je stvar što moderna crkva slavnima i bogatima poništava pravovaljane sakramente. Ona to radi ali i sama zna nepravovaljano , jer nemože se razdvojiti jedno tijelo na pola , niti ono što Bog združi. Kako se nitko ne javlja sa argumentima prije sklapanja braka. Kor 10,8 Ne griješimo bludno. I u sedmom poglavlju veli jesi li vezan za ženu , ne traži rastave. Koliki u samom svom braku blude jer misle da je supružnicima sve dozvoljeno pa ipak ne traže rastave. Tad se pozivaju da je to njihova intima i da su crkveno vjenčani. Otvorenost životu u neplodne dane. Protestantima je normalno korištenje kontracepcije jer to nigdje ne piše u Bibliji.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Postoji teorijska mogućnost, nekad se to dogodi i u praksi, makar mislim da vrlo rijetko, da je netko prisiljen na neki način sklopiti brak. U tom slučaju tu braka nema. To se događa na primjer dosta kod muslimana, makar samo se obratili na naravni stupanj. Cure su prisiljene vjenčati se. Tu braka nema.
      U kršćanskoj kulturi toga je beskrajno manje, ali može se dogoditi i to treba ispitati. Tu je gdje može doći do raznih "trikova", ali nikad ne govorimo o "katoličkom razvodu".
      Mojsijev zakon je bio donesen u vrijeme kad nije bilo milosti na zemlji. Ne vrijedi više.

      Izbriši