utorak, 20. veljače 2018.

Franji ne drhti ruka kad treba smjeniti ili postaviti biskupe. Koji je razlog onda prihvaćanja ostavke nigerijskog biskupa Okpaleke, ne prihvaćenog od svog klera i vjernika zbog etničkih razloga?


[Zapadnohercegovački divljak koji prosvjeduje zbog imenovanja biskupa Perića: "baba mu je srpkinja!"

Ah, oprostite, stavio sam krivu sliku. Radi se o nigerijanskom divljaku koji prosvjeduje 2013. protiv imenovanja biskupa Okpaleke, jer makar katolik iz drugog kraja Nigerije, nije iz njegovog plemena.]

Ako treba imenovati novog biskupa za biskupiju Osorno kao što je bio Juan Barros u Čileu, unatoč skandaloznim prosvjedima vjernika zbog optužbi da je prikrivao svećenika Karadimu (u vezi seksualnog zlostavljanja), Bergoglio ide neminovno naprijed. 

Ako treba smjenuti nekog biskupa kao što je bio slučaj sa Livieresom u Paragvaju, makar bio preporodio svoju biskupiju za tek deset godina, jednako mu ruka ne drhti. (Livieres je bio konzervativac koji je podržavao tradicionalnu misu i koristio "staromodne" metode koje su prenapunile njegovu dotad skoro ispražnjenu bogosloviju.)

U nigerijskoj provinciji Ahiara, prosinca 2012., Benedikt XVI imenovao je Peter Ebere Okpaleke za novog biskupa. Međutim, kler i vjernici su se žestoko usprotivili tom imenovanju. Došlo je do toga da je Franjo prošlog ljeta zaprijetio da će izopćiti onog svećenika koji ne bi htio prihvatiti novog biskupa zbog etničkih razloga.

Ali... ovog ponedjeljka Franjo prihvaća ostavku biskupa Okpaleke! Zašto, zar nije zaprijetio da će izopćiti u roku od 30 dana (između 10 lipnja i 9 srpnja 2017.) one klerike koji ne bi prihvatili biskupa?

Činjenica je i da su 200 svećenika te biskupije poslali pismo u Vatikan obećavajući potpunu poslušnost, ali izražavajući i "psihološke teškoće" za surađivati sa biskupom nakon toliko godina sukoba.

To je prihvaćeno kao znak "dobre volje" koja je izbjegla sankciju. Ali Okpaleke je smjenjen. Franjo ispada još i dobar, jer navodno oprašta pokajanim svećenicima, ali biskupa nema više.

Mogući razlog je u tome da je Franji došlo "na ruku" poslati u šetnju biskupa imenovanog od Benedikta XVI... a on će već potražiti nekod shodnijeg za svoje projekte koji ne mogu čekati.


[Samo jedan ne kleči pred Presvetim na duhovnim vježbama za rimsku kuriju i Franju.]


Broj komentara: 7:

  1. Pitam se samo pred kim ovi kleče: pred Presvetim ili pred tkz. Franjom?
    Ako kleče pred Presvetim kako mogu biti u prisustvu (i u društvu) s ovim bogohulnikom koji oholo neće da prigne koljena pred Presvetim, ali zato kleči pred pederima i pere im noge.
    Koje bljutave mlakonje.

    A opet može li itko iz društva bogohulnika posvetiti hostiju?! Heretik sigurno ne može, a onaj koji je u jedinstvu s hetetikom isto je heretik, prema tome ovo je samo predstava koja treba da "ojača" poziciju Novus Ordo "božanstva" Bergoglia, jer on se ne klanja pred Bogom, dakle i on je bog. To on hoće da zabetonira u glave maloumnih i malovjernih idolopoklonika pogotovo sada kada je poučio svoje krdo da je Bog otac svih religija, dakle i Novus Ordo sekte, jer pored svih tih bogova svih religija što ima veze ako se pridoda još jedan: Bergoglio.

    K.K.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "A opet može li itko iz društva bogohulnika posvetiti hostiju?! Heretik sigurno ne može, a onaj koji je u jedinstvu s hetetikom isto je heretik,..."

      Valjanost sakramenta ovisi (ako se upotrebljava ispravna materija i forma) o nakani svećenika, ne o vjeri. Ako to čini bez vjere, onda je svetogrđe, ali sakramenat je valjan.

