subota, 3. veljače 2018.

Anglikanska misa koja nije misa. Njena sličnost sa postkoncilskom misom

Pogledajmo dobar presjek jedne svečane anglikanske mise:



Što opažamo? Veliku sličnost sa Novus Ordo Missae, tj. misu na koju danas ide ogromna većina katolika; nametnutu misu Pavla VI 1969. Još više nego sličnost: može se reći da je Pavao VI (komisija koja je radila u njegovo ime, uz njegovo odobrenje i nadzor) kopirao u velikoj mjeri anglikanski ritual. Mnogi današnji katolici jedva mogu primjetiti razliku između ove mise i Novus Ordo, tako da je izvjesnom broju njih nikakav problem prisustvovati ovakvim "misama".

Možemo primjetiti još nešto više:


Klasične izraze pobožnosti kod prisutnih. Pri "pretvorbi" oni kleče. Čak kleče i kad primaju "pričest":


Možemo još i reći da u ovakvim misama anglikanci nastupaju mnogo pobožnije nego kod katoličkih karizmatika, gdje je urnebes, cika, vika, nered i razna padanja. I ne samo pobožnije od karizmatika, već i od župnih misa diljem Hrvatske, BiH i inače, po cijelom svijetu.

Ipak, anglikanska misa nije misa. (Zbog toga sam i stavio pod navodnicima "pretvorba" i sl.) Zašto?

Jer, u prvom redu, anglikanski "svećenici" nisu svećenici. Ritual ređenja svećenika kod anglikanaca je nevažeći. To je definitivno odredio Papa Lav XIII Bulom Apostolicae curae 1896. Ovdje poveznica za englesko izdanje, i na stranici vatikana postoji samo na latinskom

Prvo ćemo dati kratki povijesni prikaz ovog vrlo važnog pitanja. Tokom šizme engleskog kralja Henrika VIII (1534-47) i tri prve godine njegovog nasljednika, Eduarda VI, ritual ređenja biskupa i svećenika održao se istim kakav je i bio u Katoličkoj Crkvi. Prema tome, ti biskupi i svećenici bili su valjano zaređeni. Međutim, 1550. je bio uveden "Book of Common Prayer" (Knjiga javne molitve) u kojoj je Rimski ritual bio zamjenjen po Eduardskom ređenju, koji je u formi sakramenta, tj. u riječima koje su se koristile prilikom polaganja ruku, propuštao, tj, nije navodio specifikaciju primljenog autoriteta i svećeničke moći (potestas). Prema tome bio je izostavljen suštinski element forme. I ne samo to, već i s obzirom na nakanu, u Prayer Book iz 1550., ne samo da se negirao Sakramenat Reda, već i služenju "mise" koja je zamjenila katoličku misu, se eliminirala svaka ideja žrtve i pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Isusa Krista. Prema tome, nedostajala je prava nakana kod onih koji bi se prilagođavali ritualu Prayer Book.

Što to znači? To znači da oni anglikanski biskupi koji su bili zaređeni nakon 1550., u biti nisu bili biskupi. Bili su obični "vjernici" koji bi se oblačili u crkvenu odjeću.

Takva su ređenja trajala sve do 1662. Tada su se neki anglikanski lideri počeli pitati o valjanosti njihovog ređenja, pa su čak i napravili preinaku u ritualu. U svakom slučaju, to je došlo previše kasno, kad su već umrli svi valjano zaređeni biskupi prije 1550.

To su, između ostalog, bitni razlozi zašto je Lav XIII definitivno 1896. potvrdio nevaljanost anglikanskih ređenja.

Prema tome, ono što si vidio na videu, to su anglikanski "vjernici" koji jedu obični kruh.

A sad, naravno se proteže pitanje: i što sa Novus Ordo, koji je tako sličan, praktično identičan anglikanskoj "misi", koja je kako vidimo, ne malo puta na oči pristojnija od tolikih Novus Ordo?

