subota, 17. veljače 2018.

Feminizacija muškaraca i Novus Ordo

Transformacija mentaliteta današnjeg čovjeka (i žene) ima svoju podlogu u programiranom lansiranju feminizma u svim porama društva. Međutim, feminizam je kopiranje komunističke dijalektike. 


Kate Wiegand u "Crveni Feminizam" (2002) upozorava nas da je promjena današnjeg društva komunistički inspirirana. Pojam klasne borbe prelazi pojam borbe između spolova. (Klase mogu postojati, ali rješenje mogućih nepravdi ili ponižavanja nije u "borbi", tj. mržnji; jednako u slučaju spolnih razlika. One postoje, ne malo puta i nepravde, ali takve se ne rješavaju uzajamnom mržnjom, ili mržnjom žene prema čovjeku jer je čovjek već navodno mrzi, pa ona "uzvraća"; ili "emancipacijom" koja je u biti kopiranje muških nesavršenosti ili prohtjeva, ili čak jednostavnih običaja: puši on, pušim i ja; on nosi hlače, nosim i ja, itd.)

Sovjetski komunisti su znali za razarajuće djelovanje feminizma na društvo. Njihov cilj bio je razoriti iznutra "trulo kapitalističko društvo". Već 1948, Američka Komunistička Partija (prenosni remen Politbiroa), izdaje letke s tekstovim poput: "Silovanje je izražaj... muške nadmočnosti... prastare ekonomske, političke i kulturne eksplotacije žene od čovjeka." Ako netko misli da je ovo "prevaziđeno", neka upita katolkinje da li one nešto od ovoga prihvaćaju. Da, prihvaćaju. Ovakav način razmišljanja uvukao se u široke slojeve društva, posebno među žene. Mnogi katolici ne razumiju da svoja načela ne zasnivaju na Bibliji i Tradiciji, već na trenutnim trendovima prožetim feminizmom do srčike.


[Usporedi: Katastrofa Novus Ordo vs. Tradicionalna Misa]

Ali ne zaboravimo: komunizam je bio stvoren od židovskih masonskih bankovnih krugova koji kontroliraju sve korporativne institucije i nastoje uspostaviti svoju sotonsku tiraniju nad čovječanstvom. Bit komunizma (kabalistike, masonerije) je da ljudska bića nemaju dušu i da nema Boga (moralnog reda i duhovnog cilja u stvorenjima). Kabalisti prave same sebe Bogom i prevrću stvarnost  na način da njihovi interesi i perverzija budu iznad svega.

Komunizam SSSR bio je stoga, samo (značajna) faza u uspostavi nadmoćnosti ove elite nad cijelim svijetom. 

Ali postojala je jedna velika opreka: Katolička Crkva. Ova je zbog toga trebala biti infiltrirana da bi i preko iste mogli promicati svoje sotonske ideje njihove sulude nadmoćnosti. U tom kontekstu događa se liturgijska reforma odmah nakon Drugog Vatikanskog Sabora.

Pogledajmo par njenih crta iz tretirane perspektive:

Disimulira se naglasak na Žrtvi, na Misi kao Žrtvi Sina Božjeg; suštinski smisao Mise prestaje biti žrtva na Križu; akcenat prelazi na zajednicu vjernika i euharistijsku gozbu.


[Žao mi je prikazati ovo, ali to je danas stvarnost. Ne zaziva se ovako Božji blagoslov, već kazna. Spomenite se u korizmi ovog svetogrđa: ispaštajte.]

Dozvoljavaju se prijevodi Biskupskim Konferencijama: počinje mnogo toga. U nekim jezicima "Deus Sabbaoth" (Bog Vojska) prevodi se sa "Bog Svemira". Briše se dakle militarni kontekst, vrlo vezan za narav muškarca. Borba protiv grijeha prelazi u blaže "hodočašće" ovim svijetom. (Na hrvatskom se ovdje prevodi dobro: Bog Sabaot, ali na primjer na ključnom mjestu u samoj pretvorbi i dalje se govori "za sve ljude", umjesto "za mnoge". Krist u Evanđelju govori "za mnoge", i tridentinstki sabor to (ponovno) objašnjava: Bog hoće spasenje svih, ali ono ovisi i o čovjekovoj volji da ga prihvati. Odatle da se spasavaju "mnogi"... ali ne "svi". Ovo pitanje je napravilo buru u Americi, te su već odavno preveli "za sve" sa "za mnoge", jer je bilo dovedeno u pitanje sama valjanost mise (ili barem pretvorbe vina u Krv Kristovu, što je skandalozno). A na hrvatskom, i još na nekim drugim jezicima (ne malo njih), prevodi se još uvijek sa "za mnoge". No ovo pitanje ostavljam za drugi put.

Gubljenjem razlike između ministerijanog (sakramentalnog) svećeništva i redovitog običnih vjernika, svećenik postaje kao jedan od prisutnih. Skraćuju se i ublažuju pokorničke geste i prakse. Sve što podsjeća na "borbu do krvi".


[Da ne bismo stavili slike još i gore]


Ako na ove promjene (samo neke smo naveli), nadodamo naknadne "pronalaske" (čitaj: izmišljotine i maštanja) modernista, kao na primjer žene koje čitaju na misi; koje daju pričest, djevojčice-ministranti, glupe propovijedi u stilu New Age "pomozi samom sebi", pjesme bljutave tako se djetinjaste da su neizdržive, može se donekle shvatiti zašto je veliki dio katolika (muškaraca) pobjegao iz crkvava. Ovo jasno vidi onaj tko ide na novu misu, posebno na zapadu: nema muškaraca. Za malo vremena, na misama neo-crkve samo će biti žene, pokoje dijete koje uspiju dovesti i feminizirani.

Sve je to dijelo, dragi moj, Pavla VI koji je uveo ovu misu. I kojeg uskoro žele proglasiti svetim.

Nema tu više što da se pametuje. Dok Bog ne dadne da se povrati na velika vrata katolička vjera, liturgija i nauk... ne može biti obnove.

2 komentara:

  1. Budući da sam uvrijeđena jer upravo pušim i to u hlačama, imam pitanja.
    1) S čime da si podižem koncentraciju dok nešto čitam, učim, proučavam jer imam objektivnih problema s time otkad znam za sebe (npr. iznadprosječna inteligencija, a velike teškoće u školskom sustavu i hrpetina drugih problema). Ako ne s nekim lijekovima koji možda čine više štete nego duhan.
    https://www.verywellmind.com/adhd-and-smoking-20773
    2) Koji posao da radim u suknji/haljini osim da sjedim i divim se samoj sebi kako sam "lijepa"?
    3) Gdje da nađem haljinu pristojne dužine ili barem kroj pa da nosim krojačici?
    4) Kako da eliminiram osjećaj odvratnosti/čudnosti u suknji ili haljini? U suknji se osjećam kao da imam kljun, ili peraje... Kao da pokušavam biti nešto kontra svoje prirode. Čak ni za svečane prilike ne mogu obući suknju ili haljinu. Kao što su štikle nakaradan predmet koji radi "estetike" (iako uopće nisu lijepe) sputava najobičniji čin poput hodanja, tako i suknja ili haljina sputava svaki pokret.

    Ja sam kod kuće s djecom, nemam problema s ulogom žene i majke, ali imam problema sa suknjom/haljinom. Svijetu ne valjam jer sam "katotalibanskog svjetonazora", kršćanima ne valjam jer nosim hlače i pušim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako istina vrijeđa, bit će lakše sagledati stvari.
      U svakom slučaju nije isto promicati socijalnu inžinjeriju i snositi njene posljedice kao netko rođen u njoj. Na pitanja:
      1) Postupajte po logici. Što ima cigareta da podiže koncentraciju? Koncentraciju podiže saznanje da trebam činiti ono što mi je dužnost. Druga je stvar da s vremenom netko postane ovisnik. A i u takvom slučaju treba se boriti.
      Problemi sa koncentracijom nastaju kad se nema jasan cilj; kao rezultat čovjek (ili žena) hoće u isto vrijeme raditi nekoliko stvari. Ne može se tako. Potreban je red. Potrebno je stvari vidjeti svrhovito, i već jednom kad imamo cilj, ići prema njemu. Jedan po jedan. A prvi cilj jest spasenje. Prva svrha jest Bog. Prema tome sve trebamo usmjeriti. To odmah vuče potrebu molitve i vjerske formacije. Koliko vremena? Tu je potrebno razboritosti, tu je dobro i posavjetovati se sa bliskom, doista duhovnom i mudrom osobom.
      Dalje, treba ići stupanj po stupanj. Ne možete odjednom sve imati ili pročitati ili sagledati. Prvo dakle svrha, onda metod shodan zacrtanom cilju. Metod podvrgnuti redu.
      Napravite sebi dnevni i tjedni raspored i držite se toga.
      2) Ako ste vatrogasac ili "vatrogaskinja", morati ćete obući uniformu. I kao policijska službenica (makar se u međuvremenu treba boriti da se može imati pristojna suknja). Inače, zašto odgovarate unaprijed negativno?
      3) Za to pitanje ja nemam za sada odgovora, ali pretpostavljam da mora negdje postojati.
      4) Žene općenito više ovise o "što će reći" nego muškarci, makar ima svega. Bitno je kako se Vi vidite, što Vas briga što će netko reći? K'o ih šiša.

      S obzirom na zadnje, to je meni prvo, ostalo je sporedno i ako Bog da s vremenom. Drago mi je da ste "katotalibanskog svjetonazora" i čestitam Vam. Uljepšali ste mi dan.
      I usput dali ste mi ideju za staviti na blog par slika. Pozdrav.

      Izbriši