      Nakana je čin volje, dok je vjera čin intelekta. Potrebno je imati volju za učiniti ono što hoće Crkva. To je razlog zašto je Crkva uvijek odobravala valjanost sakramenata obavljenih čak i od heretika, ukoliko su ispunjeni gornji uvjeti.

      No, može se postaviti pitanje koja je nakana onih heretika koji posvećuju. Makar ta nakana bila i ispravna, vjernik ne treba biti na misi sa notornim heretikom.

      Takva pitanja su vrlo ozbiljna u slučaju tolikih prelata koji javno niječu neku (makar učenjem suprotnog) koje temeljno vjersko ili moralno stanovište, da ne kažem samo dogmu. Npr., da se u Hrvatskoj ili Jugoslaviji dogodilo da su naši biskupi - kao što nisu u vrimeme Kard. Stepinca - prihvatili "Hrvatsku Katoličku Crkvu" ili slično poput kineske patriotske, vjernici ne bi smjeli ići na te mise makar bile valjane. To će po svoj prilici postati stvarnost u današnjoj Kini (prelazeći preko pitanja Novus Ordo).

      Izbriši
    2. "No, može se postaviti pitanje koja je nakana onih heretika koji posvećuju. Makar ta nakana bila i ispravna, vjernik ne treba biti na misi sa notornim heretikom."

      Da li je razumno pretpostaviti da je ispravna nakana onih koji podržavaju mega bogohulitelja i heretika, koji se sprda sa Presvetim Trojstvom, Spasiteljem i Otkupiteljem Isusom Kristom i njegovom majkom Bogorodicom Marijom?

      K.K.

      Izbriši
    3. "Pravoslavni" su uveli heretični pojam "ekonomije spasenja" na osnovu kojeg dopuštaju razvod u izvjesnim slučajevima, do tri puta. Kod srba Patrijarh može dopustiti i četrvti; sve mimo Evanđelja i Božjih zapovijedi. Crkva je priznavala sakramente Nestora, i dr.
      Na Vaše pitanje samo Bog zna odgovor, i uvijek mislim da ide u ovisnosti od svake osobe. Ali ono što je bitno jest da katolik ne može ići kod heretika na misu, ili kod šizmatika. Npr., makar kod "pravoslavnih" bila misa valjana, mi ne možemo iči na njihovu misu.
      U slučaju Bergoglia mnogi kažu: "on nije još ništa rekao "zvanično" protiv vjere"; nešto čime se trebaju ozbiljno pozabaviti. Govorim u slučaju onih koji bježe od upuštanja u stvar, i plaše se pogledati svu realnost. Ali sve to dovodi to toga da se tone iz dana u dan sve dublje. Svaki dan neki skandal, i kao da im nema kraja. Šutnja tolikih ovo potpomaže.

      Izbriši
    4. "Ali ono što je bitno jest da katolik ne može ići kod heretika na misu, ili kod šizmatika."

      Ako je ovo jasno, a jeste, onda je kontradiktorno govoriti o nakani heretika kod pretvorbe, jer heretik nije katolik te time nema ni svećeničku službu po kojoj može služiti sv. Misu i zato je umjesan i logičan zaključak iz prvog komentara da se tu radi o "predstavi" Novus Ordovaca koji hitaju svojim širokim putem ...

      V.I.K.

      Izbriši
    5. Nauk Crkve je: za valjanost sakramenta ovisi o činu volje, ne vjere. Ali ako se obavlja sakramenat bez vjere, čini se teški grijeh. Ovo je Bog tako odredio, jer kad bi bilo po nama, pri najmanjoj sumnji mogli bi ostati bez sakramenta. Ali potrebna je volja, i svakako čuvati vjeru, za činiti ono što Crkva traži. I zbog toga je Crkva priznavala kao valjane sakramente heretika koji bi očuvali materiju i formu, pretpostavljajući nakanu.

      Izbriši
  2. Pogledajmo na primjer orijentalne katolike iz Libana i Sirije. Imaju sigurno valjano svećeništvo i sakramente (kod njih nije bilo liturgijske reforme). Ali i dalje su sa Franjom i zvanično mu izražavaju podršku. Međutim, privatno se vrlo žale na njega i spočitavaju mu da ih je ostavio, između ostalog. To mi je rekla jedna osoba koja je razgovarala sa njihovim biskupima i klerom. Ima ih mnogo kojima je panika i pomisliti javno ga optužiti.

    OdgovoriIzbriši