Postkoncilska misa se odvojila u svojoj konfiguraciji od Tradicionalne Katoličke Mise (tj., doista katoličke mise). Da li je valjana ili ne?


Opet ukratko: o tome je dosta pisano u "tradicionalnom taboru", i uglavnom su dvije pozicije. Sedevakantisti ili niječu valjanost mise, ili ukoliko dopuste moguću valjanost Novus Ordo u izvjesnim slučajevima, tvrde da narušava katoličku vjeru i nije dobro ići na takve mise (osim što ne idu na mise, makar i tradicionalne, u kojima se moli za postkoncilske pape).

Tradicionalisti poput FSSPX makar u principu ne nijekali apsolutno valjanost Novus Ordo mise, odvraćaju vjernike od prisustvovanja na takvim misama, iz sličnog razloga: ne izražavaju katoličku vjeru.

Michael Davies, poznati engleski apologetičar blizak FSSPX, iznosi na kraju svoje opsežne knjige o ovoj temi sljedeći argument: makar Novus Ordo ne izražavao kako je potrebno katoličku vjeru, budući da je Pavao VI Papa, valjani su njegovi dekreti i prema tome njegova misa.

Mimo ove polemike, važno je istaći slijedeće:

Misa na koju su gurnuti toliki vjernici i svećenici ne izražava katoličku vjeru u cjelini. Puna je protestantskih ozračja, i uopće izgleda obična kopija anglikanske službe.

Ovakav ritual nije mogao učiniti ništa drugo do katastrofalnog debakla katoličke vjere u svijetu. Možemo se osvrnuti na članak od prije dva dana o tom pitanju. Prema tome, neće moći doći do obnove u Crkvi bez dokidanja Novus Ordo. I ne samo to: Pavao VI je promijenio ritual sakramenta svetog reda, dovodeći čak i to u pitanje. Makar ovo izgledalo nevjerojatno (o ovom pitanju drugom zgodom) mnogima, prava obnova Crkve je nemoguća bez pravih sakramenata i prave vjere. U Katoličkoj Crkvi ipak je očuvan u izvjesnim krugovima prethodni, u cjelini katolički, ritual svetog reda. Ne samo kod sedevakantista ili FSSPX, već i kod izvesnih istočnih obreda Katoličke Crkve.

Sakramenat svetog reda morati će se obnoviti, to je moj stav, na taj način.






3 komentara:

  1. Činjenica je da je rimokatolička NO misa , nauk i vjera najmlađa jer je nastala tek poslije 2.V.K. krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća. Ako bi se uzelo u obzir sve čega se odrekla od ,, stare Rimokatoličke vjere " , a to je obred i nauk , možemo zaključiti da je rođena potpuno nova crkva. Bez obzira na preuzete građevine , svećenstvo i vjernike.Zadržala je još samo neki ( vanjski ) oblik pobožnosti a odrekla se sile Božje. Kad se neka država odrekne vlastitog jezika i preuzme nečiji drugi , postoji li uopće ona.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Većini sedevakantista upitan je novoredni obred svećeničkog ređenja i biskupskog posvećenja.
    Sličan je argument s kojim se je utvrdilo nevaljanost anglikanskih biskupa i svećenika.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ako je svaki onaj svećenik koji služi NO anatemiziran a da to i ne zna , onda dolazimo do još vrlo malog broja valjanih svećenika ( što se vidi po skandalima) koji su uglavnom u mirovini. Baš kao što neke molitve , recimo egzorcizma bez latinskog , nemaju pravu moć i ne prodiru u nebo ,tako i ovakve mise imaju malu korist. Otac NIJE uzeo od Sina samo dijelove žrtve nego Ga je kao žrtvu prihvatio potpunog. Čisti prinos . Žrtva Sveta , Jaganjac bez mane . Potpuna i Bogu ugodna Žrtva.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši